Bivši ministar kulture zadužen i za resor medija napao je i medije tvrdeći da ”sudjeluju u difamacijskoj kampanji protiv gospodina Škore s vrlo jasnim motivom, a to je nastavak vladavine Andreja Plenkovića”.
Kraljevići bezemljaši
Hasanbegović vjeruje da je jako važan i s te pozicije nastupa vrlo autoritativno. Siječe svaku misao na pojedinačne riječi kao da svaka sljedeća košta kao suho zlato. A mora se priznati da je i njegov ansambl s crnom košuljom i bijelim hozntregerima na točkice danas bio pun pogodak.
No, objektivno, u piramidi hrvatske politike Hasanbegović sjedi dolje, na vlažnoj majčici zemlji, na samom dnu, dakle nigdje. Novi CRO Demoskop kaže da bi za njegovu stranku Neovisni za Hrvatsku momentalno glasalo 0,5 posto birača. Koliko će tih par groša vrijediti Škori, ostaje da se vidi.
No samodopadni Hasanbegović samo je jedan od tih kraljevića bezemljaša iz cijele plejade malih hrvatskih stranaka koje samostalno ne bi osvojile ni kućni savjet u kakvom omanjem neboderu pa se prije izbora trpaju u koalicije fingirajući da znače bar nešto.
Perolaka boranija
Kod Škore ih već ima dosta, jedna do druge, sve perolaka boranija. Osim Hasanbegovićeve, u Domovinski pokret ugnijezdili su se i Hrvatski suverenisti Hrvoja Zekanovića s ukupnom podrškom od 0,6 posto. A tu su i Hrast Ladislava Iličića, toliko politički bitan da ga istraživanja ni ne spominju, kao ni stanovitu Hrvatsku konzervativnu stranku i još te neke ”zelene” koji Škori zajedno mogu ubaciti u vreću jedno 246 glasova od rodbine i nešto Facebook prijatelja. Škoro je danas potvrdio da pregovara i s Mostom, koji je također tanak s glasačima – samo 4 posto – ali prema svima ovima gore spomenutima djeluje kao krilati pastuh.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Škorina stvar, dakle, ovisi o momentalno neizvjesnoj težini Škorine figure, a ove je nakalemio oko sebe zbog umjetničkog dojma, da zabljesne kao general cijele vojske drugih stranaka koje njega zahvalno prihvaćaju za vođu. Luzera, doduše, ali broj je broj. Uglavnom, ankete daju njegovom ”pokretu” desetak posto, a u ovoj političkoj klimi, gdje se još raspravlja o pišljivom ustaškom pozdravu, nije posve nerealno da blok krajnje desnice dobije tu negdje.
HDZ poručuje da može, Škoro ne kaže ”ne”
HDZ im je već poslao toplu poruku da postizborna koalicija s njima može, kako da ne, a i oni su danas ljubazno uzvratili HDZ-u izbjegavajući rječcu ”ne” kao maca vruću kašu. No svuda naokolo, i izvan ovog radikalnog dijela spektra, ima sitneži koja traži majku koliko hoćeš. To nije nova stvar u našoj politici, ali je sada došla do ekstrema. CRO Demoskop, ne sada, nego već dugo, konstatira da su prag od pet posto samostalno kadri prijeći samo HDZ, SDP i, od predsjedničkih izbora, Škorina ekipa. Nitko drugi.
Nekad poznate i čvrste stranke poput HNS-a ili posve propalog HSLS-a dišu na škrge, HSP je odavno upokojen, Živi zid je doviđenja, Kolakušić također, a sreću nije našao ni niz novih stranaka koje su se poosnivale na kritici vječne predaje štafete samo između HDZ-a i SDP-a.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U Sabor ni s dvije noge
Nijedna od njih neće kročiti u novi Sabor ni s dvije noge ako koju ne netko ne povuče kao što ne bi ni HSU, Snaga i Glas koji su zato već potpisali da idu sa SDP-om. S Bernardićem je vrijednost svojih dionica povećao i HSS iako bi oni sami imali neke šanse u pokojoj izbornoj jedinici kao što ih imaju IDS, Čačićevi Reformisti, možda i Pametno.
Mali – kako već tko – dižu galamu protiv ”duopola”, korupcije, uhljeba, Srba i pitaj boga čega sve ne, ali s tim eventualno nakupe pola posto do tri posto glasača. Bit će zanimljivo vidjeti što će sa sobom poslije srpanjskih izbora članice sadašnje Plenkovićeve vladajuće koalicije, odnosno HNS, čiji su izgledi tek 1,6 posto, Bandić kome se prognozira još manje, samo 1,1 posto, ili HSLS, stranka kojoj se predsjednika danas ne bi moglo sjetiti 99 posto građana sve da im čupaju nokte.
Spala knjiga na tri slova
Dakle, spala knjiga na tri slova. Sa Škorom smo opet dobili novi ”treći put” čije izglede je teško prognozirati bez obzira na Škorin dobar izborni uspjeh na predsjedničkim izborima. Za snalaženje nije loše što više nema nikakve dileme da ”doktor Škoro”, kako ga nazivaju manje poznati novinari desnice, okuplja desne radikale. Most, Kolakušić i Živi zid, koji su u momentima svog labuđeg pjeva isplivali kao alternativa HDZ-u i SDP-u, tendenciozno su skrivali svoje vrijednosti i to je bilo krajnje zbunjujuće za birače. Sada toga nema i sve je ideološki jasno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jedino što još nije moguće ni izgatati kakav zec zapravo stoji iza grma Škorinih populističkih općenitosti da će provesti reforme ”koje narod želi”, da je njegova politika ”koalicija s hrvatskim narodom” i da su Pervan, Drele, Mlikota, Raspudić i Penava, uz njega, Hasanbegovića i Zekanovića, upravo genijalni ljudi za navodno spasonosni ”domovinski” projekt. Nije, dakle, nikakva difamacija, kao što grmi Hasanbegović. Mediji ga pitaju što smjera, on ne odgovara. Ako za tu koreografiju misle požnjeti pljesak, stvarno sorry.
Zašto Škoro koalira s Hasanbegovićem i Zekanovićem, čije stranke skupa donose jedva 1 posto glasova?
Njihove stranke se prije izbora trpaju u koalicije fingirajući da znače bar nešto
Samodopadni Hasanbegović, objektivno, u piramidi hrvatske politike sjedi dolje, na vlažnoj majčici zemlji, na samom dnu, dakle nigdje. On je samo jedan od tih kraljevića bezemljaša iz cijele plejade malih hrvatskih stranaka. Samostalno ne bi osvojile ni kućni savjet u kakvom omanjem neboderu pa se prije izbora trpaju u koalicije fingirajući da znače bar nešto. Te sitneži koja traži majku ima posvuda koliko hoćeš. Nije to nova stvar u našoj politici, ali je sada došla do ekstrema. Spala knjiga na tri slova.
Zlatko Hasanbegović gostovao je jutros u programu N1 televizije, a povod je bio sretan događaj: potpisao je koaliciju s Domovinskim pokretom Miroslava Škore. Očekivano, opandrčio je po HDZ-u u kome je za vrijeme Karamarka bio ministar, a kad je Plenković krenuo u formiranje svoje vlade, Haso je danima iskakao iz svake paštete ne bi li to i ostao. Zatim se okomio na SDP i, naravno, na Milorada Pupovca, koga je ugradio u vječni refren svojih soneta o hrvatsko-srpskoj ljubavi.
Bivši ministar kulture zadužen i za resor medija napao je i medije tvrdeći da ”sudjeluju u difamacijskoj kampanji protiv gospodina Škore s vrlo jasnim motivom, a to je nastavak vladavine Andreja Plenkovića”.
Kraljevići bezemljaši
Hasanbegović vjeruje da je jako važan i s te pozicije nastupa vrlo autoritativno. Siječe svaku misao na pojedinačne riječi kao da svaka sljedeća košta kao suho zlato. A mora se priznati da je i njegov ansambl s crnom košuljom i bijelim hozntregerima na točkice danas bio pun pogodak.
No, objektivno, u piramidi hrvatske politike Hasanbegović sjedi dolje, na vlažnoj majčici zemlji, na samom dnu, dakle nigdje. Novi CRO Demoskop kaže da bi za njegovu stranku Neovisni za Hrvatsku momentalno glasalo 0,5 posto birača. Koliko će tih par groša vrijediti Škori, ostaje da se vidi.
No samodopadni Hasanbegović samo je jedan od tih kraljevića bezemljaša iz cijele plejade malih hrvatskih stranaka koje samostalno ne bi osvojile ni kućni savjet u kakvom omanjem neboderu pa se prije izbora trpaju u koalicije fingirajući da znače bar nešto.
Perolaka boranija
Kod Škore ih već ima dosta, jedna do druge, sve perolaka boranija. Osim Hasanbegovićeve, u Domovinski pokret ugnijezdili su se i Hrvatski suverenisti Hrvoja Zekanovića s ukupnom podrškom od 0,6 posto. A tu su i Hrast Ladislava Iličića, toliko politički bitan da ga istraživanja ni ne spominju, kao ni stanovitu Hrvatsku konzervativnu stranku i još te neke ”zelene” koji Škori zajedno mogu ubaciti u vreću jedno 246 glasova od rodbine i nešto Facebook prijatelja. Škoro je danas potvrdio da pregovara i s Mostom, koji je također tanak s glasačima – samo 4 posto – ali prema svima ovima gore spomenutima djeluje kao krilati pastuh.
Škorina stvar, dakle, ovisi o momentalno neizvjesnoj težini Škorine figure, a ove je nakalemio oko sebe zbog umjetničkog dojma, da zabljesne kao general cijele vojske drugih stranaka koje njega zahvalno prihvaćaju za vođu. Luzera, doduše, ali broj je broj. Uglavnom, ankete daju njegovom ”pokretu” desetak posto, a u ovoj političkoj klimi, gdje se još raspravlja o pišljivom ustaškom pozdravu, nije posve nerealno da blok krajnje desnice dobije tu negdje.
HDZ poručuje da može, Škoro ne kaže ”ne”
HDZ im je već poslao toplu poruku da postizborna koalicija s njima može, kako da ne, a i oni su danas ljubazno uzvratili HDZ-u izbjegavajući rječcu ”ne” kao maca vruću kašu. No svuda naokolo, i izvan ovog radikalnog dijela spektra, ima sitneži koja traži majku koliko hoćeš. To nije nova stvar u našoj politici, ali je sada došla do ekstrema. CRO Demoskop, ne sada, nego već dugo, konstatira da su prag od pet posto samostalno kadri prijeći samo HDZ, SDP i, od predsjedničkih izbora, Škorina ekipa. Nitko drugi.
Nekad poznate i čvrste stranke poput HNS-a ili posve propalog HSLS-a dišu na škrge, HSP je odavno upokojen, Živi zid je doviđenja, Kolakušić također, a sreću nije našao ni niz novih stranaka koje su se poosnivale na kritici vječne predaje štafete samo između HDZ-a i SDP-a.
U Sabor ni s dvije noge
Nijedna od njih neće kročiti u novi Sabor ni s dvije noge ako koju ne netko ne povuče kao što ne bi ni HSU, Snaga i Glas koji su zato već potpisali da idu sa SDP-om. S Bernardićem je vrijednost svojih dionica povećao i HSS iako bi oni sami imali neke šanse u pokojoj izbornoj jedinici kao što ih imaju IDS, Čačićevi Reformisti, možda i Pametno.
Mali – kako već tko – dižu galamu protiv ”duopola”, korupcije, uhljeba, Srba i pitaj boga čega sve ne, ali s tim eventualno nakupe pola posto do tri posto glasača. Bit će zanimljivo vidjeti što će sa sobom poslije srpanjskih izbora članice sadašnje Plenkovićeve vladajuće koalicije, odnosno HNS, čiji su izgledi tek 1,6 posto, Bandić kome se prognozira još manje, samo 1,1 posto, ili HSLS, stranka kojoj se predsjednika danas ne bi moglo sjetiti 99 posto građana sve da im čupaju nokte.
Spala knjiga na tri slova
Dakle, spala knjiga na tri slova. Sa Škorom smo opet dobili novi ”treći put” čije izglede je teško prognozirati bez obzira na Škorin dobar izborni uspjeh na predsjedničkim izborima. Za snalaženje nije loše što više nema nikakve dileme da ”doktor Škoro”, kako ga nazivaju manje poznati novinari desnice, okuplja desne radikale. Most, Kolakušić i Živi zid, koji su u momentima svog labuđeg pjeva isplivali kao alternativa HDZ-u i SDP-u, tendenciozno su skrivali svoje vrijednosti i to je bilo krajnje zbunjujuće za birače. Sada toga nema i sve je ideološki jasno.
Jedino što još nije moguće ni izgatati kakav zec zapravo stoji iza grma Škorinih populističkih općenitosti da će provesti reforme ”koje narod želi”, da je njegova politika ”koalicija s hrvatskim narodom” i da su Pervan, Drele, Mlikota, Raspudić i Penava, uz njega, Hasanbegovića i Zekanovića, upravo genijalni ljudi za navodno spasonosni ”domovinski” projekt. Nije, dakle, nikakva difamacija, kao što grmi Hasanbegović. Mediji ga pitaju što smjera, on ne odgovara. Ako za tu koreografiju misle požnjeti pljesak, stvarno sorry.