Zašto me proračun za 2017. podsjetio na onu priču Pale sam na svijetu
Goranko Fižulić analizira izglasani proračun za sljedeću godinu
Danski psiholog i književnik Jens Sigsgaard napisao je 1942. dječju fantastičnu priču Pale sam na svijetu. Dječak Pale probudio se jednog jutra i otkrio da je sam u kući. Nakon što je u potrazi za roditeljima ustanovio da na ulici i u cijelom gradu nema nikoga počinje uzimati sve što mu se sviđa. Tako je najprije otišao u slastičarnu, pa je iz voćarne uzeo dvije naranče, a nakon toga odlučio je voziti i tramvaj.
Na kraju je stigao u banku u kojoj je povjerovao da je i sav novac njegov. Završetak njegove avanture zna svaki prvoškolac. Za razliku od toga, sudbina netom usvojenog državnog proračuna za 2017. nije naravno poznata, ali je predvidljiva.
Hrvatska Vlada ponašala se kao i Pale, odlučila je u proračun za 2017. staviti samo ono što se joj sviđa i na kraju daje kao rezultat proračunski deficit konsolidirane države od 1,6 posto BDP-a. Kako bi ostvarila taj ambiciozni cilj Vlada je samo u par dana između usvojenih smjernica i prijedloga proračuna povećala prihodovnu stranu za 2 posto, a unutar tog iznosa prihode od prodaje nefinancijske imovine za čak 36 posto.
Dilema o stvarnoj održivosti riješena je na početku
Katarina Ott, ravnateljica Instituta za javne financije u svom novom, kritički intoniranom Aktualnom osvrtu, izražava čuđenje što su u tako kratkom vremenu pronađeni novi prihodi te se pita je li razlog tome neadekvatno planiranje smjernica ili snažni politički pritisci korisnika. Isto tako njeno upozorenje o nepodmirenim dospjelim obavezama Ministarstva zdravstva i HZZO-a, a koje su krajem rujna 2016. dostigle 2,75 milijardi kuna, ostalo je bez ikakve reakcije Banskih dvora.
Budući da navedeni iznos nije pridodan proračunskim rashodima za 2017., a prema izjavi ministra zdravstva Milana Kujundžića tekući prihodi nisu dostatni ni za održavanje trenutnog nivoa zdravstvene zaštite, dilema o stvarnoj održivosti proračuna riješena je već na samom početku.
Kao što ignorira dospjele obaveze Ministarstva zdravstva i HZZO-a te njihove stvarne potrebe u 2017. temeljene na postojećem ustroju i organizaciji sustava te pravima pacijenata, proračun ne sadrži ni isplatu duga za plaće javnim i državnim službenicima i namještenicima te njihova odavno ugovorena prava za 2017. Predviđenih 700 milijuna kuna u rashodima proračuna za narednu godinu samo je neznatni dio očekivanja zaposlenih u državnim i javnim službama, temeljenih na potpisanim sporazumima između Vlade i sindikata 2006. i 2009. te dodacima iz 2011. i 2012.
Vlada se nije obazirala na kritičke opaske
Realno, ako bi rashodovna strana proračuna za 2017. sadržavala nepodmirene dospjele obaveze u zdravstvu, stvarni trošak zdravstvenog sustava za narednu godinu te već nastale i buduće obaveze prema učiteljima, nastavnicima, profesorima, liječnicima, medicinskim sestrama, policajcima, te ostalim zaposlenim u državnim i javnim službama, deficit državnog proračuna bio bi čak tri puta veći od prikazanog.
Ukoliko sindikati u svojim pregovorima s Vladom i naprave neočekivane značajne ustupke, ako zdravstveni sustav pokaže u narednoj godini do sada nikad zabilježen nivo racionalizacije svojih troškova, opet je stvarni proračunski deficit bar dvostruko veći od prikazanog i planiranog. Znači, Pale i Vlada ponašaju se na isti način, biraju samo ono što im se sviđa, uživaju u svojoj stečenoj slobodi, uvjereni da nema nikog da ih zbog toga ukori, ili možda kazni.
Vlada se prilikom donošenja proračuna nije obazirala ni na kritične opaske drugih nespornih autoriteta za javne financije. Profesor Ivo Bičanić, u prošlom je broju Globusa na samo njemu svojstven način zaključio “da je ravnoteža proračuna nestabilna pa će dug rasti, da će prihodi podbaciti, pa se može očekivati rebalans i da multiplikativnog efekta neće biti ni u kratkom ni u srednjem roku.”
Ponovit će se situacija iz Sanaderovog mandata
Ravnateljica Ekonomskog instituta Zagreb, Maruška Vizek, upozorava između ostalog na trenutnu povoljnu cikličku situaciju koja nije trajnog karaktera te će nakon izmjene ekonomskog trenda “porezni prihodi početi padati, a rashodi će ostati isti te će se ponoviti situacija iz drugog mandata Vlade Ive Sanadera, povećanje proračunskog deficita i rast javnog duga.”
Kako jedna nevolja nikada ne dolazi sama možda smo upravo svjedoci početka promjene globalnog ekonomskog ciklusa kao prije osam godina. U prošlom tjednu kada je Hrvatski sabor usvojio proračun, nekoliko događaja u financijskom svijetu nagovijestilo je moguću promjenu trenda. FED, središnja američka banka, napokon je drugi put nakon izbijanja svjetske financijske krize povisio referentnu kamatnu stopu te najavio njeno daljnje sukcesivno povećanje tijekom 2017.
Ista bi, sukladno očekivanjima većine nedavno anketiranih ekonomista u londonskom Financial Timesu, trebala do kraja naredne godine doseći iznos od minimalnih 1,125 posto, a 2018. prijeći 2 posto. Najave američke središnje banke financijsko tržište shvatilo je vrlo ozbiljno te su u petak prinosi na dvogodišnje trezorske zapise američkog ministarstva financija dosegli najviši nivo od 2009.
Jako loša vijest za sve dužnike pa tako i za Hrvatsku
Tromjesečni dolarski LIBOR, referentna međubankarska kamatna stopa na londonskom tržištu, istog je dana prvi put u proteklih sedam godina dosegnuo 1 posto. Sve navedeno dovodi u pitanje planove Vlade o povoljnijem refinanciranju pozamašnog dijela javnog duga koji dolazi na naplatu u narednoj godini. Započeti dugo očekivani trend povećanja kamatnih stopa jako je loša vijest za sve dužnike, pa tako i za Hrvatsku.
Druga, isto tako loša vijest za zemlje poput Hrvatske je rekordno nizak tečaj zajedničke europske valute u odnosu na američki dolar. U petak je jedan euro vrijedio svega 1,045 američkih dolara što je njegova najmanja vrijednost od početka 2003. Kako je hrvatska kuna vezana uz euro, američki dolar je na kraju prošlog tjedna dosegnuo vrijednost od rekordnih 7,20 kuna.
I treća loša vijest, cijena BRENT-a, referentnog tipa sirove nafte, u petak je prešla 55 dolara za barel, što je najviša vrijednost od kolovoza 2015. Goldman Sachs, najveća i najvažnija investicijska banka u svijetu, istog je dana revidirala svoju prognozu očekivane prosječne cijene sirove nafte za 2017. na 57,4 dolara za barel, za trećinu više od ostvarene prosječne cijene u ovoj godini.
Hrvatska je, očekivano, odlučila dulje spavati
Kada se tome pridoda istovremeno objavljena prognoza o daljnjem jačanju američkog dolara u odnosu na euro i to za velikih 15 posto do kraja naredne godine, onda je jasno da svi alarmi naftnih i dolarskih neto uvoznika moraju biti upaljeni. Ukoliko se ostvare ove projekcije Hrvatska će u narednoj godini plaćati sirovu naftu prosječno 40 posto skuplje nego ove, izraženo u eurima ili kunama. Prema podacima, koji iz poznatih razloga nisu uvijek pouzdani, hrvatski uvoz u 2014. iznosio je 13,6 milijuna barela sirove nafte. Polazeći od te količine vrijednost uvezene nafte u narednoj godini bit će veća za 1,6 milijardi kuna nego što je bila u 2016., što će negativno utjecati na rast BDP-a.
Naravno da usvojeni proračun mora pretrpjeti rebalans ako se ostvari scenarij koji predviđa Goldman Sachs. Država će u najgorem slučaju refinancirati svoje dugove po nešto višim kamatnim stopama od sadašnjih, rast BDP-a bit će manji od planiranog, a javni dug će opet porasti, kako u apsolutnom tako i u relativnom iznosu. Cijene goriva bit će opet više od 10 kuna za litru, a posljedice tako uvezene inflacije osjetit će nažalost svi.
Je li moglo biti drugačije? Možda. Za početak treba prekinuti praksu usvajanja proračuna za narednu godinu u dekoraciji adventskih zvijezda i uz zvuk božićnih zvončića. Pristojne zemlje taj posao ne odrađuju na samom kraju tekuće godine. Grčka je godinama „kuhala“ svoje knjige, tako je lagala drugima, ali ponajprije sebi. Pale se na kraju probudio uz svoju majku i shvatio da je sve bio samo san. Hrvatska je očekivano odlučila i dalje spavati.