O ideji isplate bruto plaće radnicima, već se godinama raspravlja među ekonomskim liberalima, a danas je stigao i prvi konkretan prijedloga da se ona i realizira. Stranka Fokus priopćenjem je pozvala Vladu da uvede isplatu bruto plaće na račun, što bi značilo da radnicima uz neto iznos plaće isplaćuje još i porez, prirez, te doprinos za mirovinsko osiguranje.
Isplata bruto plaće, kako su to zamislili iz Fokusa, imala bi prije svega edukativnu ulogu, jer radnici ne bi mogli slobodno raspolagati s bruto iznosom, već bi se porezi i doprinosi prosljeđivali na račune države, gradova, općina i Zavoda za mirovinsko, ali bi radnik dobio jasniju sliku o skupoći države.
Vladi ne odgovaraju educirani građani
Teško da će ovaj prijedlog biti usvojen, jer vladajućim političarima uvijek odgovara da građane drže u iluziji da država daje novac građanima, a ne obrnuto. Često ćemo iz usta političara čuti rečenice poput “Osigurali smo veće mirovine”, “Dali smo milijardu kuna za vrtiće”, i ta priča im, na žalost, kod dobrog dijela građana prolazi, jer ne postoji dovoljna svijest da sve što država napravi, bilo lokalna ili na nacionalnoj razini, u konačnici plaćaju građani.
Iako radnici i sada primaju platne liste na kojoj mogu vidjeti koliko iznosi bruto plaća i gdje odlazi taj novac, ipak je drugačiji osjećaj kada nekoliko tisuća kuna ode s privatnog računa na račune države – ili još bolje kada bi ih morali sami platiti – nego kada se ti iznosi gledaju na nekakvom obračunu.
Za plaću od 1000, državi ide oko 700 eura
Na primjer, prosječna plaća krajem prošle godine iznosila je oko 1050 eura, a ukupni iznos koji poslodavac treba isplatiti čak oko 1770 eura. Znači razlika između neto i ukupnog troška bila je 720 eura. U tih 720 eura su doprinosi za mirovinsko, zdravstveno, porez i prirez.
Konkretno, za prvi mirovinski stup, iz kojeg bi se trebale isplaćivati plaće postojećim umirovljenicima ide oko 228 eura. Zatim drugi mirovinski stup, koji je individualna štednja građana, oko 76 eura. Zdravstvo koje percipiramo kao besplatno, u stvarnosti prosječnog radnika košta 250 eura. Porez na prosječnu plaću je oko 137 eura, a prirez, ako živite u Zagrebu, iznosi 18 posto, odnosno oko 25 eura.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stavke poreza i doprinosa kao rate većih kredita
Stavke doprinosa i poreza, pojedinačno izgledaju kao rata većeg kredita, i kada bi se ljudi našli u situaciji da ih sami uplaćuju, ili da im ih država skida s računa, pa kada bi vidjeli da ih besplatno zdravstvo košta skoro kao kredit za stan, a mirovinsko kao kredit za automobil, sasvim sigurno bi drugačije gledali na kvalitetu usluga koje dobivaju od javnog sektora.
Nakon 250 eura mjesečno, građani bi drugačije gledali na to kada ih se na pregled pozove za dvije godine ili na činjenicu da za 230 eura mjesečno neće imati mirovinu od koje će moći preživjeti za 20, 30 godina, kad im završi radni vijek.
Plenković se vjerojatno neće ni osvrnuti na ovaj prijedlog, ili će reći da ga je nemoguće provesti, s obzirom na to da je jasno, kao što smo već rekli, da im nisu u interesu educirani, financijski pismeni građani, koji su svjesni tko tu koga plaća.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto Vladi ne pada na pamet dopustiti da građanima na račune sjeda bruto iznos plaće
Vlada se neće ni osvrnuti na prijedlog Fokusa, jer joj ne odgovaraju educirani građani
Kad bi vidjeli da svaki mjesec daju 250 eura za zdravstvo, građani bi drugačije gledali na to kada ih se na pregled pozove za dvije godine
O ideji isplate bruto plaće radnicima, već se godinama raspravlja među ekonomskim liberalima, a danas je stigao i prvi konkretan prijedloga da se ona i realizira. Stranka Fokus priopćenjem je pozvala Vladu da uvede isplatu bruto plaće na račun, što bi značilo da radnicima uz neto iznos plaće isplaćuje još i porez, prirez, te doprinos za mirovinsko osiguranje.
Isplata bruto plaće, kako su to zamislili iz Fokusa, imala bi prije svega edukativnu ulogu, jer radnici ne bi mogli slobodno raspolagati s bruto iznosom, već bi se porezi i doprinosi prosljeđivali na račune države, gradova, općina i Zavoda za mirovinsko, ali bi radnik dobio jasniju sliku o skupoći države.
Vladi ne odgovaraju educirani građani
Teško da će ovaj prijedlog biti usvojen, jer vladajućim političarima uvijek odgovara da građane drže u iluziji da država daje novac građanima, a ne obrnuto. Često ćemo iz usta političara čuti rečenice poput “Osigurali smo veće mirovine”, “Dali smo milijardu kuna za vrtiće”, i ta priča im, na žalost, kod dobrog dijela građana prolazi, jer ne postoji dovoljna svijest da sve što država napravi, bilo lokalna ili na nacionalnoj razini, u konačnici plaćaju građani.
Iako radnici i sada primaju platne liste na kojoj mogu vidjeti koliko iznosi bruto plaća i gdje odlazi taj novac, ipak je drugačiji osjećaj kada nekoliko tisuća kuna ode s privatnog računa na račune države – ili još bolje kada bi ih morali sami platiti – nego kada se ti iznosi gledaju na nekakvom obračunu.
Za plaću od 1000, državi ide oko 700 eura
Na primjer, prosječna plaća krajem prošle godine iznosila je oko 1050 eura, a ukupni iznos koji poslodavac treba isplatiti čak oko 1770 eura. Znači razlika između neto i ukupnog troška bila je 720 eura. U tih 720 eura su doprinosi za mirovinsko, zdravstveno, porez i prirez.
Konkretno, za prvi mirovinski stup, iz kojeg bi se trebale isplaćivati plaće postojećim umirovljenicima ide oko 228 eura. Zatim drugi mirovinski stup, koji je individualna štednja građana, oko 76 eura. Zdravstvo koje percipiramo kao besplatno, u stvarnosti prosječnog radnika košta 250 eura. Porez na prosječnu plaću je oko 137 eura, a prirez, ako živite u Zagrebu, iznosi 18 posto, odnosno oko 25 eura.
Stavke poreza i doprinosa kao rate većih kredita
Stavke doprinosa i poreza, pojedinačno izgledaju kao rata većeg kredita, i kada bi se ljudi našli u situaciji da ih sami uplaćuju, ili da im ih država skida s računa, pa kada bi vidjeli da ih besplatno zdravstvo košta skoro kao kredit za stan, a mirovinsko kao kredit za automobil, sasvim sigurno bi drugačije gledali na kvalitetu usluga koje dobivaju od javnog sektora.
Nakon 250 eura mjesečno, građani bi drugačije gledali na to kada ih se na pregled pozove za dvije godine ili na činjenicu da za 230 eura mjesečno neće imati mirovinu od koje će moći preživjeti za 20, 30 godina, kad im završi radni vijek.
Plenković se vjerojatno neće ni osvrnuti na ovaj prijedlog, ili će reći da ga je nemoguće provesti, s obzirom na to da je jasno, kao što smo već rekli, da im nisu u interesu educirani, financijski pismeni građani, koji su svjesni tko tu koga plaća.