Kažu iz USKOK-a da su u proljeće 2020. godine, nakon uhićenja Josipe Rimac u sklopu istrage o ‘aferi vjetroelektrane’, raznim osobama oduzeli i pretražili 22 mobitela, 65 USB-a i 23 računala te preslušali gomilu CD-a i DVD-a. Putokaz na čija će vrata zorom banuti policajci bio je materijal iz mobitela HDZ-ove državne tajnice i dugogodišnje gradonačelnice Knina. Javnosti je rečeno da je u tom njenom fajlu nađeno oko 300 tisuća poruka i dokumenata s datumima, imenima, događajima i autentičnim dijalozima.
Fragmentić tog blaga gospodnjeg dobili smo na uvid ovih dana kroz onaj razgovor Josipe Rimac s Gabrijelom Žalac u kome se spominje da nešto treba srediti s Andrejem Plenkovićem iliti AP-om. I u telefonskoj napravici predsjednika Uprave Hrvatskih šuma Krunoslava Jakupčića imalo se također što naći kad je uhapšen. Odatle se, zahvaljujući medijima, razmaknula zavjesa opet prema djeliću korespondencije s nizom visokopozicioniranih HDZ-ovaca u kojoj direktor Hrvatskih šuma, kao lutak na koncu, servilno skače na kadrovske želje, migove i naloge stranačkih odličnika, pa čak i tog nekog klinca, Marka Milića.
Tako je – na primjeru samo jedne jedine državne kompanije, i to jedne ne osobito atraktivne – upravo majstorski oslikano kako se u Hrvatskoj politički zlorabi sve što je državno i koji su razmjeri korupcije pod vlašću stranke u kojoj se predsjednici izmjenjuju i opet sve ostaje isto.
Pa oni te poruke ponosno čuvaju
A podsjetimo se samo da važnih državnih tvrtki kojima upravlja Vlada ima čak 49, od HEP-a i HŽ, Janafa, Plinacroa i Hrvatske poštanske banke do zračnih luka i ACI marina. Što bi tek iz tih mobitela poispadalo da ih se kako dočepati? I naravno da svi znaju da HDZ-ovo đavolje igralište obuhvaća još i javne bolnice, obrazovanje, državne ustanove u području kulture, agencije, zavode i još gomilu svega i svačega gdje vladajuća stranka sukcesivno uglavljuje svoje članove, prijatelje i rođake.
I to od razine zemljanog poda pa do staklenih poslovnih zgrada i bakrenih kupola, dakle sve od školskih kuharica i malih pripravnika na šumskim gospodarstvima do ravnatelja, predstojnika, direktora i poslovnih partnera. Premijer Plenković smatra da sve to nije tema i da se o takvim ne-temama piše ne bi li se HDZ prikazao kao lopovska stranka, što on, dakako, nije. Ali, dakako da jest.
Pa pogledajmo samo tu jednu sitnicu da Josipa Rimac ne briše kompromitantne poruke nego ih ponosno čuva. Da ih ne briše Krunoslav Jakopčić. A u njima ne piše – kao kod mene i kod vas – ”kupi mlijeko, pliz, zaboravila sam, i one naranče u mrežici”, ”šalji naslov one knjige koju si spominjala”, ”kako ti je mama, je li pala temperatura”, ili ”evo sad sam zvala mog majstora za bojler, kaže da bi mogao sljedeći tjedan”. Ne brišu. Jer smatraju da su predodređeni da rade to što rade jer da im sve što mogu uzeti prirodno pripada.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Onaj kome nešto pripada ne treba moliti
I zato će se svaka od tih Josipa i Gabrijela i svaki od tih Filipovića i Milića, a ima ih na stotine, naći u totalnom čudu kad se ipak zalomi rijetka situacija da ih se upita zbog čega su kombinirali, pritiskali, namještali i ucjenjivali. Pa nisu. Nego im pripada da urgiraju za zaposlenje, za mjesto u vrtiću, operaciju sutra ujutro, promaknuće, za doktorate i premještaje iz Mrduše Donje u Zagreb. Za sredstva iz fondova. Za stipendije. Za softvere. Za ratne invalidnine. Za bilo što i za sve.
Jer kome bi drugome išta pripadalo ako neće njima? I dosta je u sms-u poslati samo ime da se to ime adekvatno zbrine i da mu se prostre crveni tepih. Nećeš se valjda spuštati na taj nivo da nešto moliš. Onaj kome nešto pripada ne treba moliti. Nego zahtijeva.
Dočim svi mi ostali kreteni smatramo da nam samo po sebi ne pripada ništa, ni nama ni našoj djeci, pa utoliko sve moramo zaraditi učenjem, marljivim radom, ustajanjem u šest i petnaest, idejama i čistim rukama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mrtav hladan proziva Maju Đerek
I onda se Andrej Plenković, predsjednik te gusarske družine i poslodavac svim tim piratima i sitnim konjokradicama, usudi mrtav hladan reći ”ta Đerek” i očešati se o zviždačicu Maju Đerek kao o brezovu tarabu, o ženu koju su njegovi bacili na cestu jer im je uzela mjeru.
Ma dobro, njihova ikona je Josipa Rimac, a ne Maja Đerek. Ali da se bar malo pretvaraju zbog ovog prostodušnog naroda koji ih se tiče manje nego li vol Jupitera.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto se svi ti HDZ-ovci toliko čude pitanjima? Jer oni smatraju da im prirodno pripada sve što mogu uzeti
AP je samo mali fragment tog blaga gospodnjeg
I zato će se svaka od tih Josipa i Gabrijela i svaki od tih Filipovića i Milića, a ima ih na stotine, naći u totalnom čudu kad se ipak zalomi rijetka situacija da ih se upita zbog čega su kombinirali, pritiskali, namještali i ucjenjivali. Pa nisu. Nego im pripada da urgiraju za zaposlenje, za mjesto u vrtiću, operaciju sutra ujutro, promaknuće, za doktorate i premještaje iz Mrduše Donje u Zagreb
Kažu iz USKOK-a da su u proljeće 2020. godine, nakon uhićenja Josipe Rimac u sklopu istrage o ‘aferi vjetroelektrane’, raznim osobama oduzeli i pretražili 22 mobitela, 65 USB-a i 23 računala te preslušali gomilu CD-a i DVD-a. Putokaz na čija će vrata zorom banuti policajci bio je materijal iz mobitela HDZ-ove državne tajnice i dugogodišnje gradonačelnice Knina. Javnosti je rečeno da je u tom njenom fajlu nađeno oko 300 tisuća poruka i dokumenata s datumima, imenima, događajima i autentičnim dijalozima.
Fragmentić tog blaga gospodnjeg dobili smo na uvid ovih dana kroz onaj razgovor Josipe Rimac s Gabrijelom Žalac u kome se spominje da nešto treba srediti s Andrejem Plenkovićem iliti AP-om. I u telefonskoj napravici predsjednika Uprave Hrvatskih šuma Krunoslava Jakupčića imalo se također što naći kad je uhapšen. Odatle se, zahvaljujući medijima, razmaknula zavjesa opet prema djeliću korespondencije s nizom visokopozicioniranih HDZ-ovaca u kojoj direktor Hrvatskih šuma, kao lutak na koncu, servilno skače na kadrovske želje, migove i naloge stranačkih odličnika, pa čak i tog nekog klinca, Marka Milića.
Tako je – na primjeru samo jedne jedine državne kompanije, i to jedne ne osobito atraktivne – upravo majstorski oslikano kako se u Hrvatskoj politički zlorabi sve što je državno i koji su razmjeri korupcije pod vlašću stranke u kojoj se predsjednici izmjenjuju i opet sve ostaje isto.
Pa oni te poruke ponosno čuvaju
A podsjetimo se samo da važnih državnih tvrtki kojima upravlja Vlada ima čak 49, od HEP-a i HŽ, Janafa, Plinacroa i Hrvatske poštanske banke do zračnih luka i ACI marina. Što bi tek iz tih mobitela poispadalo da ih se kako dočepati? I naravno da svi znaju da HDZ-ovo đavolje igralište obuhvaća još i javne bolnice, obrazovanje, državne ustanove u području kulture, agencije, zavode i još gomilu svega i svačega gdje vladajuća stranka sukcesivno uglavljuje svoje članove, prijatelje i rođake.
I to od razine zemljanog poda pa do staklenih poslovnih zgrada i bakrenih kupola, dakle sve od školskih kuharica i malih pripravnika na šumskim gospodarstvima do ravnatelja, predstojnika, direktora i poslovnih partnera. Premijer Plenković smatra da sve to nije tema i da se o takvim ne-temama piše ne bi li se HDZ prikazao kao lopovska stranka, što on, dakako, nije. Ali, dakako da jest.
Pa pogledajmo samo tu jednu sitnicu da Josipa Rimac ne briše kompromitantne poruke nego ih ponosno čuva. Da ih ne briše Krunoslav Jakopčić. A u njima ne piše – kao kod mene i kod vas – ”kupi mlijeko, pliz, zaboravila sam, i one naranče u mrežici”, ”šalji naslov one knjige koju si spominjala”, ”kako ti je mama, je li pala temperatura”, ili ”evo sad sam zvala mog majstora za bojler, kaže da bi mogao sljedeći tjedan”. Ne brišu. Jer smatraju da su predodređeni da rade to što rade jer da im sve što mogu uzeti prirodno pripada.
Onaj kome nešto pripada ne treba moliti
I zato će se svaka od tih Josipa i Gabrijela i svaki od tih Filipovića i Milića, a ima ih na stotine, naći u totalnom čudu kad se ipak zalomi rijetka situacija da ih se upita zbog čega su kombinirali, pritiskali, namještali i ucjenjivali. Pa nisu. Nego im pripada da urgiraju za zaposlenje, za mjesto u vrtiću, operaciju sutra ujutro, promaknuće, za doktorate i premještaje iz Mrduše Donje u Zagreb. Za sredstva iz fondova. Za stipendije. Za softvere. Za ratne invalidnine. Za bilo što i za sve.
Jer kome bi drugome išta pripadalo ako neće njima? I dosta je u sms-u poslati samo ime da se to ime adekvatno zbrine i da mu se prostre crveni tepih. Nećeš se valjda spuštati na taj nivo da nešto moliš. Onaj kome nešto pripada ne treba moliti. Nego zahtijeva.
Dočim svi mi ostali kreteni smatramo da nam samo po sebi ne pripada ništa, ni nama ni našoj djeci, pa utoliko sve moramo zaraditi učenjem, marljivim radom, ustajanjem u šest i petnaest, idejama i čistim rukama.
Mrtav hladan proziva Maju Đerek
I onda se Andrej Plenković, predsjednik te gusarske družine i poslodavac svim tim piratima i sitnim konjokradicama, usudi mrtav hladan reći ”ta Đerek” i očešati se o zviždačicu Maju Đerek kao o brezovu tarabu, o ženu koju su njegovi bacili na cestu jer im je uzela mjeru.
Ma dobro, njihova ikona je Josipa Rimac, a ne Maja Đerek. Ali da se bar malo pretvaraju zbog ovog prostodušnog naroda koji ih se tiče manje nego li vol Jupitera.