Zašto za demokratsku praksu baš i nije najbolja ideja da Andrej Plenković nema protukandidata
Sve je očiglednije da će HDZ imati jednog kandidata za predsjednika
Od 11. do 13. studenog 1989. godine u Zagrebu se odvijao Kongres Saveza komunista Hrvatske. Kongres je protekao u znaku žestokih političkih rasprava, a odmah po svršetku Kongresa u Hrvatskoj su raspisani višestranački izbori (što je šokiralo Beograd, JNA, ali i Sarajevo).
Ivica Račan izabran je za šefa Saveza komunista Hrvatske s 40 glasova. Njegov protukandidat Ivo Družić dobio je 29 glasova. Dakle, prije 27 godina, dok smo još živjeli u Jugoslaviji, prije održavanja prvih višestranačkih izbora, Savez komunista Hrvatske imao je dva jaka kandidata za predsjednika stranke.
Nedavno Karamarko nije imao protukandidata
Hrvatska demokratska zajednica danas, u samostalnoj i demokratskoj Hrvatskoj, koja je članica Europske Unije i NATO a, nije kadra organizirati izbore za predsjednika stranke s barem dva stvarna kandidata.
Sve je očiglednije, naime, da će Andrej Plenković biti jedini kandidat na HDZ ovim predsjedničkim izborima 17.srpnja, što je dosta katastrofalno za elementarnu demokratsku proceduru. Slučaj eventualne Plenkovićeve samostalne kandidature još je gori, u svjetlu činjenice da je HDZ prije samo tri mjeseca za predsjednika izabrao Tomislava Karamarka, koji također nije imao protukandidata.
Niže od prakse Saveza komunista Hrvatske
Hrvatska demokratska zajednica nije, dakle, u dva ciklusa izbora za predsjednika stranke, uspjela osigurati borbu između više kandidata.
Time se HDZ spustio ispod razine izborne prakse kasnog Saveza komunista Hrvatske.
Što je strašno.
Kako od takvog HDZ-a očekivati da vodi demokratski uređenu državu?
S Plenkovićem kao jedinim predsjedničkim kandidatom, HDZ je dodatno smanjio svoje izglede na rujanskim parlamentarnim izborima.