Politika & Kriminal

Zašto sudovi hitaju riješiti predmete koje Plenković vodi protiv Povjerenstva za sukob interesa (i pritom se urnebesno zapliću)?

Kako je moguće da sudac u slučaju Pokaz, donosi rješenja iz slučaja - Helsinki?!

22.12.2019., Zagreb - Izborni stozer predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarovic u City Plazi tijekom cekanja rezultata na izborima za predsjednika Republike Hrvatske. Andrej Plenkovic Photo: Slavko Midzor/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Čemu žurba? Plenkovićeva Vlada, još od doba Lovre Kuščevića, upire se pak dokazati da su presude po članku 5., po kojem je pao i Plenković, prekoračenje ovlasti Povjerenstva. Za koji tjedan treba početi s radom radna skupina za donošenje novog zakona koja će se u svom radu voditi i - sudskom praksom.

Na trenutak priča djeluje jednostavno – presavršeno. Riječ je to koju često koriste klinci kako bi opisali fenomenalnost neke pojave, obično kakve ludorije na Snapchatu ili Tik-Toku, koja im izgleda vrhunski dobro.

I stvarno, kad čovjek vidi kojom brzinom i preciznošću u dva slučaja radi Upravni sud u Zagrebu posljednjih nekoliko tjedana, na tren izgleda kao da je domaće sudstvo počelo ostavljati iza sebe u prašini kolege iz daleko razvikanijih europskih pravosudnih sustava. Istina, idilu možda malo remeti natpis na dvije velike fascikle s preko stotinu stranica, na kojima piše kako se radi o predmetima koje je pokrenuo Andrej Plenković protiv Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, ali, što sad – od nekud se mora krenuti.

Presavršena priča

I tako su se već u ova dva slučaja, u kojima premijer osporava odluke u slučajevima Helsinki (nedostava dokumentacije o putu na stranački skup) i Pokaz (imenovanje premijerovog kuma za veleposlanika u Londonu), ljudi u Povjerenstvu navikli na zavidnu preciznost i brzinu hrvatskog sudišta. Na dopise se odgovara gotovo istog dana, jednako brzo suci donose odluke, a rješenja se ne šalju, kao inače, poštom, već ih donosi osobno sudski dostavljač. Presavršeno.

Samo, ta riječ ima i drugo značenje – kad je nešto presavršeno, to bi moglo značiti da je kulisa, zapravo, toliko dobra da je – neuvjerljiva. Naime, neobično je, osim brzine, koliko su dva suca Upravnog suda u Zagrebu koordinirana u dva različita postupka. Istog dana se, tako, tužitelja (Plenkovića, odnosno njegov odvjetnički tim) u oba slučaja pita bi li možda htio da se sazove i ročište (sud u ovim predmetima može donijeti odluku i bez sazivanja ročišta), pa se, nakon pozitivnog odgovora ročišta sazovu na isti datum, jedno u 12, drugo u 13 sati, pa se onda, u jednom danu i oba slučaja prihvati zahtjev Povjerenstva za odgodom.

Mislim Pokaz, pišem Helsinki

Nezgodno je, međutim, kad u slučaju Helsinki Plenkovićev odvjetnički tim preda podnesak, na koje Povjerenstvo pošalje svoj odgovor. Sudac zatim, (naravno, istog dana kad im se Povjerenstvo obrati) donosi rješenje po kojem se tužitelju i tuženiku dostavljaju ti podnesci u slučaju Helsinki. Presavršeno u cijeloj priči je što je rješenje je, međutim, donio i potpisao – krivi sudac. Sudac iz slučaja Pokaz.
Sve bi to, možda, bila tek crtica o nečijoj pretjeranoj revnosti u slučajevima u kojima se na prvoj stranici koči premijerovo ime, da nije šire priče o ovlastima Povjerenstva s kojima vlast, kako su već više puta i otvoreno izjavljivali, ni najmanje nije sretna.

Lovro započeo…

Radi se o članku 5. Zakona o sprječavanju sukoba interesa u kojem se govori o načelima obnašanja dužnosti – da, između ostalog dužnosnici “moraju postupati časno, pošteno, savjesno, odgovorno i nepristrano čuvajući vlastitu vjerodostojnost i dostojanstvo”. Povjerenstvo često donosi odluke upravo oko kršenja tih načela (tu je Plenković pao i u slučaju Helsinki i Pokaz), no stvar ostaje samo na tome – nikakve druge sankcije nisu predviđene.

Plenkovićeva Vlada, još od doba Lovre Kuščevića, upire se pak dokazati da su presude po članku 5. prekoračenje ovlasti Povjerenstva. Za to zasad imaju tek nepravomoćnu presudu u slučaju Bandić, inače prilično čudesno štivo. U nekoliko drugih slučajeva su, pak, sudovi dali za pravo Povjerenstvu.

Ivan dovršava?

Sve to skupa je bitno zato što se sredinom sljedećeg mjeseca treba na prvom sastanku okupiti radna skupina za izradu novog Zakona o sprječavanju sukoba interesa. Jučer je o tome govorio i ministar uprave Ivan Malenica. Na pitanje smatra li da Povjerenstvo dobro radi svoj posao, spomenuo je presude upravnih sudova i odluke Ustavnog suda da u određenim predmetima Povjerenstvo nije postupilo sukladno Zakonu o sprječavanju sukoba interesa. “Svu tu praksu upravnih sudova i Ustavnog suda uzet ćemo u obzir prilikom izrade novog zakona”, kazao je Malenica.

U Povjerenstvu, pak, sumnjaju da je neviđena ažurnost zagrebačkog Upravnog suda i koordinacija dvojice sudaca u dva različita predmeta koja je, eto, u jednom trenutku postala – presavršena, uvod u pokušaj da se novim zakonom ukine mogućnost Povjerenstvu da presuđuje o tome jesu li dužnosnici prekršili zakon kršenjem načela obavljanja dužnosti. Dakle, da se više ne bavi time jesu li dužnosnici postupali “časno, pošteno, savjesno, odgovorno i nepristrano…” i sličnim tricama. Povjerenstvo bez takvih ovlasti bilo bi, nema nikakve sumnje, upravo – presavršeno.

Za još članaka poput ovog, prijavite se na Telegramove newslettere

Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.

Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Pretplatite se
Već imam pretplatu