Ako je do interesa stranke, politička logika za HDZ u Zagrebu je bila više nego jasna. Kad je već ranije propuštena prilika, nakon temeljitog debakla na lokalnim izborima u svibnju trebalo se maksimalno odvojiti od vremena u kojem je HDZ bio vjerni partner pokojnog Milana Bandića.
Najveća stranka u zemlji tako bi dobila mogućnost da u Zagrebu zauzme ulogu nezgodnije oporbe, onu koji nije lako utišati i posramiti tek lakonskim osmijehom i podsjećanjem na dane “ponosa i slave”. One kad su vodili grad s Bandićem u mandatima poslije kojih je ostao gotovo terminalno prezaduženi grad, u kojem se infrastruktura raspada, a sudovi hrvaju s procesima protiv nekadašnjih ključnih ljudi Zagreba.
Promjena dolazi?
Interes HDZ-a bio je, dakle, jasan. Na jučerašnjim lokalnim izborima za stranku bi bilo daleko bolje da je pobijedio Pavo Kostopeč, koji je još u siječnju prošle godine javno tražio raskid s Bandićem i čija je ekipa u unutarstranačku kampanju ušla sa sloganom “Promjena dolazi”.
No, pobijedio je ipak dosadašnji predsjednik Mislav Herman, čovjek koji je uživao toliku podršku vrha stranke da je među dopredsjedničkim kandidatima imao dvoje aktualnih ministara. Čovjek koji je, za zagrebački HDZ u ovom trenutku, personifikacija kontinuiteta i veze s prethodnom gradskom vlašću koja je na izborima doživjela jedan od težih padova s vlasti – ikad.
Prvo lice koalicije s Bandićem
Herman je, naime, pet godina bio član Gradske skupštine, u kojoj su zastupnici HDZ-a amenovali sve ključne Bandićeve poteze. Posljednjih pola godine bio je čak i predsjednik tog tijela, dakle prvo lice koalicije HDZ-a s Bandićem. Herman je, pritom, i čovjek koji je već nekoliko puta od izbornog poraza, “oduševio” javnost.
Primjerice, porukom Tomislavu Tomaševiću da “ostavi kosture u ormarima”, izjavom o tome da oporba priča o presudi HDZ-u za Fimi mediju kako bi skrenula pažnju s “afere Holding” ili konstatacijom kako su na vlasti u gradu “opasni ljudi, s vrlo opasnim namjerama”. Da, upozorenje o opasnim ljudima i opasnim namjerama je doista Zagrepčanima uputio političar koji je od prosinca prošle godine dirigirao skupštinom u kojoj su većinu držali HDZ i stranka Milana Bandića.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Interes stranke
Interes HDZ, dakle, teško da je mogla biti pobjeda Mislava Hermana. U ovim okolnostima, što god da se dogodilo s novom vlasti u gradu koja se muči s teškom ostavštinom i vlastitim promašajima, gotovo da je nezamislivo da bi HDZ kojeg on vodi, oslanjajući se na uobičajenu snagu stranačke infrastrukture i vjetar u leđa s državne razine, mogao postati bitan faktor u Zagrebu.
Štoviše, iako je HDZ pojedinačno najjača stranka u zemlji, njihova vlast je sve samo ne omiljena, s obzirom na to da dvije trećine ljudi smatra da Hrvatska ide u pogrešnom smjeru. U Zagrebu, nema sumnje, stoje još daleko lošije, a sve veća osornost ključnih ljudi vlasti sigurno neće promijeniti trendove.
Najlakše pitanje
Čiji je, onda, pobogu, bio interes da se u Zagrebu zadrži kontinuitet, umjesto nužnog raskida s grijesima vrlo nedavne prošlosti? Teško je naći pitanje s lakšim odgovorom. HDZ u Zagrebu ide putem beznačajnosti iz interesa – Andreja Plenkovića.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Naime, Plenkovićeva i Bandićeva politička sudbina bile su, od 2016. naovamo blisko isprepletene. Suradnja na gradskoj i nacionalnoj razini temeljile su se na nizu “žetončića” s obje razine, HDZ-ova predsjednica Republike zagrebačkog gradonačelnika je doživljavala bliskim prijateljem, a šanse da se Bandićevi ljudi u Saboru okrenu protiv Plenkovića ili Plenkovićevi u gradu protiv Bandića bile su između nula i nula.
Neugodno i osobno
Raskid koalicije u glavnom gradu, iako se čak o tome šuškalo u HDZ-u prošlog proljeća, nije se nikad dogodio i Plenkovićeva stranka je Bandića nastavila podržavati sve do njegove smrti i skorih lokalnih izbora, kad su i jedni i drugi, sasvim očekivano, prošli k’o bosi po trnju. Više puta (HDZ 11, Stranaka rada i solidarnosti devet posto).
Stoga je, očito, u vrhu HDZ-a Kostopečev slogan “Promjena dolazi” zazvučao prilično neugodno. I prilično osobno. Jer, ako bi stranka priznala da je u Zagrebu griješila, gadno i godinama, radilo bi se zapravo o priznavanju velikog, strateškog političkog promašaja – Andreja Plenkovića. A tako nešto se, kako se moglo previše puta vidjeti i bez obzira na cijenu, nikako ne smije dopustiti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto je, zaboga, nakon svega HDZ za svog šefa u Zagrebu odabrao vjernog partnera Milana Bandića
HDZ u Zagrebu nema šansi bez odmaka od vremena koaliranja s Bandićem. Herman je, pak, simbol kontinuiteta
Čiji je interes da se u Zagrebu zadrži kontinuitet, umjesto nužnog raskida s grijesima vrlo nedavne prošlosti? Teško je naći pitanje s lakšim odgovorom. HDZ u Zagrebu ide putem beznačajnosti iz interesa - Andreja Plenkovića
Ako je do interesa stranke, politička logika za HDZ u Zagrebu je bila više nego jasna. Kad je već ranije propuštena prilika, nakon temeljitog debakla na lokalnim izborima u svibnju trebalo se maksimalno odvojiti od vremena u kojem je HDZ bio vjerni partner pokojnog Milana Bandića.
Najveća stranka u zemlji tako bi dobila mogućnost da u Zagrebu zauzme ulogu nezgodnije oporbe, onu koji nije lako utišati i posramiti tek lakonskim osmijehom i podsjećanjem na dane “ponosa i slave”. One kad su vodili grad s Bandićem u mandatima poslije kojih je ostao gotovo terminalno prezaduženi grad, u kojem se infrastruktura raspada, a sudovi hrvaju s procesima protiv nekadašnjih ključnih ljudi Zagreba.
Promjena dolazi?
Interes HDZ-a bio je, dakle, jasan. Na jučerašnjim lokalnim izborima za stranku bi bilo daleko bolje da je pobijedio Pavo Kostopeč, koji je još u siječnju prošle godine javno tražio raskid s Bandićem i čija je ekipa u unutarstranačku kampanju ušla sa sloganom “Promjena dolazi”.
No, pobijedio je ipak dosadašnji predsjednik Mislav Herman, čovjek koji je uživao toliku podršku vrha stranke da je među dopredsjedničkim kandidatima imao dvoje aktualnih ministara. Čovjek koji je, za zagrebački HDZ u ovom trenutku, personifikacija kontinuiteta i veze s prethodnom gradskom vlašću koja je na izborima doživjela jedan od težih padova s vlasti – ikad.
Prvo lice koalicije s Bandićem
Herman je, naime, pet godina bio član Gradske skupštine, u kojoj su zastupnici HDZ-a amenovali sve ključne Bandićeve poteze. Posljednjih pola godine bio je čak i predsjednik tog tijela, dakle prvo lice koalicije HDZ-a s Bandićem. Herman je, pritom, i čovjek koji je već nekoliko puta od izbornog poraza, “oduševio” javnost.
Primjerice, porukom Tomislavu Tomaševiću da “ostavi kosture u ormarima”, izjavom o tome da oporba priča o presudi HDZ-u za Fimi mediju kako bi skrenula pažnju s “afere Holding” ili konstatacijom kako su na vlasti u gradu “opasni ljudi, s vrlo opasnim namjerama”. Da, upozorenje o opasnim ljudima i opasnim namjerama je doista Zagrepčanima uputio političar koji je od prosinca prošle godine dirigirao skupštinom u kojoj su većinu držali HDZ i stranka Milana Bandića.
Interes stranke
Interes HDZ, dakle, teško da je mogla biti pobjeda Mislava Hermana. U ovim okolnostima, što god da se dogodilo s novom vlasti u gradu koja se muči s teškom ostavštinom i vlastitim promašajima, gotovo da je nezamislivo da bi HDZ kojeg on vodi, oslanjajući se na uobičajenu snagu stranačke infrastrukture i vjetar u leđa s državne razine, mogao postati bitan faktor u Zagrebu.
Štoviše, iako je HDZ pojedinačno najjača stranka u zemlji, njihova vlast je sve samo ne omiljena, s obzirom na to da dvije trećine ljudi smatra da Hrvatska ide u pogrešnom smjeru. U Zagrebu, nema sumnje, stoje još daleko lošije, a sve veća osornost ključnih ljudi vlasti sigurno neće promijeniti trendove.
Najlakše pitanje
Čiji je, onda, pobogu, bio interes da se u Zagrebu zadrži kontinuitet, umjesto nužnog raskida s grijesima vrlo nedavne prošlosti? Teško je naći pitanje s lakšim odgovorom. HDZ u Zagrebu ide putem beznačajnosti iz interesa – Andreja Plenkovića.
Naime, Plenkovićeva i Bandićeva politička sudbina bile su, od 2016. naovamo blisko isprepletene. Suradnja na gradskoj i nacionalnoj razini temeljile su se na nizu “žetončića” s obje razine, HDZ-ova predsjednica Republike zagrebačkog gradonačelnika je doživljavala bliskim prijateljem, a šanse da se Bandićevi ljudi u Saboru okrenu protiv Plenkovića ili Plenkovićevi u gradu protiv Bandića bile su između nula i nula.
Neugodno i osobno
Raskid koalicije u glavnom gradu, iako se čak o tome šuškalo u HDZ-u prošlog proljeća, nije se nikad dogodio i Plenkovićeva stranka je Bandića nastavila podržavati sve do njegove smrti i skorih lokalnih izbora, kad su i jedni i drugi, sasvim očekivano, prošli k’o bosi po trnju. Više puta (HDZ 11, Stranaka rada i solidarnosti devet posto).
Stoga je, očito, u vrhu HDZ-a Kostopečev slogan “Promjena dolazi” zazvučao prilično neugodno. I prilično osobno. Jer, ako bi stranka priznala da je u Zagrebu griješila, gadno i godinama, radilo bi se zapravo o priznavanju velikog, strateškog političkog promašaja – Andreja Plenkovića. A tako nešto se, kako se moglo previše puta vidjeti i bez obzira na cijenu, nikako ne smije dopustiti.