Portal za društvena i kulturna pitanja. I svijet koji dolazi.

Politika & Kriminal

Zbog energetske krize, Europa se vraća ugljenu. Prijeti nam ponavljanje iste greške kao svojedobno s ruskim plinom

Je li povratak omraženog energenta privremen ili će države članice odgoditi ionako skupu zelenu tranziciju?

(FILES) In this file photo taken on January 17, 2022 a bus drives on a road as steam rises from the cooling towers of the lignite-fired power plant of German energy giant RWE in Niederaussem, western Germany. - Germany said on June 20, 2022 it still aimed to close its coal power plants by 2030, despite a recent decision to revert to the fuel in the midst of an energy crisis provoked by Russia's invasion of Ukraine. "The 2030 coal exit date is not in doubt at all. It is more important than ever that it is realised in 2030," economy ministry spokesman Stephan Gabriel Haufe said at a regular press conference. (Photo by Ina FASSBENDER / AFP)
FOTO: AFP

U veljači 1977., nedugo nakon što je preuzeo dužnost predsjednika, Jimmy Carter obukao je džemper i u televizijskom obraćanju Amerikancima poručio da se zajednički mogu izboriti s energetskom krizom. Džemper nije bio samo modni izričaj.

“Ni ja, ni bilo tko drugi u vladi, ne možemo riješiti naše energetske probleme, ako vi niste voljni pomoći”, kazao je američki predsjednik i pozvao sugrađane da smanje grijanje i tako pridonesu manjoj potrošnji energije. Da, ukratko, obuku džemper.

Više od četiri desetljeća kasnije, njemački ministar gospodarstva proživljava carterovski trenutak: Robert Habeck razmišlja o ograničenju grijanja u kućanstvima, kako bi se uštedjela energija. Takva su, eto, vremena došla. Ali džemperi i termostati neće biti dovoljni.

Povratak omraženog energenta

Zbog rata u Ukrajini i nadmetanja s Rusijom oko energenata – nadmetanja u kojem EU uvodi postupni ili djelomični embargo na ruski ugljen i naftu, a Rusija odgovara smanjenjem isporuka plina europskim kupcima – članice EU-a ubrzano traže alternativna rješenja kako bi doskočile energetskoj krizi i zimske mjesece dočekale spremne.

Geopolitičke okolnosti iznenada su stoga vratile u fokus energent koji je, zbog klimatskih promjena, bio na izlaznim vratima Europske unije: ugljen. Više europskih država u posljednje se vrijeme ponovno okreće donedavno omrznutom energentu i u strahu od energetske krize mijenja planove oko njegovog korištenja.

Grčka, Njemačka, Nizozemska…

Takva se promjena već dogodila u nekoliko članica EU-a. Grčka je još početkom travnja najavila da će kroz naredne dvije godine povećati eksploataciju ugljena kao privremenu mjeru za smanjenje ovisnosti o ruskom plinu. Tu je mjeru – pomalo ironično – grčki premijer Kyriakos Mitsotakis objavio na otvorenju solarnog parka. Elektranama na ugljen bit će pritom produljen životni vijek za nekoliko godina.

O ugljenu se ponovno intenzivno raspravlja i razmišlja i u Njemačkoj, Austriji i Nizozemskoj. Nizozemska vlada je ukinula ograničenja proizvodnje u termoelektranama na ugljen. Kako bi se smanjile emisije ugljičnog dioksida, proizvodnja je dosad bila limitirana na trećinu kapaciteta. Vlada je ujedno pozvala tvrtke i kućanstva da prije zime uštede što je moguće više energije.

Njemačka se također okreće termoelektranama na ugljen, kako bi smanjila potrošnju plina za proizvodnju struje i napunila skladišta plinom za zimu. Radi se o “gorkoj odluci” za ministra gospodarstva iz redova Zelenih, koalicijske stranke u njemačkoj vladi. Ruski Gazprom je nedavno drastično smanjio isporuke plina Njemačkoj kroz Sjeverni tok 1, pravdajući to tehničkim razlozima.

Ovakav scenarij bio je očekivan

Austrija je posljednji puta koristila ugljen u elektrani južno od Graza u travnju 2020. Ali ugljen se sada vraća i tu članicu EU: vlada je naložila da se postrojenje pripremi da, u slučaju nužde, ponovno može proizvoditi električnu energiju iz ugljena. Radi se o predostrožnosti; trebat će više mjeseci da se isključena elektrana pripremi za tu obrnutu tranziciju.

Europska komisija još je u svibnju predvidjela ovakav razvoj situacije u EU. “Neki od postojećih kapaciteta za ugljen mogli bi se koristiti i dulje nešto se prvotno očekivalo (…)”, ustvrdila je europska administracija u dokumentima objavljenim uz plan REPowerEU koji je osmišljen radi smanjenja ovisnosti EU članica o ruskim energentima, prije svega plinu.

Budućnost zelene tranzicije

Ključ europskog plana, međutim, nije ugljen, nego obnovljivi izvori, kako bi se zamijenila fosilna goriva u proizvodnji energije, u industriji i u kućanstvima. Povratak ugljena otvorio je stoga širu dilemu: hoće li, i u kojem obliku, dugo najavljivana zelena tranzicija Europske unije preživjeti sadašnju krizu?

Ugljen je pritom samo dio priče. U nastojanju da se što prije riješe ruske nafte i plina, EU članice sve se čvršće vežu uz tradicionalne energente i najavljuju mjere za njihovo pojačano korištenje – gradnju novih LNG terminala, povećanje njihovih kapaciteta (kao u slučaju Hrvatske) ili, kako smo već spomenuli, produljenje rada elektrana pogonjenih ugljenom.

Greške koje stižu na naplatu

Makar se radi o privremenim mjerama, donesenim pod prisilom energetske krize, opravdano jača bojazan da bi europske vlade mogle iskoristiti ove okolnosti i odgoditi (skupu) tranziciju svojih gospodarstava na, za okoliš manje štetne izvore energije.

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen upozorila ih je da to ne čine: ovu krizu treba iskoristiti za iskorak naprijed, a ne nazadovanje prema “prljavim fosilnim gorivima”, kazala je u intervjuu za Financial Times.

Korištenjem sadašnje krize kao izlike da se stvari naprosto vrate na staro, Europska unija ponovila bi istu grešku kao svojedobno s ruskim plinom: kad je trebalo, nije se riješila ovisnosti o uvozu iz Rusije i sada za to plaća visoku cijenu. Odgađanje zelene tranzicije sigurno bi, u nekoj sljedećoj krizi, također stiglo na naplatu.