Zašto se biskupima odjednom teško dogovoriti hoće li pustiti sindikate da ispred crkvi skupljaju potpise

Dvije biskupije dale su dozvolu za prikupljanje potpisa, zagrebačka je zahtjev odbila, a HBK šuti

Trebaju li građani Hrvatske od 2033. godine u starosnu mirovinu sa 67, a ne više sa 65 godina, pitanje je koje sve očitije dijeli hrvatsko društvo. Vlast upozorava na tešku održivost mirovinskog sustava, sindikati, pak, referendumom za koji se potpisi počinju skupljati noćas, žele ukinuti produženje radnog vijeka.

I jedna i druga strana imaju svoje argumente koji nisu neuvjerljivi, osim kad ih iznosi resorni ministar Marko Pavić, tako da je u ovom trenutku teško prognozirati koliko bi se potpisa za referendum moglo skupiti i kako bi cijela priča mogla završiti. Tek bi bilo poučno podsjetiti na dosadašnja tri sindikalna referenduma, protiv izmjena Zakona o radu, outsourcinga (izdavanja i privatizacije pomoćnih službi iz javnih firmi) i monetizacije autocesta. Za svako od njih su sindikati skupili daleko više potpisa nego je trebalo, nije održan niti jedan referendum, ali su Vlade redovito odustajale od svojih nakana.

Godine damo, autoceste ne damo

Pitanje o tome treba li raditi do 67. godine toliko je, očito, izazovno da jasan odgovor na njega nema ni – Crkva. Vidi se to na dozvolama za prikupljanje potpisa ispred crkava. Kako su danas izvijestili inicijatori referenduma, dobili su dozvolu za prikupljanje potpisa u sisačkoj i gospićko-senjskoj biskupiji. Odbijenicu, i to dosta vruću, jučer im je dao Nadbiskupski duhovni stol Zagrebačke nadbiskupije. Hrvatska biskupska konferencija se, ovaj put, nije oglasila.

Nije uvijek bilo tako, prije pet godina, dok je na vlasti bila Vlada lijevog centra, HBK je dopustila inicijativi “Ne damo naše autoceste” da ispred crkava prikuplja potpise za pokretanje referenduma protiv davanja autocesta u koncesiju. “Biskupi nemaju ništa protiv referenduma ako doprinosi i služi općem dobru u hrvatskom društvu. Budući da se tim referendumom ne krše pozitivni državni zakoni i propisi Hrvatske, niti se narušavaju kršćanske vrijednosti, daje se mogućnost inicijativi »Ne damo naše autoceste« prikupljati potpise na prostoru ispred crkvi”, stajalo je u priopćenju HBK od 13. listopada 2014.

Stanovite financijske potpore

Biskupima tad nije nimalo smetalo što u organizacijskom odboru tadašnjeg referenduma glavnu riječ imaju sindikati. Danas je to, međutim, barem za zagrebačku nadbiskupiju – neprobavljiv problem. Naime, kako je Nadbiskupski duhovni stol Zagrebačke nadbiskupije priopćio, Crkva daje prostor ispred svojih objekata na “raspolaganje građanskim inicijativama koje nemaju drugih mogućnosti za ostvarivanje zauzetosti za vrjednote koje zagovara i Crkva. Za razliku od toga, sindikati su u uređenome odnosu u okviru političkoga života u Republici Hrvatskoj i imaju mogućnosti na redovit način i uz stanovitu financijsku potporu, ostvarivati svoje inicijative”.

Sindikati su, dakle, ovaj put problem. Zanimljivo, činjenica da neki drugi ostvaruju svoje inicijative uz stanovitu financijsku potporu nije bila problematična lani, kad je platforma Narod odlučuje skupljala potpise za referendum o izbornom sustavu i smanjenju prava saborskih zastupnika nacionalnih manjina. Naime, jedna od članica platforme Narod odlučuje, i to važnija, bila je udruga U ime obitelji. Koja je, primjerice, za ostvarivanje svojih inicijativa od države u zadnje tri godine redovno dobivala stanovitu financijsku potporu. Konkretnije, od Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, ukupno 417 tisuća kuna.

Širi okvir

Tad se HBK oglasila i kazala kako se u samim crkvenim prostorijama ne mogu skupljati potpisi, što je bio jasan znak da ih se može skupljati izvan njih, te istaknula kako “je svaki vjernik slobodan poduprijeti nastojanje da se izravnim sudjelovanjem građana unaprjeđuju vrijednosti koje u sebi sadrži demokratski sustav i što jasnije čuje glas naroda, dakako uz poštivanje zakonskih okvira i pravnog poretka Republike Hrvatske”, što su u inicijativi Narod odlučuje sasvim ispravno protumačili kao otvorenu podršku.

Kao što je sasvim ispravno protumačiti jučerašnje priopćenje Nadbiskupskog duhovnog stola zagrebačke nadbiskupije, u kojem se kaže kako “pitanje mirovinskoga osiguranja treba gledati u širemu okviru i ne može ga se svesti na pitanje dobi i godina kada netko treba ići u mirovinu”, kao suštinsko neslaganje s nakanom inicijatora aktualnog referenduma pod sloganom “#67 je previše”. Činjenica da je to stav zagrebačke nadbiskupije, a ne HBK, jasno pokazuje da se (i) Crkva dijeli na pitanju o tome do kad bi, zapravo, trebali raditi građanke i građani Hrvatske.