Mjere za pomoć gospodarstvu predstavio je 18. ožujka u Saboru, uz dramatične rečenice kojima je opisao krizu pred kojom se zemlja nalazi i poziv: “Vrijeme je za jedinstvo nacije”. Nakon što su mjere u Saboru prošle, a Nacionalnom stožeru za civilnu zaštitu povećane ovlasti, Plenković se više niti jednom nije sastao s predstavnicima oporbe.
Potresi, pandemije i uzaludni amandmani
A nije da je nedostajalo razloga, u toj burnoj epohi, dugačkoj preko 30 dana dogodile su se velike stvari. Glavni grad je pogodio najjači potres u posljednjih 140 godina. Izbila je žestoka politička bitka oko pokušaja vlasti da progura zakonske izmjene kojima bi se omogućilo praktički neograničeno praćenje lokacije mobitela građana, a oporba i vlast dramatično različito gledaju na to kakvom se većinom mogu smanjivati ljudska prava u vrijeme pandemije.
Naposljetku, Vlada je donijela i drugi, pojačani paket mjera za pomoć gospodarstvu, a od “jedinstva nacije” ostalo je to da će opozicija u Saboru, eto dobiti mogućnost da predstavi svoje amandmane (koji će, ne treba sumnjati, biti odbijeni).
Svatovske sjedalice
Sabor, pritom, u čudesnom izdanju iz Ininog podruma, sa svatovskih sjedalica raspravlja o efemeralijama. Zemlja i cijeli svijet su u najizvanrednijem stanju koje se može zamisliti, ali saborska većina dnevni red puni s potvrđivanjem ugovora o pravnoj pomoći. Dva puna tjedna Sabor ni o čemu nije glasao. Oporbeni prijedlozi za ublažavanje gospodarske krize na dnevni red će doći tek na kraju priče, kad se izglasaju vladine mjere. A onda će, unatoč zahtjevima oporbe da se za vrijeme drame koju živimo kontinuirano zasjeda, parlamentarna većina poslati Sabor na – Uskršnje praznike.
Ne, nije šala. Sredinom drugog tjedna zasjedanje se prekida radi blagdana, s nastavkom 15. travnja. Nema sumnje da će javnost to dočekati s dodatnim bijesom prema zastupnicima i oporbenim zanovijetalima koji, eto prazniče, dok neumorna ekipe iz Nacionalnog stožera civilne zaštite svakog dana bdije nad zdravljem zemlje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Heroji kao garant jedinstva
Ne treba biti posebno zlonamjeran da se zaključi kako je cijela farsa s “jedinstvom nacije” i redovnim konzultacijama s opozicijom premijeru trebala samo dok Sabor nije izglasao povećane ovlasti Nacionalnom stožeru civilne zaštite. Nakon toga su za “jedinstvo nacije” postali zaduženi Vili Beroš, Davor Božinović i ostatak ekipe iz Stožera, dok je bunt protiv bolno nedostatnog prvog paketa mjera Plenković utišao prihvaćanjem većine želja poslodavaca.
Da je slučajno priča s koronavirusom krenula na gore i da svakog dana brojimo desetke umrlih, a ne desetke zaraženih, teško je vjerovati da bi se u javnosti mogla uspješno graditi priča o herojstvu i mudrosti ljudi zaduženih za zdravlje nacije. Pa bi dramatično porasle i šanse da se odgovornost za stanje opet podijeli s ostalim parlamentarnim strankama i možda čak, kad se govori o gospodarskim mjerama sa, sakloni Bože, sindikatima (koji su isključeni iz dijaloga jednako efikasno kao i opozicija).
Suvišna podjela odgovornosti
Ovako, Hrvatska se sa zdravstvenim dijelom priče srećom zasad nosi jako, jako dobro i to se sigurno piše kao veliki plus vladajućima. A onda je odmah potreba za “jedinstvom nacije”, barem onakvim koje bi uključivalo podjelu odgovornosti s opozicijom – tako suvišna. Baš kao i Sabor, osim u izdanju sa svatovskim stolicama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Srećom pa kod nas nije kao u Mađarskoj, gdje je poslušni parlament prenio svoje ovlasti na Vladu i sad doista svemoćnog premijera. Kod nas slična Plenkovićeva ideja ipak nije prošla. S iskustvom aktualne potpune marginalizacije Sabora prilično je izvjesno da nije bilo ni nužno.
Zašto je Vlada isključila Sabor i što Plenković time zapravo želi postići?
Plenkoviću je trebala oporba i "jedinstvo nacije" dok nisu povećane ovlasti Stožera. Danas je Sabor sveden na karikaturu
Ne treba biti posebno zlonamjeran da se zaključi kako je cijela farsa s “jedinstvom nacije” i redovnim konzultacijama s opozicijom premijeru trebala samo dok Sabor nije izglasao povećane ovlasti Nacionalnom stožeru civilne zaštite. Nakon toga su za “jedinstvo nacije” postali zaduženi Vili Beroš, Davor Božinović i ostatak ekipe iz Stožera
Nekad davno, prije petnaestak dana, premijeru Andreju Plenkoviću bilo je jako stalo da za poteze u dramatičnom periodu u koji je Hrvatska ulazila dobije razumijevanje i podršku parlamentarne opozicije. Čak u dva navrata, 14. i 16. ožujka premijer je sazvao predstavnike saborskih klubova zastupnika, kako bi s njima iskomunicirao prije svega poteze koje Vlada kani napraviti kako bi pomogla ekonomiji.
Mjere za pomoć gospodarstvu predstavio je 18. ožujka u Saboru, uz dramatične rečenice kojima je opisao krizu pred kojom se zemlja nalazi i poziv: “Vrijeme je za jedinstvo nacije”. Nakon što su mjere u Saboru prošle, a Nacionalnom stožeru za civilnu zaštitu povećane ovlasti, Plenković se više niti jednom nije sastao s predstavnicima oporbe.
Potresi, pandemije i uzaludni amandmani
A nije da je nedostajalo razloga, u toj burnoj epohi, dugačkoj preko 30 dana dogodile su se velike stvari. Glavni grad je pogodio najjači potres u posljednjih 140 godina. Izbila je žestoka politička bitka oko pokušaja vlasti da progura zakonske izmjene kojima bi se omogućilo praktički neograničeno praćenje lokacije mobitela građana, a oporba i vlast dramatično različito gledaju na to kakvom se većinom mogu smanjivati ljudska prava u vrijeme pandemije.
Naposljetku, Vlada je donijela i drugi, pojačani paket mjera za pomoć gospodarstvu, a od “jedinstva nacije” ostalo je to da će opozicija u Saboru, eto dobiti mogućnost da predstavi svoje amandmane (koji će, ne treba sumnjati, biti odbijeni).
Svatovske sjedalice
Sabor, pritom, u čudesnom izdanju iz Ininog podruma, sa svatovskih sjedalica raspravlja o efemeralijama. Zemlja i cijeli svijet su u najizvanrednijem stanju koje se može zamisliti, ali saborska većina dnevni red puni s potvrđivanjem ugovora o pravnoj pomoći. Dva puna tjedna Sabor ni o čemu nije glasao. Oporbeni prijedlozi za ublažavanje gospodarske krize na dnevni red će doći tek na kraju priče, kad se izglasaju vladine mjere. A onda će, unatoč zahtjevima oporbe da se za vrijeme drame koju živimo kontinuirano zasjeda, parlamentarna većina poslati Sabor na – Uskršnje praznike.
Ne, nije šala. Sredinom drugog tjedna zasjedanje se prekida radi blagdana, s nastavkom 15. travnja. Nema sumnje da će javnost to dočekati s dodatnim bijesom prema zastupnicima i oporbenim zanovijetalima koji, eto prazniče, dok neumorna ekipe iz Nacionalnog stožera civilne zaštite svakog dana bdije nad zdravljem zemlje.
Heroji kao garant jedinstva
Ne treba biti posebno zlonamjeran da se zaključi kako je cijela farsa s “jedinstvom nacije” i redovnim konzultacijama s opozicijom premijeru trebala samo dok Sabor nije izglasao povećane ovlasti Nacionalnom stožeru civilne zaštite. Nakon toga su za “jedinstvo nacije” postali zaduženi Vili Beroš, Davor Božinović i ostatak ekipe iz Stožera, dok je bunt protiv bolno nedostatnog prvog paketa mjera Plenković utišao prihvaćanjem većine želja poslodavaca.
Da je slučajno priča s koronavirusom krenula na gore i da svakog dana brojimo desetke umrlih, a ne desetke zaraženih, teško je vjerovati da bi se u javnosti mogla uspješno graditi priča o herojstvu i mudrosti ljudi zaduženih za zdravlje nacije. Pa bi dramatično porasle i šanse da se odgovornost za stanje opet podijeli s ostalim parlamentarnim strankama i možda čak, kad se govori o gospodarskim mjerama sa, sakloni Bože, sindikatima (koji su isključeni iz dijaloga jednako efikasno kao i opozicija).
Suvišna podjela odgovornosti
Ovako, Hrvatska se sa zdravstvenim dijelom priče srećom zasad nosi jako, jako dobro i to se sigurno piše kao veliki plus vladajućima. A onda je odmah potreba za “jedinstvom nacije”, barem onakvim koje bi uključivalo podjelu odgovornosti s opozicijom – tako suvišna. Baš kao i Sabor, osim u izdanju sa svatovskim stolicama.
Srećom pa kod nas nije kao u Mađarskoj, gdje je poslušni parlament prenio svoje ovlasti na Vladu i sad doista svemoćnog premijera. Kod nas slična Plenkovićeva ideja ipak nije prošla. S iskustvom aktualne potpune marginalizacije Sabora prilično je izvjesno da nije bilo ni nužno.