Zašto Putin baš sada toliko gura zakon koji mu osigurava imunitet nakon odlaska s vlasti? 

U medijima su se pojavila nagađanja o bolesti ruskog predsjednika

Russian President Vladimir Putin looks on from his car as he leaves the Elysee Palace following his meeting and dinner with his French counterpart in Paris on June 5, 2014. Russian President Vladimir Putin met for talks with French President Francois Hollande, as world leaders engaged in a bout of shuttle diplomacy over Ukraine ahead of D-Day ceremonies. AFP PHOTO / FRED DUFOUR (Photo by FRED DUFOUR / AFP)
FOTO: AFP

Donji dom ruskog parlamenta – Duma – podržao je u prvom čitanju zakon kojim se ruskim predsjednicima i njihovim obiteljima daje imunitet od kaznenog progona nakon što napuste dužnost.

Također, omogućuje se bivšim predsjednicima da po funkciji postanu doživotni članovi Gornjeg doma ruskog parlamenta, Vijeća Federacije. Svi zastupnici u Donjem i Gornjem domu parlamenta uživaju imunitet od kaznenog progona. Predloženo je također da se Vladimira Putina više ne titulira kao šefa države već kao vrhovnog vladara.

Nakon što u Dumi prođu još dva čitanja, u što nema sumnje jer u Donjem domu veliku većinu imaju parlamentarci koji su članovi Putinove stranke Jedinstvena Rusija, tada će zakone prihvatiti Vijeće Federacije, a na snagu će stupiti kad ih potpiše predsjednik Vladimir Putin. U što također nema sumnje jer je upravo ruski predsjednik inicirao donošenje tog zakona po kojem se bivšim predsjednicima i njihovom obiteljima jamči zaštita od policijskih istraga, privođenja na ispitivanje ili pak, ne manje važno, oduzimanja njihove imovine.

Postoje iznimke koje nisu definirane

Mogu odgovarati samo u slučaju izdaje ili zbog iznimno teških zločina u počinjenih u iznimnim okolnostima, ma što to značilo. Taj zakon je bio predviđen u ustavnim amandmanima koji su ovog ljeta prihvaćeni na referendumu. Zastupnik Jedinstvene Rusije Pavel Krasheninnikov, jedan od autora predloženih zakona, izjavio je kako je cilj tog prijedloga dati predsjedniku jamstva “važna za stabilnost države i društva”.

Odmah po završetku prvog glasovanja Aleksej Navalni, najžešći kritičar Putina kojega su ruske tajne službe pokušale otrovati smrtonosnim otrovom novičok, zapisao je na Twitteru: ”Zašto je Putinu baš sada potreban zakon o imunitetu?” Odmah je dodao i pitanje mogu li diktatori odstupiti svojom voljom.

Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov izjavio je kako doživotna jamstva bivšim predsjednicima nisu nikakva novost u međunarodnom pravu.

Boluje od Parkinsonove bolesti?

Nakon Navalnog reagirali su u brojni svjetski mediji, pa su se, među ostalim, odmah pojavila nagađanja kako tim zakonom Putin priprema teren za svoj odlazak iz politike. Pri tomu su podsjetili da su još 2015. istraživači iz Odjela za neurologiju, Medicinskog centra Sveučilišta Radboud u nizozemskom Nijmegenu, Nizozemska, objavili kako je njihov tim na čelu s profesorom Basom Bloemom, prepoznao kod Putina prve znakove Parkinsove bolesti.

To su zaključili na temelju Putinova hoda jer su primijetili da mu je lijeva ruka nepomična, gotovo prikovana uz bok, dok mu je desna ruka slobodna. Časopis Medical News Today potvrdio je da značajno smanjenje zamaha jedne ruke može biti ponekad simptom Parkinsonove bolesti.

Moskovski politolog profesor Valerij Solovej dodatno je potaknuo nagađanja o Putinovoj bolesti ustvrdivši kako njegova nevjenčana supruga Alina Kabajeva, 37, majka njihovih blizanaca, neprestano traži od supruga da odstupi zbog zdravstvenih problema. U tomu ju navodno podržavaju Putinove kćeri iz prvog braka Marija Vorontsova, 35, i Katerina Tihonova, 34.

Kremlj tvrdi da je Putin ‘izvrsnog zdravlja’

Alina Kabajeva je članica Dume te jedna od najuspješnijih ruskih ritmičkih gimnastičarka. Osvojila je 2 zlatne olimpijske medalje, 14 medalja na svjetskim prvenstvima te 25 na europskim prvenstvima. Inače, Putin strogo čuva svoj privatni život pa je čak svojim starijim kćerima dao izraditi osobne iskaznice s lažnim imenima.

Dio medija otišao je tako daleko da je ustvrdio kako se Putinu tresu ruke dok je potpisivao neke dokumente. Međutim, Kremlj je već više puta ponovio kako je Putin “izvrsnog zdravlja”, da je s njim “sve u redu” te da su nagađanja o Parkinsonovoj bolesti “glupost.”

Vladimir Putin po četvrti put je izabran za ruskog predsjednika, a mandat mu traje do 2023. Na vlasti je već više od 20 godina, a na referendumu mu je data mogućnost da ostane neprikosnoveni vladar sve do 2036. Valentina Tereškova, prva žena astronaut, bivša istaknuta članica komunističke partije, a sada zamjenica predsjednika Putinove stranke Jedinstvena Rusija, predložila je u ožujku ove godine na zasjedanju Dume, amandman na Ustav po kojemu se ukidaju sva ograničenja predsjedničkog mandata. Cilj ustavnih promjena je, tvrdi Tereškova, da ruskog predsjednika učini “nacionalnim vođom.”

‘Putinu žele osigurati doživotan mandat’

No, oporba tvrdi da je prva zadaća tih promjena postaviti Putina iznad zakona te mu osigurati doživotni imunitet. Grzegorz Kuczyński, direktor programa Euroazije na Varšavskom institutu, ustvrdio je kako “Putin stvara sustav u kojem je predsjednik glavni element političkog života zemlje. I to sa sve opsežnijim ovlastima i sve većim utjecajem na oba doma ruskog parlamenta, na štetu premijera i njihovog kabineta.”

Kuczynski je također zaključio kako će “predsjednik od sada imati potpunu vlast nad pravosudnim sustavom u zemlji te nad tajkunima i visoko rangiranim političarima u najvišim državnim institucijama Rusije.”

Putin je počeo svoju karijeru u KGB-u, ruskoj obavještajnoj službi 1975., kad je primljen u takozvanu školu br. 401 u Sankt Peterburgu, gdje se budući tajni agenti uče obavještajnim taktikama i tehnikama ispitivanja. Tvrdi se da je njegova prva zadaća u KGB-a bila nadzor nad sovjetskim političkim neistomišljenicima.

Nakon što je radio u odjelu za suzbijanje “ideoloških diverzija”, koji je strance regrutirao kao doušnike i agente, između 1984. i 1989. Putin je bio na službi u Dresdenu, navodno radeći za odjel specijaliziran za sijanje terora širom Zapada. Nakon što se 1991. vratio u Sankt Peterburg, Putin se zaposlio u uredu gradonačelnika, a 1999. tadašnji predsjednik Boris Jeljcin proglasio ga je svojim nasljednikom.