Chaplinu su komične te impozantne figure prikazane u ”apsurdno pompoznim” pozama, na što mu sudac kaže: ”Da, izgledaju kao da su puni pišaline i visokih namjera”.
Može li bez skandala?
Toga sam se sjetila – čovjek ne može upravljati svojim asocijacijama – u vezi s ovim cirkusom oko dizajna hrvatskih eura i te pobjedničke škotske kune koja je trebala završiti na jednoj od kovanica.
Premijer Plenković, guverner Hrvatske narodne banke Vujčić, ministar financija Zdravko Marić, Komisija za novac s politički distingviranim članom Frkom Petešićem i cijela svita okolo i naokolo. Odobrenja Vijeća EU. Natječaj. Visoke namjere. Press konferencija. Pompa. I onda fijasko. Može li kod nas išta značajno proći bez skandala?
Međunarodna groteska
Pa život nam je očito namjestio ovu međunarodno razglašenu grotesku. Bit će da smo je zaslužili. Jer u Hrvatskoj je koješta bivalo temeljito oteto i pokradeno, pa zašto sad ne bi bila i ta jedna fotografija navodno tipično hrvatske rođakinje tvora i jazavca koju, međutim, 99 posto Hrvata nikad u životu nije susrelo, a niti zna da je iz porodice psolikih zvijeri.
Znamo kako izgledaju magare, srdela i kulen, ali kuna je samo nešto sa slike i iz priča o toplim ogrtačima od tog krzna kojima su se nekad ogrtali bolje stojeći provincijski velikaši. Poneka naša baka imala je i onaj zastrašujući ovratnik od cijele životinje, s glavom, staklenim očima i crnim pandžama, kakav neki svat upravo prodaje na Njuškalu za 30 eura, troškovi dostave uključeni. Otkud, dakle, ta fiksacija na kunu, to je ta usputna tema i pitalica.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto baš motiv kune?
Ako su baš zapeli za neki motiv iz hrvatske faune, mogli su se časni natječajni autoriteti međusobno podvrgnuti brzinskom testu u kome će svakoji nabrojiti deset životinja viđenih vlastitim očima. S time da baš ne navode prerijskog svisca i slona, koji žive u zoološkom vrtu.
Ne želim nekako vjerovati da je kuna potukla konkurenciju zbog Pavelićeve kune koju je objeručke prigrlio Tuđman, ali stvarno je teško naći razlog. Uživo se znam s pingvinom, s kunom, žao mi je, ne – ni hrvatskom, ni škotskom.
Amaterska nacionalna pompa
No, eto, kuna, izgleda, ostaje, premda će je sada ovjekovječiti neki drugi likovnjak za deset tisuća eura. Momak koji je podvalio škotsku jučer je povukao ”svoj prijedlog dizajna” zbog ”pritisaka kojima je bio izložen” i ispričao se ”HNB-u, Vladi i hrvatskoj javnosti” – a zamalo i rimskom Papi – ali ne i autoru čiju je fotografiju maznuo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Time smo valjda zaključili ovu amaterski odigranu sekvencu nacionalne pompe, s neviđenim brojem od 1299 natjecatelja, u kojoj su hladno izvisili, recimo, Faust Vrančić i Dubrovnik jer je ocijenjeno da je kuna puno veća fora za pokazivanje Hrvatske svijetu.
Mučni podsjetnik na stvarnost
U Bruxellesu i Strasbourgu će nam se tri dana smijati, a onda će odmahnuti rukom, ah, Hrvatska, što da se radi, ajmo s njima ispočetka. Ali nama ovdje ovo teško pada jer se sramotimo i iznova mučno podsjećamo – ne Europu, njima se fućka, nego sebe same – na ono najgore što nas je obilježilo u cijeloj ovoj tranziciji.
Na pokradene tvrtke u pretvorbi, pokradene mirovine i tvornice, pokradene doktorate, pokradena mjesta u Registru branitelja, profućkan javni novac gdje god se okreneš, od namještenih javnih natječaja do Državnih nekretnina. I na ljude koji su zbog tih krađa i falsifikata padali u siromaštvo i razočarenje da se više nikad ne izvuku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Veličine zaslužne za blamaže
I zato će neki otrovni cinik nategnuto nastaviti niz do ovog slučaja sa škotskom kunom, to oni rade, naslaguju. Pa će graknuti da je trebalo smiriti galamu i baš ostaviti tuđu živinu na hrvatskim eurima, da pošaljemo u opticaj simbol koji će nas predstaviti istinito i točno kako zaslužujemo.
Ali znat ćemo odmah da takvo što može pasti na pamet samo nekome tko mrzi sve hrvatsko. Tako da će na nove spomenike u hrvatskim parkovima i dalje najsigurnije računati veličine odgovorne za naše padove i blamaže, pravi domoljubi, takvi koji su, kao što reče onaj Chaplinov sudac, ”puni pišaline i visokih namjera”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto uopće stavljamo kunu na euro? Ne želim vjerovati da je to zbog Pavelića, ali stvarno je teško naći razlog
Uživo se znam s pingvinom, s kunom, žao mi je, ne - ni hrvatskom, ni škotskom
Ako su baš zapeli za neki motiv iz hrvatske faune, mogli su se časni natječajni autoriteti međusobno podvrgnuti brzinskom testu u kome će svakoji nabrojiti deset životinja viđenih vlastitim očima. S time da baš ne navode prerijskog svisca i slona, koji žive u zoološkom vrtu
U svojoj autobiografiji Moj život, legendarni Charlie Chaplin citira sarkastični komentar jednog američkog suca i ”perfektnog južnjačkog džentlmena” dok njih dvojica, u gradu Augusti (Georgia), idu nekim parkom i nailaze na špalir od dvadesetak kipova senatora u punoj veličini.
Chaplinu su komične te impozantne figure prikazane u ”apsurdno pompoznim” pozama, na što mu sudac kaže: ”Da, izgledaju kao da su puni pišaline i visokih namjera”.
Može li bez skandala?
Toga sam se sjetila – čovjek ne može upravljati svojim asocijacijama – u vezi s ovim cirkusom oko dizajna hrvatskih eura i te pobjedničke škotske kune koja je trebala završiti na jednoj od kovanica.
Premijer Plenković, guverner Hrvatske narodne banke Vujčić, ministar financija Zdravko Marić, Komisija za novac s politički distingviranim članom Frkom Petešićem i cijela svita okolo i naokolo. Odobrenja Vijeća EU. Natječaj. Visoke namjere. Press konferencija. Pompa. I onda fijasko. Može li kod nas išta značajno proći bez skandala?
Međunarodna groteska
Pa život nam je očito namjestio ovu međunarodno razglašenu grotesku. Bit će da smo je zaslužili. Jer u Hrvatskoj je koješta bivalo temeljito oteto i pokradeno, pa zašto sad ne bi bila i ta jedna fotografija navodno tipično hrvatske rođakinje tvora i jazavca koju, međutim, 99 posto Hrvata nikad u životu nije susrelo, a niti zna da je iz porodice psolikih zvijeri.
Znamo kako izgledaju magare, srdela i kulen, ali kuna je samo nešto sa slike i iz priča o toplim ogrtačima od tog krzna kojima su se nekad ogrtali bolje stojeći provincijski velikaši. Poneka naša baka imala je i onaj zastrašujući ovratnik od cijele životinje, s glavom, staklenim očima i crnim pandžama, kakav neki svat upravo prodaje na Njuškalu za 30 eura, troškovi dostave uključeni. Otkud, dakle, ta fiksacija na kunu, to je ta usputna tema i pitalica.
Zašto baš motiv kune?
Ako su baš zapeli za neki motiv iz hrvatske faune, mogli su se časni natječajni autoriteti međusobno podvrgnuti brzinskom testu u kome će svakoji nabrojiti deset životinja viđenih vlastitim očima. S time da baš ne navode prerijskog svisca i slona, koji žive u zoološkom vrtu.
Ne želim nekako vjerovati da je kuna potukla konkurenciju zbog Pavelićeve kune koju je objeručke prigrlio Tuđman, ali stvarno je teško naći razlog. Uživo se znam s pingvinom, s kunom, žao mi je, ne – ni hrvatskom, ni škotskom.
Amaterska nacionalna pompa
No, eto, kuna, izgleda, ostaje, premda će je sada ovjekovječiti neki drugi likovnjak za deset tisuća eura. Momak koji je podvalio škotsku jučer je povukao ”svoj prijedlog dizajna” zbog ”pritisaka kojima je bio izložen” i ispričao se ”HNB-u, Vladi i hrvatskoj javnosti” – a zamalo i rimskom Papi – ali ne i autoru čiju je fotografiju maznuo.
Time smo valjda zaključili ovu amaterski odigranu sekvencu nacionalne pompe, s neviđenim brojem od 1299 natjecatelja, u kojoj su hladno izvisili, recimo, Faust Vrančić i Dubrovnik jer je ocijenjeno da je kuna puno veća fora za pokazivanje Hrvatske svijetu.
Mučni podsjetnik na stvarnost
U Bruxellesu i Strasbourgu će nam se tri dana smijati, a onda će odmahnuti rukom, ah, Hrvatska, što da se radi, ajmo s njima ispočetka. Ali nama ovdje ovo teško pada jer se sramotimo i iznova mučno podsjećamo – ne Europu, njima se fućka, nego sebe same – na ono najgore što nas je obilježilo u cijeloj ovoj tranziciji.
Na pokradene tvrtke u pretvorbi, pokradene mirovine i tvornice, pokradene doktorate, pokradena mjesta u Registru branitelja, profućkan javni novac gdje god se okreneš, od namještenih javnih natječaja do Državnih nekretnina. I na ljude koji su zbog tih krađa i falsifikata padali u siromaštvo i razočarenje da se više nikad ne izvuku.
Veličine zaslužne za blamaže
I zato će neki otrovni cinik nategnuto nastaviti niz do ovog slučaja sa škotskom kunom, to oni rade, naslaguju. Pa će graknuti da je trebalo smiriti galamu i baš ostaviti tuđu živinu na hrvatskim eurima, da pošaljemo u opticaj simbol koji će nas predstaviti istinito i točno kako zaslužujemo.
Ali znat ćemo odmah da takvo što može pasti na pamet samo nekome tko mrzi sve hrvatsko. Tako da će na nove spomenike u hrvatskim parkovima i dalje najsigurnije računati veličine odgovorne za naše padove i blamaže, pravi domoljubi, takvi koji su, kao što reče onaj Chaplinov sudac, ”puni pišaline i visokih namjera”.