Nekad je nužno odabrati stranu

Zašto Škoru, ni nakon mlake debate i zadnje ankete, ipak još ne treba otpisati

HDZ je na zadnjem zagrebačkom skupu pokazao manjkavo zajedništvo. Gdje su bili Stier i Kovač?

28.11.2019., Osijek - U kinu Urania predizborni skup Miroslava Skore pod geslom ''Slavonijo, sad il' nikada!'  Photo: Davor Javorovic/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Ankete često loše hvataju podršku populistima. Istina, ta kategorija je prilično dobro rodila među kandidatima ove godine, no jedini kandidat koji se predstavlja kao protuestablišmentski i onaj koji će "vratiti narodu vlast koju su mu otele političke elite" (udžbenička definicija populista), a ima realniju šansu za pobjedu je - Miroslav Škoro.

To je baš ono što je trebalo kraju kampanje Kolinde Grabar-KitarovićMilijan Brkić koji u Ciboni kliče “vratimo dite materi” i poziva članove HDZ-a da u nedjelju daju glas aktualnoj predsjednici. Brkić, jasno, nije pretjerano popularan (pritom je ova ocjena popriličan eufemizam) u široj javnosti. Čak ni u cijelom HDZ-u.

Međutim, u desnijem dijelu te stranke, onom koji sve češće nezadovoljno frkće na Plenkovića, Jandrokovića i politiku koju vodi stranački vrh – Brkić jest onaj kojeg se pažljivo sluša. Uostalom, za pobjedu sadašnje predsjednice prije pet godina je baš sadašnji zamjenik predsjednika HDZ-a pokupio dosta zasluga, jer je, kako su kazivali, “odradio teren” na vrhunski način i postigao maksimalnu mobilizaciju stranke na dan izbora.

Upadljivi izostanak lanjskih heroja iz Cibone

Stoga, kad Brkić nakon dugotrajne šutnje ovako žestoko istupi u korist kandidatkinje stranke, dakle Andreja Plenkovića, to ima duboko značenje i potencijalno solidan domet. Isto tako, okupljanje stranke oko Kolinde Grabar-Kitarović, naglasio je i govor Ivana Penave, vukovarskog gradonačelnika koji nije u baš najsjajnijim (opet eufemizam!) odnosima s Plenkovićem i vrhom HDZ-a i koji je, uostalom, već naznačio mogućnost da se kandidira za predsjednika HDZ-a na skorim unutarstranačkim izborima.

Pa ipak, priča o tome kako se stranka ujedinila oko svoje kandidatkinje ima ogroman, golemi problem. Zjapeću rupu. Naime, dva člana stranke su već jasno najavila svoju kandidaturu protiv Andreja Plenkovića za mjesto predsjednika HDZ-a. Štoviše, radi se o dva člana stranke koji su u Ciboni dobili uvjerljivo najveći pljesak – lani. Prošlog ljeta, naime, na istom mjestu na kojem je održan sinoćnji skup Kolinde Grabar-Kitarović, HDZ je imao Izvještajni Sabor. Govori Davora Iva Stiera i Mire Kovača o nužnosti borbe protiv klijentelizma u HDZ-u (u vrijeme dok je afera Borg bila još svježa vijest), dočekani su pljeskom i ovacijama.

Plenković preuzima sve zasluge

Sinoć niti jedan od njih dvojice nije s govornice pozivao stranku da se ujedini oko podrške predsjednici. Miro Kovač je, pritom, čovjek koji je vodio izborni stožer Kolinde Grabar-Kitarović na prošlim, pobjedničkim predsjedničkim izborima. Davor Ivo Stier je, pak, čovjek za kojeg su iz aktualnog stožera najavljivali da će imati značajnu ulogu u kampanji predsjednice. Dobio je manje od epizodne uloge.

Pokazuje to dvije stvari: jedna je da je Plenković definitivno odlučio praktički samo za sebe preuzeti zasluge zbog eventualne predsjedničine pobjede – moguća nezgodacija je što se na izborima može i izgubiti. Druga, pak, da se stranka nije uspjela jasno ujediniti oko Grabar-Kitarović, što će se vjerojatno osjetiti i u biračkim kutijama u nedjelju.

Crvene i zelene strelice

A kad smo već kod kutija – posljednje ankete pokazuju ipak da bi Grabar Kitarović trebala u drugi krug. Njena prednost pred trećeplasiranim Miroslavom Škorom iznosi po zadnjem objavljenom ispitivanju javnog mnijenja dosta umirujućih 7,6 postotnih bodova. Osloniti se na brojke, kako je pokazao upravo slučaj njenog protukandidata prije pet godina, Ive Josipovića, mogla bi biti fatalna pogreška.

Škoro, naime, itekako još može nadoknaditi tu prednost. Kad se iščitavaju ankete, naime, važnija stvar od samih postotaka podrške su – trendovi, označeni obično malim crvenim ili zelenim strelicama. Predsjedničina strelica je mjesecima već crvene boje. Škorina je zelena – u spomenutoj anketi dobio je čak tri postotna boda podrške više nego u studenom. Škoro, dakle, nadire (zeleni se i Zoran Milanović, ali stopa njegovog rasta je tek nešto viša od nule). Pritom je upravo Škoro onaj koji može računati na poznati otklon prema desnom kad se gledaju rezultati izbora u odnosu na rezultate anketa.

Vrlo često se, u svijetu, ne samo kod nas, dogodi da desni kandidati dobiju nekoliko postotnih bodova bolji rezultat od onog kojeg im predviđaju ankete. Teren je tako žestoko povukao za Kolindu Grabar-Kitarović prije pet godina, no ovaj put bi profitirati mogao Miroslav Škoro.

Hype o sučeljavanju je pretjeran

Naposljetku, ankete često loše hvataju podršku populistima. Istina, ta kategorija je prilično dobro rodila među kandidatima ove godine, no jedini kandidat koji se predstavlja kao protuestablišmentski i onaj koji će “vratiti narodu vlast koju su mu otele političke elite” (udžbenička definicija populista), a ima realniju šansu za pobjedu je – Škoro.

Sve ovo znači da je cijeli hype koji je nastao oko toga da je Škoro podbacio na sučeljavanju (za razliku od predsjednice, od koje se valjda očekivalo da pred kamerama HRT-a priča o plaći od osam tisuća eura ili Zadraninu Draženu Petroviću) – pretjeran. Škoro je itekako još u igri, iako ne i favorit. To će postati uđe li u drugi krug.