Osim što je u Plenkovićevo vrijeme HDZ usavršio model koruptivnog upravljanja Hrvatskom, sadašnji premijer i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice nametnuo je nekompetentnost, kao jedan od glavnih kriterija biranja ministara i drugih državnih službenika.
Rekordno nesposobnog ministra Horvata naslijedio je čovjek kojem je većina biznisa propala, ili nisu ni pokrenuti. Ministar obrane višegodišnji je predmet ismijavanja cijele Hrvatske, a ministar vanjskih poslova čak ni u ranim Tuđmanovim Vladama ne bi mogao dogurati dalje od pomoćnika ministra.
Zašto sad ne treba rušiti Vladu
Pa ipak, u sadašnjem geopolitičkom trenutku Andreja Plenkovića i njegovu Vladu zaista ne treba rušiti. Plenkovićevu Vladu u sadašnja, ratna vremena, ne treba puštati na miru samo zbog famozne političke stabilnosti, kao što se katkad tvrdi na krajnjoj hrvatskoj desnici, u crkvenim krugovima i u samoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici.
Politička stabilnost, ili stabilnost određene Vlade, nije, naime, nužno povezana s ratnim zbivanjima. U Hrvatskoj su se, kako znamo, Vlade mijenjale usred rata, u ljeto 1991. pa zatim u ljeto 1992. godine pa početkom 1993.godine, što sve nije utjecalo na ratnu pobjedu.
Politička stabilnost potpuno je pogrešan argument za puštanje na miru sadašnje Vlade, naprosto zato što niti jedna druga hrvatska Vlada ne bi vodila drukčiju politiku prema ruskoj invaziji na Ukrajinu: središnji hrvatski politički prostor tu je potpuno jedinstven. Sadašnju Vladu ne treba rušiti iz sasvim drugog razloga, koji, međutim, jest bitno povezan s ratom u Ukrajini.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vođenje međunarodnih poslova
Plenkovićeva je Vlada u većini resora, s iznimkom policijskog i financijskog, potpuno nekompetentna. Međutim, sam Andrej Plenković jest kompetentan za vođenje međunarodnih poslova, i za upravljanje političkim procesima povezanim s Europskom Unijom.
Funkcioniranje Europske Unije, mehanizmi donošenja odluka, lobiranje za pojedine odluke ili stavove, žongliranje između određenih političkih frakcija, stjecanje povremenih saveznika, i pozicioniranje Hrvatske na strani na kojoj je većina, jedini su politički poslovi za koje je Andrej Plenković uistinu kompetentan, zbog svog staža u Bruxellesu i dobrih veza unutar europskih birokratskih i stranačkih krugova.
Andrej Plenković naprosto razumije kako funkcionira međunarodna, osobito europska politika u kriznim situacijama, i kako se treba postaviti prema pojedinim protagonistima važnih događaja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Komplicirana vremena
Utoliko je, primjerice, Plenkovićeva snažna potpora Ukrajini, i to puno prije nego što je počeo rat, bezuvjetno u skladu sa službenom politikom Europske Unije prema Ukrajini i Rusiji, što jest dobro za Hrvatsku.
U ovako kompliciranim vremenima, kad se ruše pojedine bitne odrednice globalnog poretka nastalog 1990. godine, Hrvatska se mora ponašati u okviru svog jedinog realnog geopolitičkog konteksta; taj je kontekst Europska Unija.
Andrej Plenković, nažalost, danas treba Hrvatskoj. Možemo se samo nadati da će rat u Ukrajini što prije završiti, i da će se moći nastaviti proces slabljenja ove, u mnogočemu ne samo ridikulozne i moralno kompromitirane, nego za Hrvatsku uistinu opasne Vlade.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto mislim da je Andrej Plenković, nažalost, u ovom trenutku dobro rješenje za Hrvatsku
Plenkovićeva je Vlada u većini resora, s iznimkom policijskog i financijskog, potpuno nekompetentna. Ali...
Plenković, nažalost, danas treba Hrvatskoj. Možemo se samo nadati da će rat u Ukrajini što prije završiti, i da će se moći nastaviti proces slabljenja ove, u mnogočemu ne samo ridikulozne i moralno kompromitirane, nego za Hrvatsku uistinu opasne Vlade.
Andrej Plenković vodi jednu od najkorumpiranijih vladajućih garnitura u povijesti neovisne Hrvatske. Ni jednoj Vladi nije dogodilo da toliko njenih ministara završi pod istragama i u zatvorima, kao Plenkovićevoj Vladi. A Uskok još nije ni dotaknuo grupu Borg, što je, budimo realni, vjerojatno samo pitanje vremena i drukčijeg rasporeda političke moći.
Osim što je u Plenkovićevo vrijeme HDZ usavršio model koruptivnog upravljanja Hrvatskom, sadašnji premijer i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice nametnuo je nekompetentnost, kao jedan od glavnih kriterija biranja ministara i drugih državnih službenika.
Rekordno nesposobnog ministra Horvata naslijedio je čovjek kojem je većina biznisa propala, ili nisu ni pokrenuti. Ministar obrane višegodišnji je predmet ismijavanja cijele Hrvatske, a ministar vanjskih poslova čak ni u ranim Tuđmanovim Vladama ne bi mogao dogurati dalje od pomoćnika ministra.
Zašto sad ne treba rušiti Vladu
Pa ipak, u sadašnjem geopolitičkom trenutku Andreja Plenkovića i njegovu Vladu zaista ne treba rušiti. Plenkovićevu Vladu u sadašnja, ratna vremena, ne treba puštati na miru samo zbog famozne političke stabilnosti, kao što se katkad tvrdi na krajnjoj hrvatskoj desnici, u crkvenim krugovima i u samoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici.
Politička stabilnost, ili stabilnost određene Vlade, nije, naime, nužno povezana s ratnim zbivanjima. U Hrvatskoj su se, kako znamo, Vlade mijenjale usred rata, u ljeto 1991. pa zatim u ljeto 1992. godine pa početkom 1993.godine, što sve nije utjecalo na ratnu pobjedu.
Politička stabilnost potpuno je pogrešan argument za puštanje na miru sadašnje Vlade, naprosto zato što niti jedna druga hrvatska Vlada ne bi vodila drukčiju politiku prema ruskoj invaziji na Ukrajinu: središnji hrvatski politički prostor tu je potpuno jedinstven. Sadašnju Vladu ne treba rušiti iz sasvim drugog razloga, koji, međutim, jest bitno povezan s ratom u Ukrajini.
Vođenje međunarodnih poslova
Plenkovićeva je Vlada u većini resora, s iznimkom policijskog i financijskog, potpuno nekompetentna. Međutim, sam Andrej Plenković jest kompetentan za vođenje međunarodnih poslova, i za upravljanje političkim procesima povezanim s Europskom Unijom.
Funkcioniranje Europske Unije, mehanizmi donošenja odluka, lobiranje za pojedine odluke ili stavove, žongliranje između određenih političkih frakcija, stjecanje povremenih saveznika, i pozicioniranje Hrvatske na strani na kojoj je većina, jedini su politički poslovi za koje je Andrej Plenković uistinu kompetentan, zbog svog staža u Bruxellesu i dobrih veza unutar europskih birokratskih i stranačkih krugova.
Andrej Plenković naprosto razumije kako funkcionira međunarodna, osobito europska politika u kriznim situacijama, i kako se treba postaviti prema pojedinim protagonistima važnih događaja.
Komplicirana vremena
Utoliko je, primjerice, Plenkovićeva snažna potpora Ukrajini, i to puno prije nego što je počeo rat, bezuvjetno u skladu sa službenom politikom Europske Unije prema Ukrajini i Rusiji, što jest dobro za Hrvatsku.
U ovako kompliciranim vremenima, kad se ruše pojedine bitne odrednice globalnog poretka nastalog 1990. godine, Hrvatska se mora ponašati u okviru svog jedinog realnog geopolitičkog konteksta; taj je kontekst Europska Unija.
Andrej Plenković, nažalost, danas treba Hrvatskoj. Možemo se samo nadati da će rat u Ukrajini što prije završiti, i da će se moći nastaviti proces slabljenja ove, u mnogočemu ne samo ridikulozne i moralno kompromitirane, nego za Hrvatsku uistinu opasne Vlade.