Nekad je nužno odabrati stranu

Zašto politički moćnici masovno doktoriraju na Ekonomskom fakultetu u Osijeku? Priča je neobična 

Osječku Ekonomiju preferiraju brojni HDZ-ovci, čelni ljudi Hrvatske gospodarske komore, gradonačelnički kandidati...

Osječki Ekonomski fakultet u posljednjih se nekoliko godina može pohvaliti podužim nizom prominentnih osoba iz političkog i javnog života koje su doktorirale na tom fakultetu. Tako je, recimo, tjednik Nacional nedavno pisao o kombiju splitskih HDZ-ovaca koji je odlazio po doktorate u Osijek.

Naime, osim već problematiziranog osječkog doktorata HDZ-ovog kandidata za Split Vice Mihanovića, doktorate u Osijeku potražio je niz drugih splitskih HDZ-ovaca i čelnih ljudi Hrvatske gospodarske komore počevši s Lukom Burilovićem. Tu su i dva gradonačelnička kandidata za Zagreb, Vesna Škare Ožbolt i Miroslav Škoro.

Je li riječ o vrhunskom studiju?

Kako je i zašto osječka Ekonomija postala tako poželjna destinacija za stjecanje doktorata znanosti plejade domaćih političara? Radi li se o vrhunskom studiju koji je stvar prestiža među političkom elitom? Prema posljednjoj licenciranoj ocjeni kvalitete tog doktorskog studija, upravo je suprotno.

Kako je Telegram istražio, stručno povjerenstvo Agencije za znanost i visoko obrazovanje 2017. je utvrdilo niz nedostataka tog studija. Velik broj mentora na doktoratima uopće nisu djelatnici Ekonomskog fakulteta u Osijeku, prisutna je i upadljiva selektivnost u imenovanju mentora, a neki nastavnici ne udovoljavaju propisanim kriterijima kvalificiranosti za obavljanje mentorskog i uopće nastavnog rada.

HDZ-ovci na popisu glasača za studentske izbore

Najzamjetnija skupina studenata na poslijediplomskim studijima – doktorskom ili specijalističkom – osječke Ekonomije svakako su splitski HDZ-ovci. Osim Vice Mihanovića, tamo se za doktorat u šestom desetljeću života odlučio i Ante Sanader, šef splitsko-dalmatinskog HDZ-a, politički tajnik stranke i potpredsjednik Sabora. Potvrdu da je Sanader na doktoratu, pronašli smo na popisu studenata-birača na izborima za Studentski zbor Sveučilišta u Osijeku 2019. godine.

Na istome spisku stoji i ime Ivice Kusića, šefa Porezne uprave u Splitu i potpredsjednika splitskog HDZ-a; on je pak naveden kao student poslijediplomskog specijalističkog studija čijim se završetkom ne stječe doktorat znanosti, već titula sveučilišnog specijalista. Na studentskim izborima 2019. u Osijeku, pravo glasa imao je i Ante Baran, HDZ-ov načelnik općine Lećevica, kao student doktorskog studija.

Interesantno, Baran je krajem 2017. završio specijalistički studij na osječkoj Ekonomiji, a kako je 2019. na spisku zabilježen kao doktorski student Ekonomije, očito je odlučio iz specijalista napredovati u doktora znanosti. Studentski popis birača otkriva i ime Ante Bačića poznatog i kao Baćo, splitskog HDZ-ovca i saborskog zastupnika. Na biračkom je spisku zapisan kao student doktorskog studija, no tjedniku Nacional potvrdio je da studira na trećoj godini specijalističkog studija iz managementa pa nije posve jasno hoće li postati specijalist ili doktor managementa.

HDZ-ovci kombiniraju doktorski i specijalistički studij; koja je razlika?

Bačić u Saboru inače mijenja Antu Mihanovića, ravnatelja Ljekarni Splitsko-dalmatinske županije. I on je neko vrijeme posjećivao Osijek gdje je 2019. doktorirao na managementu. Spomenimo ovdje dvije bitne razlike između doktorskog i specijalističkog studija, koje u Osijeku kombiniraju splitski HDZ-ovci. Titula doktora znanosti nosi određeni društveni i akademski ugled, ali i više prihode. U državnim se i javnim službama, prema kolektivnim ugovorima, zaposleniku uvećava osnovna plaća za 15 posto ako je doktorirao.

Osim toga, razlika između ova dva studija jest i u trajanju i u cijeni. Konkretno, na osječkoj Ekonomiji, specijalistički studij “Organizacija i management” traje tri semestra i ukupna mu je cijena 30.000 kuna, odnosno 10.000 kuna po semestru. Doktorski studij “Management” u pravilu traje tri godine, odnosno šest semestara. Za one koji uz taj studij rade, on traje pet godina (10 semestara), a iz opravdanih se razloga može produžiti do maksimalnih sedam godina.

Cijena jednoga semestra ovog doktorskog studija iznosi 17.000 kuna; tako je za završen doktorat u roku od tri godine (tj. šest semestara) potrebno platiti 102.000 kuna, a ako doktorandi uz studij rade pa doktoriraju u pet godina, platit će 170.000 kuna. Na primjer, Vice Mihanović svoj je doktorski studij upisao u Osijeku 2013., a doktorirao je 2018. pa je sve to morao platiti oko 170.000 kuna.

Tu su i Burilović, Škoro, Škare Ožbolt…

Nakon splitskih HDZ-ovaca, s doktoratima iz managementa u Osijeku mogu se pohvaliti i čelni ljudi Hrvatske gospodarske komore. Luka Burilović 2019. je obranio svoju doktorsku disertaciju, a iste godine njegova kolegica Sanja Šimić, direktorica Centra za digitalni razvoj HGK. Godinu kasnije, doktorica znanosti postaje i Ljiljana Kukec, dopredsjednica Zajednice franšiznog poslovanja HGK.

Doktorat iz managementa tijekom 2019. je obranila i Martina Bienenfeld, direktorica Turističke zajednice Grada Zagreba, a 2018. Dušan Ljuština, dugogodišnji ravnatelj Kerempuha i suradnik pokojnog Milana Bandića. Promociju doktorata iz managementa 2019. su imali Vesna Škare Ožbolt, kao i njen gradonačelnički protukandidat Miroslav Škoro, čiju je disertaciju Telegram prošle godine detaljno analizirao i otkrio niz problematičnih dijelova. Iste je godine promovirana i Škorina sestra, sada saborska zastupnica Vesna Vučemilović.

Intrigantni odnosi s ljudima koji ocjenjuju obrane doktorata

Vrlo je indikativna poveznica između Škorinog i doktorata njegove sestre. Oboje ih je mentorirao profesor Željko Požega s osječke Ekonomije koji će kasnije, u predsjedničkoj kampanji u kojoj se natjecao Škoro, biti najavljen kao predstojnik ureda predsjednika RH u slučaju da Škoro pobijedi. Predsjednica povjerenstva za obranu Škorine disertacije, bila je pak profesorica Anita Freimann, kasnije članica Domovinskog pokreta koja je tijekom prošlogodišnje kampanje uoči parlamentarnih izbora najavljivala osnivanje ministarstva sreće.

U najmanju ruku intrigantne relacije odnosa doktoranada i članova povjerenstava za obranu nisu iznimka. Telegram je već pisao o Jošku Dvorniku koji je bio na čelu povjerenstva za obranu doktorata Vice Mihanovića. Dvornik i Mihanović dugogodišnji su bliski suradnici u Lučkoj upravi Split i ovakva je praksa, kako nam je objasnio akademik Vlatko Silobrčić, neprihvatljiva u akademskoj zajednici.

Posebno interesantno, Luki Buriloviću u povjerenstvu za obranu doktorata sjedio je Tonći Lazibat, prorektor Sveučilišta u Zagrebu u aktualnoj upravi rektora Damira Borasa. Burilović je u trenutku obrane svog doktorata (lipanj 2019.) već bio na čelu Sveučilišnog savjeta Sveučilišta u Zagrebu (od travnja 2019.) gdje ima zadaću nadzirati zakonitost rada Sveučilišta u Zagrebu i njegove uprave. U neskladu je s dobrim akademskim običajima da je svoj doktorat branio pred osobom koju, kao predsjednik Sveučilišnog savjeta, zapravo mora nadzirati.

Studij ima “relativno malo kvalificiranih mentora”

Nažalost, licencirana ocjena kvalitete doktorskog studija, tzv. reakreditacija, ne bavi se ovakvim relacijama koje bude cijeli niz sumnji u postupke stjecanja doktorata, no daje naslutiti gdje nastaje problem. Stručno povjerenstvo Agencije za znanost i visoko obrazovanje 2017. je utvrdilo da na doktorskom studiju managementa vlada “selektivnost u imenovanju mentora” s obzirom na tadašnju činjenicu da je od 48 znanstvenika koji mogu biti mentori, mentorima imenovano tek njih 11.

Još je osmero znanstvenika imenovano mentorima, a da nisu bili zaposlenici Ekonomskog fakulteta u Osijeku pa u ocjeni kvalitete piše da studij ima “relativno malo kvalificiranih i iskusnih mentora”. Kako manjak mentora izgleda u praksi? Na primjer, profesor Drago Ružić mentorirao je i Martinu Bienenfeld i Duška Ljuštinu i Antu Mihanovića. Osim Mihanoviću, bio je mentor i njegovim splitskim kolegama iz HDZ-a na završnim specijalističkim radovima – Anti Baranu i Ivici Kusiću.

Manjak najboljih kandidata: kvantiteta prije kvalitete

Čest je mentor na doktoratima i profesor Željko Turkalj, inače bivši rektor osječkog sveučilišta; mentorirao je, između ostalih, Burilovićev i doktorat Škare Ožbolt. U ocjeni kvalitete studija iz 2017. stoji i kako se “ne čini da se Fakultet trudi privući najbolje kandidate; stječe se dojam da se politika upisa temelji na kvantiteti, a ne kvaliteti”.

Pojedini mentori na doktoratima imaju nisku znanstvenu produktivnost i tek ih je nekoliko uključeno u projekte, a primijećeno je i da ne zadovoljavaju svi nastavnici propisane kriterije kvalificiranosti i kompetencija u obavljanju mentorskog i nastavnog rada. Izvješće navodi i da nastavnici imaju vrlo nisku razinu objavljivanja radova u međunarodnim znanstvenim časopisima, ograničenu međunarodnu eksponiranost pa se Fakultetu preporučuje veća internacionalizacija i obrađivanje općenitijih pitanja, a ne samo lokalne problematike.