Drama je privremeno sanirana premda konačni pakt između gradonačelnika Zagreba i zaposlenika gradske službe za smeće nije potpisan. Ipak, povišena temperatura se primjereno snizila i radnici su se vratili na posao mada je zasad prihvaćeno samo pet od njihovih 11 zahtjeva.
Tomašević je pokazao zainteresiranost
Jer, umjesto razmetljivog pokazivanja nadmoći, tako karakterističnog za bivšeg gradonačelnika, Tomašević je pokazao zainteresiranost, a ako ju je i odglumio, opet dobro i piše mu se u plus. Opozicija je dizala tenzije i podjarivala radnike i na kraju nije uspjela, Tomašević je tenzije spuštao i upalilo je. To što je zajedno s radnicima Čistoće izašao među gomile smeća, ipak je ponijelo pozitivan prizvuk. Do sljedeće runde, dakle, jedan nula za njega. No nekoliko stvari u ovoj pobuni zaslužuje da se na njih vratimo zbog njihove šire važnosti.
Prvo, za ovu kulturu, u kojoj se ljude izravno i neizravno potiče da šute, gledaju svoja posla i da se ne pletu u tuđe sporove s vlasnicima i poslodavcima, doista je blagotvorna činjenica da su se svih 1977 radnika Čistoće jednoglasno zauzeli za trojicu koji s njima zarađuju kruh. Rijetko se dogodi tolika razina solidarnosti, pogotovo u kapitalizmu hrvatske sorte, da cijelo veliko poduzeće pruži otpor i obustavi rad zbog najave da će ”samo” ta neka trojica biti kažnjena otkazom.
Kod nas se uglavnom spuštene glave prima da se ljude iz susjednog pogona i kancelarije sadistički ucjenjuje, šikanira, premješta i baca na cestu. I najveća je snaga osornih moćnika postao upravo taj bijedni strah da se drugome izrazi podrška kad je nepravedno izložen egzistencijalnom kolapsu i profesionalnom poniženju.
Lijepo je kako su radnici stali uz svoje kolege
Ovdje se postupilo potpuno drugačije od tog standarda i lijepo je barem vidjeti da je to moguće u stvarnosti, a ne samo u holivudskom filmu. Jer snimka na kojoj ta trojica ubacuju neke vreće smeća u krivi kamion jest dokaz, ali sigurno ne za momentalni raskid ugovora o radu, toliko ipak nismo izgubili osjećaj za balans. Zato godi čuti da je prijestupnicima ipak spašena glava na ramenu i to isključivo zato što su se uz njih svrstali svi njihovi kolege iz firme s čvrstim stavom da se nitko ne vraća na posao dok se prijetnja ne povuče.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Drugo što je ovdje izbilo u prvi plan jest određeno pomanjkanje smisla za realnost i samopercepciju koje su pokazali radnici Čistoće proširujući svoje zahtjeve na plaće, dodatke i druge vrste financijske nadoknade za svoj rad. Jedan od nezadovoljnih radnika Čistoće kazao je za medije kako s dodacima na plaću, naknadom za prijevoz i topli obrok ”jedva navuče 7000 kuna mjesečno”.
Jasno je da svatko ima pravo pristojno živjeti i boriti se da bude bolje plaćen. Ali ako se zna da golema većina zaposlenih u Čistoći ima niže i najniže kvalifikacije, onda ipak treba biti svjestan da tamošnji prosjek radničkih primanja – a ako Tomašević ne laže, to je 990 eura – nije ni tako strašan, ni tako ponižavajući.
Veće plaće znače i poskupljenje usluga
Jest, posao je težak i neugodan, ali i mnogi su drugi poslovi takvi, i još traže puno više škole, pa se na njima zarađuje i manje, pri čemu uz plaću nema nikakvih dodatnih primanja niti itko pomišlja da bi dobio recimo naknadu za topli obrok. Za sedam tisuća kuna rade profesori, kustosi, medicinske sestre, pravnici i inženjeri, novinari i mnogi drugi na hrvatskom tržištu rada. To nije dovoljno, ali čini kontekst koji ne ide na ruku štrajkaškom buntu radnika Čistoće.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Treće, na društvenim mrežama odašiljala se ovih dana ogromna podrška štrajku u firmi za zbrinjavanje otpada Grada Zagreba i tražilo se da im se instantno povećaju plaće i ostala primanja u skladu s njihovim zahtjevima. No, ti isti koji su pokazivali veliko razumijevanje za zagrebačke smetlare vjerojatno ne bi bili nimalo sretni da im se zbog rasta plaća u Čistoći povećaju računi za odvoz smeća. A to je direktno povezano. Ako se dižu plaće, to ide na račun korisnika usluga, kako drugačije? A čuli smo da nezadovoljnici iz Čistoće traže čak i besplatni parking.
Opozicija, naravno, ovu priliku iskorištava
Vjerojatno su se mnogi komentatori na Fejsbuku osjećali humano i progresivno stajući u zaštitu radnika koji čiste naš grad, ali onda bi bilo konzekventno prihvatiti i povećanje mjesečnih računa. A tu bi se, bojim se, razumijevanje pretvorilo u bijes na gradsku vlast koja, eto, udara na standard Zagrepčana.
S druge strane, za političku opoziciju je normalno da će koristiti svaku priliku i svaku krizu za napad na garnituru koja je pobijedila na izborima, ali to uvijek treba uzimati sa zrnom soli. Jer ovo je jednostavna računica: za koliko radnicima Čistoće podigneš primanja, za toliko moraš povećati račune.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A onda će se sigurno sutra javiti i drugi iz Holdinga kojima također nije dosta to što primaju – i stvarno nije. Ali onda je pitanje zbog čega sa svojim kvalifikacijama ne traže drugi posao na kome će biti bolje plaćeni kao što čine svi koji rade u privatnom sektoru jer drugog izbora nemaju.
Zašto ne mislim da je Tomaševićevo presvlačenje u smetlarsko odijelo bandićevski populizam
Umjesto razmetljivog pokazivanja nadmoći, tako karakterističnog za bivšeg gradonačelnika, Tomašević je pokazao zainteresiranost
Vjerojatno su se mnogi komentatori na Fejsbuku osjećali humano i progresivno stajući u zaštitu radnika koji čiste naš grad, ali onda bi bilo konzekventno prihvatiti i povećanje mjesečnih računa. A tu bi se, bojim se, razumijevanje pretvorilo u bijes na gradsku vlast koja, eto, udara na standard Zagrepčana
Drama je privremeno sanirana premda konačni pakt između gradonačelnika Zagreba i zaposlenika gradske službe za smeće nije potpisan. Ipak, povišena temperatura se primjereno snizila i radnici su se vratili na posao mada je zasad prihvaćeno samo pet od njihovih 11 zahtjeva.
Nije poznato je li Tomaševićevo presvlačenje u smetlarsko radno odijelo prevagnulo da kolektiv Čistoće odluči prekinuti štrajk, ali, onako napamet, reklo bi se da jest. Iako zagrebačka opozicija izjednačava taj gradonačelnikov potez s kičastim populizmom Bandićevog tipa (kome su, da se ne zaboravi, HDZ-ovci držali štangu do same Bandićeve smrti), riječ je, barem za sada, o neusporedivim ponašanjima i stilovima.
Tomašević je pokazao zainteresiranost
Jer, umjesto razmetljivog pokazivanja nadmoći, tako karakterističnog za bivšeg gradonačelnika, Tomašević je pokazao zainteresiranost, a ako ju je i odglumio, opet dobro i piše mu se u plus. Opozicija je dizala tenzije i podjarivala radnike i na kraju nije uspjela, Tomašević je tenzije spuštao i upalilo je. To što je zajedno s radnicima Čistoće izašao među gomile smeća, ipak je ponijelo pozitivan prizvuk. Do sljedeće runde, dakle, jedan nula za njega. No nekoliko stvari u ovoj pobuni zaslužuje da se na njih vratimo zbog njihove šire važnosti.
Prvo, za ovu kulturu, u kojoj se ljude izravno i neizravno potiče da šute, gledaju svoja posla i da se ne pletu u tuđe sporove s vlasnicima i poslodavcima, doista je blagotvorna činjenica da su se svih 1977 radnika Čistoće jednoglasno zauzeli za trojicu koji s njima zarađuju kruh. Rijetko se dogodi tolika razina solidarnosti, pogotovo u kapitalizmu hrvatske sorte, da cijelo veliko poduzeće pruži otpor i obustavi rad zbog najave da će ”samo” ta neka trojica biti kažnjena otkazom.
Kod nas se uglavnom spuštene glave prima da se ljude iz susjednog pogona i kancelarije sadistički ucjenjuje, šikanira, premješta i baca na cestu. I najveća je snaga osornih moćnika postao upravo taj bijedni strah da se drugome izrazi podrška kad je nepravedno izložen egzistencijalnom kolapsu i profesionalnom poniženju.
Lijepo je kako su radnici stali uz svoje kolege
Ovdje se postupilo potpuno drugačije od tog standarda i lijepo je barem vidjeti da je to moguće u stvarnosti, a ne samo u holivudskom filmu. Jer snimka na kojoj ta trojica ubacuju neke vreće smeća u krivi kamion jest dokaz, ali sigurno ne za momentalni raskid ugovora o radu, toliko ipak nismo izgubili osjećaj za balans. Zato godi čuti da je prijestupnicima ipak spašena glava na ramenu i to isključivo zato što su se uz njih svrstali svi njihovi kolege iz firme s čvrstim stavom da se nitko ne vraća na posao dok se prijetnja ne povuče.
Drugo što je ovdje izbilo u prvi plan jest određeno pomanjkanje smisla za realnost i samopercepciju koje su pokazali radnici Čistoće proširujući svoje zahtjeve na plaće, dodatke i druge vrste financijske nadoknade za svoj rad. Jedan od nezadovoljnih radnika Čistoće kazao je za medije kako s dodacima na plaću, naknadom za prijevoz i topli obrok ”jedva navuče 7000 kuna mjesečno”.
Jasno je da svatko ima pravo pristojno živjeti i boriti se da bude bolje plaćen. Ali ako se zna da golema većina zaposlenih u Čistoći ima niže i najniže kvalifikacije, onda ipak treba biti svjestan da tamošnji prosjek radničkih primanja – a ako Tomašević ne laže, to je 990 eura – nije ni tako strašan, ni tako ponižavajući.
Veće plaće znače i poskupljenje usluga
Jest, posao je težak i neugodan, ali i mnogi su drugi poslovi takvi, i još traže puno više škole, pa se na njima zarađuje i manje, pri čemu uz plaću nema nikakvih dodatnih primanja niti itko pomišlja da bi dobio recimo naknadu za topli obrok. Za sedam tisuća kuna rade profesori, kustosi, medicinske sestre, pravnici i inženjeri, novinari i mnogi drugi na hrvatskom tržištu rada. To nije dovoljno, ali čini kontekst koji ne ide na ruku štrajkaškom buntu radnika Čistoće.
Treće, na društvenim mrežama odašiljala se ovih dana ogromna podrška štrajku u firmi za zbrinjavanje otpada Grada Zagreba i tražilo se da im se instantno povećaju plaće i ostala primanja u skladu s njihovim zahtjevima. No, ti isti koji su pokazivali veliko razumijevanje za zagrebačke smetlare vjerojatno ne bi bili nimalo sretni da im se zbog rasta plaća u Čistoći povećaju računi za odvoz smeća. A to je direktno povezano. Ako se dižu plaće, to ide na račun korisnika usluga, kako drugačije? A čuli smo da nezadovoljnici iz Čistoće traže čak i besplatni parking.
Opozicija, naravno, ovu priliku iskorištava
Vjerojatno su se mnogi komentatori na Fejsbuku osjećali humano i progresivno stajući u zaštitu radnika koji čiste naš grad, ali onda bi bilo konzekventno prihvatiti i povećanje mjesečnih računa. A tu bi se, bojim se, razumijevanje pretvorilo u bijes na gradsku vlast koja, eto, udara na standard Zagrepčana.
S druge strane, za političku opoziciju je normalno da će koristiti svaku priliku i svaku krizu za napad na garnituru koja je pobijedila na izborima, ali to uvijek treba uzimati sa zrnom soli. Jer ovo je jednostavna računica: za koliko radnicima Čistoće podigneš primanja, za toliko moraš povećati račune.
A onda će se sigurno sutra javiti i drugi iz Holdinga kojima također nije dosta to što primaju – i stvarno nije. Ali onda je pitanje zbog čega sa svojim kvalifikacijama ne traže drugi posao na kome će biti bolje plaćeni kao što čine svi koji rade u privatnom sektoru jer drugog izbora nemaju.