Zbilja više nije nerealno da će se država izvući od odgovornosti za užasne poplave u Gunji i Rajevom selu 2014.; evo zašto
Sudovi su u nekoliko postupaka utvrdili odgovornost države, ali državno odvjetništvo ne vidi ničiju krivnju
Hoće li se država izvući od plaćanja odštete stradalima u poplavama u Gunji i Rajevom selu sada kada je DORH zaključio da se pucanje nasipa nitko nije kriv? Iako su sudovi već donijeli nekoliko presuda na osnovu kojih bi država trebala platiti odštetu ljudima pogođenima strašnom poplavom u svibnju 2014., Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku ipak je prije nekoliko tjedana donijelo odluku kojom se odbacuju kaznene prijave protiv odgovornih za taj potop.
Zanimljivo je da državu, u postupcima u kojima je tužena za naknade štete obiteljima stradalih i onima kojima je uništena vrijedna imovina, zastupa upravo Državno odvjetništvo, čiji je sastavni dio i Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku. U do sada nepravomoćno okončanim procesima utvrđeno je da postoji odgovornost države za neodržavanje nasipa, koji je u konačnici, tog 17. svibnja 2014., popustio pred golemom količinom vode. Telegram je već pisao da su vještaci zaključili kako je nasip uredno održavan, no nije bilo nikakvog istraživanja ni plana za slučaj da pukne.
Sada kada je taj isti DORH zaključio da nitko ne bi trebao kazneno odgovarati za propuste na održavanju nasipa, postavlja se pitanje kakav će biti pravomoćni sudski rasplet postupaka za odštetu. Kome će se nakon žalbi sudovi vjerovati? Hoće li se država na kraju ipak izvući od odgovornosti?
Mještani koji su ostali bez svega mogu sada još pokušati sami od suda tražiti da pokrene kazneni postupak, ali i ustrajati u podnošenju tužbi za odštetu. Iako kazneno procesuiranje odgovornih za pucanje nasipa formalno nije preduvjet za naplatu štete od države, s obzirom na različito tumačenje uzroka poplave krajnji ishod svih tih postupaka sada je postao dodatno neizvjestan.
Odbačene su stotine kaznenih prijava
Naime, Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku odbacilo je 2.467 kaznenih prijava što ih je zaprimilo od lipnja 2014. godine. U njima se spominjala sumnja u zloporabu položaja i ovlasti te teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti. Na zloporabe se sumnjalo zbog količine ugrađenog materijala u nasip i njegovog održavanja, loše provedbe mjera zaštite obrane od poplava, moguće nelegalne eksploatacije šljunka i pijeska te eventualnog namjernog rušenja nasipa kako bi se spriječilo da Sava ne napravi još veću štetu nizvodno.
No, tužiteljstvo je, kako su pisali u priopćenju, na osnovu provedenih izvida zaključilo kako nitko nije napravio nikakvo kazneno djelo. Do pucanja nasipa je, zaključuju, došlo zbog iznimno visokog vodostaja rijeke Save, nezabilježenog unazad sto godina i daleko iznad normativnih hidrauličnih opterećenja za koje je nasip građen. Tužiteljstvo zasad ne daje odgovor na pitanje zašto u obzir nije uzet duži period, kao što su to sugerirali stručnjaci međunarodnog povjerenstva, odnosno 850 do 900 godina.
Obrazloženje državnog odvjetništva
“Ovako visok vodostaj uzrokovao je hidraulični slom tla ispod nasipa koje je na pojedinim mjestima vrlo raznoliko. To nije bilo moguće uočiti uobičajenim postupkom istražnih radova jer se pojavljuje na pojedinim mjestima, a ne duž cijele trase. Da je upravo to uzrok pucanja nasipa upućuje i činjenica da nije došlo do prelijevanja vode preko nasipa, već ulegnuća i tonjenja nasipa, nakon čega su sukladno uočenim oštećenjima poduzete sve mjere koje su objektivno bile izvedive”, stoji u rješenju kojim se odbacuju sve kaznene prijave. Zato se, zaključuje tužiteljstvo, krivnja ne može pripisati nikome.
I u procesima u kojima je tražena odšteta od države, državno odvjetništvo uvjeravalo je sud da se naprosto radilo o velikoj vodi, višoj sili zbog koje nitko ne treba odgovarati. Sudovi su za sada mahom zauzimali drugačije stavove i prihvaćali dio iz zaključka međunarodnog povjerenstva što ga u odluci o obacivanju kaznenih prijava državno odvjetništvo uopće ne spominje.
Evo što su zaključili stručnjaci
Ministarstvo poljoprivrede nakon poplave je osnovalo međunarodno povjerenstvo, u kojem su bili austrijski profesor emeritus Heinz Brandl i njegov kolega Wei Wu, nizozemski stručnjak Klas Jan Douben, hrvatski profesori Goran Getvaj i Franjo Verić, slovenski stručnjak Janko Logar te profesor Laslo Nagy.
Oni su doista napisali da je, prema raspoloživoj dokumentaciji, rekonstrukcija nasipa bila napravljena u skladu s odgovarajućim tehničkim propisima i stručnim pravilima u Hrvatskoj. Međutim, u tim istim dokumentima nije bilo podataka o projektu i popratnim kriterijima za integrirani sustav nasipa koji obuhvaća i tijelo nasipa i podzemno tlo. Utvrdili su da nisu bile definirane ni mjere za ublažavanje potencijalnog hidrauličkog sloma podložnog tla, dakle upravo onoga što se u Gunji i Rajevom Selu dogodilo. Nije bilo baš nikakvih ispitivanja hidrauličkog opterećenja nasipa iznad normativnih razina.
Povjerenstvo je zaključilo da je zbog nepovoljnog sastava tla ispod nasipa došlo do njegovog pucanja. Nadležna tijela nisu provela potrebna ispitivanja ni utvrdila da se ispod nadzemnog dijela nasipa nalazi tanak pokrovni sloj gline ispod kojeg su vrlo propusni slojevi pijeska ili šljunka, što uzrokuje hidrauličku nestabilnost nasipa te u konačnici njegovo rušenje.
Sudske presude protiv Hrvatske
Taj zaključak u obzir je uzeo Trgovački sud u Osijeku kada je donosio presudu prema kojoj Republika Hrvatska mora lokalnoj firmi, čija je imovina uništena u poplavi, nadoknaditi štetu od 3,6 milijuna kuna.
“Sud je utvrdio kako je u postupanju nadležnih tijela kojima je bila povjerena briga o nasipu postojao propust i gruba nepažnja jer nisu provedene sve potrebne mjere radi ublažavanja potencijalnog sloma nasipa, niti su izvršena potrebna ispitivanja tla ispod nasipa. Stoga postoji i odgovornost, odnosno krivnja Hrvatskih voda kao pravne osobe s javnim ovlastima koja je upravljala i održavala nasip. Upravo ta tvrtka nije provela sve potrebe radnje i ispitivanja. Time ujedno postoji i odgovornost Republike Hrvatske za učinjene propuste, koji su uzrokovali slom nasipa i poplavu te štetu koja je nastala tvrtki Šimun d.o.o.”, navedeno je u ovoj presudi.
Sud je još naglasio kako državu od odgovornosti nije mogla osloboditi činjenica da se doista radilo o nezapamćenom vodostaju. Jednostavno, da je sve rađeno po pravilima, možda do poplave ne bi došlo.
U slučaju u kojem je država tužena zbog pogibije 86-godišnje Ruže Sirotković, sud u Županji utvrdio je još jedan propust države. Grešku je, stoji u nepravomoćnoj presudi, napravio župan vukovarsko-srijemske županije Božo Galić jer nije na vrijeme donio odluku o evakuaciji stanovništva. Ruža Sirotković utopila se pred očima svog sina Petra. Njemu će država sada platiti 155 tisuća kuna odštete.
U oba ova slučaja državu je zastupao DORH, a njegovi predstavnici tvrdili su kako nisu napravljene nikakve greške te da se poplava naprosto nije mogla izbjeći budući da je Sava tada zabilježila vodostaj kakav nije viđen stoljećima. Tvrdili su da je u pitanju viša sila, a sada su, kako smo naveli, i službeno odbacili sve kaznene prijave.