Pa ipak, čestitka za Dan neovisnosti bivšeg predsjednika HDZ-a i potpredsjednika kratkotrajne koalicijske Vlade HDZ-a i Mosta, kao da je pomalo iznenadila količinom fantazmogoričnih bitaka koje navješćuje ovaj (zasad i čini se ne još jako dugo) bivši političar.

Pravo pitanje je, možda, zašto?

Pakao Neoslavije

“Na žalost, u Republici Hrvatskoj i danas postoji jaka neojugoslavenska struja potpomognuta petom kolonom i mainstream medijima, koja se nije ideološki rastala od svog jugoslavenskog sna i diktatora Tita kao simbola tog olovnog vremena. Dokle god ne pobijedimo tu struju i snažno zakonskim i podzakonskim aktima ne osudimo taj diktatorski režim, neovisnost Hrvatske neće biti ostvarena u potpunosti”, napisao je, između ostalog, Karamarko.

Problem je u tome što “neojugoslavenska struja” ne postoji. Ne postoji nitko tko se u ovoj zemlji na političkoj sceni zalaže za obnovu Jugoslavije, Neoslavije ili neoJugoslavije. Ne postoji ni peta kolona, osim ako nije toliko vješta u mimikriji da je može razotkriti samo oko bivšeg iskusnog obavještajca. Samo, zašto ju razotkriva tek sad na Facebooku? Ne postoje, naravno, ni mainstream mediji koji potpomažu neojugoslavensku struju. Naime, malo je teže potpomagati nešto čega nema.

Bizaran je taj strah ultradesnice, a na njemu od bitnijih političkih najžešće jaše upravo naš Facebook čestitar, od “Jugoslavena” i obnove Jugoslavije. Tko bi, pobogu, pomislio da je rješenje za muke hrvatske tranzicije, dakle muke zemlje u kojoj se spisi gube po potrebi, a kapilarna korupcija je kao “dobar dan”, ujedinjenje u državnu zajednicu sa, recimo, BiH i Srbijom? S Vučićem, Čovićem, Izetbegovićem, Komšićem, Dodikom, Šešeljem…? S tamošnjim institucijama?

Jugoslavija u hrvatskoj politici danas igra isključivo kao pokušaj krajnje desnice da okuje zemlju u trajnom stanju straha od mračnog i davnog neprijatelja, čiji sluge i simpatizeri su, kako vidimo iz Karamarkovog ekspozea, živahni i duboko među nama.

Ali, zašto sad?

Oni koji Vjeruju

Odgovor po kojem ova Facebook najezda jugoslavena i petokolonaša sjajan početak građenja alibija za eventualno proširenje priče o probijanju policijskih istraga na samog bivšeg ministra unutarnjih poslova i predsjednika HDZ-a zvuči legitimno. Jer, kad bi krenula saslušanja, Onima koji Vjeruju bi sve bilo jasno – peta kolona, prodani mediji i Jugoslaveni su došli po našeg čovjeka koji ih je prozreo.

Koliko, međutim, god bila zavodljiva ova teorija, ona vjerojatno ipak nije istinita.

I nije, uostalom, poštena ni prema samom Karamarku.

Jer, on svoje fatamorganske bitke s “crvenima” i Jugoslavenima, javno vodi već barem šest godina, od unutarstranačke kampanje za predsjednika HDZ-a. Nije Karamarko, dakle, svoje arhineprijatelje otkrio, pardon, “otkrio”, tek sad, kad se Brkić zadržava u DORH-u u svojstvu ispitanika.

Ne, bitka protiv jugokomunizma i inzistiranje na katoličkom suverenizmu snažno prožima većinu njegovih javnih istupa otkad je postao biran politički faktor. Pa tako i Facebook statuse u posljednjih nekoliko mjeseci, otkad se mic-po-mic, nakon smjene, raftinga i think-tanka krenuo vraćati u javnost.

Bleiburg do Istanbula

U ožujku se žestoko izjasnio protiv ratifikacije Istanbulske konvencije i zaključaka Vladinog Vijeća za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima, ocijenivši da su dva “počela svih počela hrvatskog suvereniteta” kršćanski korijeni i Domovinski rat.

“Danas smo svjedoci brutalnih napada na ta dva počela svih počela hrvatskog suvereniteta. Istanbulska konvencija duboko poništava kršćanske korijene hrvatskog bitka, a Vijeće za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima oduzima nam pravo i spremnost braniti svoj dom, svoju vjeru, naciju i državu. Ima li bilo koja politička nomenklatura moralno pravo poništiti ta dva stožerna kamena identiteta i opstojnosti Hrvatske i hrvatskog naroda? Imaju li na to pravo oni koji se diče demokršćanstvom i koji se pozivaju na predsjednika Tuđmana i Domovinski rat, a zapravo zbog svojih politikantskih probitaka dopuštaju urušavanje temelja hrvatske opstojnosti?”, pita se Karamarko udarajući na sadašnji vrh HDZ-a i rišući (još jednom) osnove svoje političke misli.

Dva mjeseca kasnije na red je došao Bleiburg. Ako netko nije znao, Karamarko je tad u Facebook statutu objasnio: “Bleiburg i križni putevi trajali su sve do 1991., sve do Domovinskog rata”, te se, opet, obrušio na vlasti, ili, kako se to danas moderno kaže, “političke elite”: ‘“Bože čuvaj Hrvatsku” od onih političkih elita koje se boje vlastitog naroda, koje se boje istine, koje se boje prosvjeda, koje se boje demokratskih referenduma. “Bože čuvaj Hrvatsku“, jer iza svakog straha od vlastitog naroda kriju se nečista savjest ili zle namjere”.

Ukratko, radi se o jasnoj političkoj platformi kakvu Karamarko javno gura otkad je poželio igrati u prvoj ligi nacionalne politike. Činjenica da ju sad podgrijava Facebook statusima očito više govori o njegom budućim ambicijama, nego o pripremi terena za potencijalne buduće istražne zaplete.

Cijena demokratskih referenduma

Ali, prije zaključka o konzistentnom političkom stremljenju, makar ono bilo bazirano na vilama i čarobnjacima (odnosno, jugoslavenima i komunistima), valja podsjetiti na jedan malecki, slatki detaljčić.

Tomislav Karamarko, današnji Facebook ratnik koji brani Hrvatsku od onih koji se, između ostalog, “boje demokratskih referenduma”, bio je ministar unutarnjih poslova od 2008. do 2011. godine. Baš negdje u to vrijeme, krenulo se u skupljanje potpisa za referendum protiv Zakona o radu. Predano je više od 813 tisuća potpisa. Drugog dana rujna 2010. godine održana je sjednica Vlade. Ministar Karamarko sumnjičavo je ustvrdio kako su utvrđeni brojni primjeri upisivanja podataka istim rukopisom, odnosno da su za oko 90 tisuća osoba tako ispisani podaci (pitanje o tome jesu li to ustvrdili grafolozi ostalo je neodgovoreno).

“Utvrđeno je da se prikupljanje potpisa u više županija provodilo na mjestima koja nisu bila prijavljena, a brojna mjesta policija uopće nije mogla ni utvrditi”, kazao je tada Karamarko.

Demokratski referendumi koje treba obraniti od političkih elita nekad očito nisu bili toliko na cijeni.