Nekad je nužno odabrati stranu

Zašto umjesto Spomenika domovini naprosto nismo postavili kip magarca?

Hrvatska je zemlja u gdje ti se cere u lice i hrvatuju dok te pljačkaju i lažu

Nema razloga sjeći sirotu pazinsku stijenu i tegliti je u Zagreb, ni iz inozemstva naručivati portal od nekog high-tech materijala koga nema u Hrvatskoj. Na postamentu u čast domovini najbolji bi bio obični sivi tovar. Takva bi prispodoba odgovarala. Jer naša je domovina magarac koji šuti i trpi da ga se vrijeđa, udara, vucara i izgladnjuje. Tovar kome se doista moraš pokloniti do poda.

Temelji za novi oltar domovine iskopani su u Zagrebu. Jerbo onaj stari, Tuđmanov, na Medvednici, stoji napušten. Ponekad na nj nabasaju samo berači kestena i sljemenskih ciklama, nitko ga ne posjećuje da bi se nadahnuo. Pa je sada novom svetištu namrijeto da postane “mjesto hrvatskog identiteta”. Monumentalni kamen bit će odrezan u jednom komadu sa stijene u Istri i na njemu će biti uklesano da je to Spomenik domovini. Ostali fiberglas elementi državotvorne simbolike arhitekta Nenada Fabijanića za “zid boli, oltar, portal i paviljon”, dolaze iz uvoza, Nizozemska.

Da se poklone početku radova, jučer su se nad rupu u zagrebačkoj žutoj ilovači smjerno sagnuli Milan Bandić, premijer Plenković te adekvatna svita.

Kako je autor pokušao objasniti svoj spomenik

A od svih pričam-ti- priču govorancija, nakićenih pompom i pozivanjima na uzvišene domoljubne emocije “hrvatskog naroda i svih građana Hrvatske”, najbolji je bio komentar tvorca spomenika. “Napravio sam (s ovim radom) nešto što mnogima nije posve jasno, ali se nadam da će im s vremenom postati jasnije” izjavio je pobjednički autor Fabijanić s malo pokunjenom grimasom neshvaćenog umjetnika.

Čovjek nije eksplicirao kome što nije jasno, zašto nije jasno i zbog čega se grinta oko njegovog grandioznog djela, ali za to nije ni bio momenat. Spomenik će koštati 34,7 milijuna kuna, bez eventualnih aneksa, para ima i idemo na posao.

No, kako smo mi novinari tu da kvarimo sve lažne idile, pokušat ćemo rastumačiti malo zbunjenom Fabijaniću, njegovim naručiteljima, dolično ganutom premijeru Plenkoviću i vlastima kao takvima da su za Spomenik domovini imali stoput prikladnije rješenje. I još stoput jeftinije. Nema razloga sjeći sirotu pazinsku stijenu i tegliti je u Zagreb, ni iz inozemstva naručivati portal od nekog high-tech materijala koga nema u Hrvatskoj.

Zašto naprosto nemamo kip običnog sivog magarca?

Na postamentu treba biti kip običnog sivog magarca. To bi bilo to. Takva bi prispodoba odgovarala. Jer naša je domovina magarac koji šuti i trpi da ga se vrijeđa, udara, vucara i izgladnjuje. Tovar kome se doista treba pokloniti do poda. Neee? Imaju možda nekih prigovora službeni domoljubi na državnim jaslama? Osupnuti su ovakvom prostotom? Ma nemoj.

Pa ne možeš se dovoljno na-nabrajati dokaza u korist ove simbolike magareta. Upravo se, ajmo od danas pa unatrag, očekuje da član saborskog Odbora za zakonodavstvo postane Lovro Kuščević kome brigu za hrvatsko zakonodavstvo želi povjeriti Plenkovićev HDZ. Netom nakon što su, kao jedan, glasali da mu se skine imunitet u opravdanom interesu istrage USKOK-a.

Radove na Spomeniku domovini otvara Milan Bandić, optuženik za koruptivna djela, a ipak glavni koalicijski partner HDZ-a. S njime pod ruku dolazi na svečanost vođa HDZ-a čiji je stranački zamjenik Milijan Brkić Vaso, tip koji je morao dvaput diplomirati u istoj ustanovi, ali se ne smije reći zbog čega jer odmah tuži. I ujedno dolazi premijer čija se saborska većina nije lecnula oko toga hoće li prigrliti Sauchu zajedno s njegovim optužbama za krađu novca preko putnih naloga, a niti stranačke prebjege koji su mimo izbora sletjeli u jato zagrebačkog gradonačelnika.

Kao u Matoševom Kipu domovine, ‘jojček, kaj bu z nas?’

A onda, oltar sirotoj domovini gradi poduzeće Tigra d.o.o. stanovitog Milan Penave koji i inače dobiva hrpu poslova u Zagrebu, a posve je slučajno baš u kumskoj vezi s Bandićem. Pa se teorijama zavjere sklono građanstvo pita koliki postotak od tih gaža je Bandićev, što je, naravno, čista pakost i nema nikakve veze s mozgom jer Penava pobjeđuje na gradskim natječajima. Da.

Naša je domovina fakat taj magarac koga je ološ čak uspio uvjeriti da se ništa ne može, da su ljudi-magarci osuđeni na tavorenje i da su zapravo sretni jer bi im moglo biti još i gore. Pa im ostaje samo da nevoljno kukaju kao u onom Matoševom Kipu domovine: “Pepica! Jojček, kaj bu z nas!”

I zato je iz domovine iselilo 348.000 osoba, tih koji bi ipak rado bili nešto drugo, a ne magarci. Za njihove jednostavne živote ovdje nikad ne bude novca, ali ga zato ima za spomenike.

Zemlja u kojoj ti se cere u lice dok te pljačkaju i lažu

Upravo sam gledala potresni film Danijela Pavlića “Pismo Predsjednici” u kome nam pokazuje užasne kadrove Hrvatske Kostajnice. Gradić je razvalina, fizički i mentalno. Izgleda kao da je jučer završio rat. Nema veze, Kostajnica je samo simbol te laži da je domovina svima domovina koju će podići u nebo i ovaj spomenik od fiberglasa i otkinute stijene.

Na autobusnom kolodvoru u Daruvaru zijevam neki dan u hrpu plakata s rasporedom linija za Njemačku. Nijedna linija nema za Disneyland. A sa snimke na suđenju čujemo Bandića kako nuka djevojke da na “njegov račun” kupe sebi tašnice Louisa Vuittona za 3000 eura. I čitamo kako je upravo osuđen HDZ-ov načelnik Lobora jer je maznuo od općine oko 350.000 kuna i naredne tri godine ne smije obnašati funkcije u tijelima javne vlasti. Poslije toga opet može.

To je ta naša Hrvatska gdje ti se cere u lice i hrvatuju dok te pljačkaju i lažu. Zato neka se ne čudi Fabijanić što “mnogima nije jasno” čemu se, realno, podiže njegov, Bandićev i Plenkovićev spomenik. I ona će pazinska stijena proplakati što će je isparati i uzeti pticama da bi je na ovo nasadili.