Zbog energetske krize, Europa se vraća ugljenu. Prijeti nam ponavljanje iste greške kao svojedobno s ruskim plinom
Je li povratak omraženog energenta privremen ili će države članice odgoditi ionako skupu zelenu tranziciju?
U veljači 1977., nedugo nakon što je preuzeo dužnost predsjednika, Jimmy Carter obukao je džemper i u televizijskom obraćanju Amerikancima poručio da se zajednički mogu izboriti s energetskom krizom. Džemper nije bio samo modni izričaj.
“Ni ja, ni bilo tko drugi u vladi, ne možemo riješiti naše energetske probleme, ako vi niste voljni pomoći”, kazao je američki predsjednik i pozvao sugrađane da smanje grijanje i tako pridonesu manjoj potrošnji energije. Da, ukratko, obuku džemper.
Više od četiri desetljeća kasnije, njemački ministar gospodarstva proživljava carterovski trenutak: Robert Habeck razmišlja o ograničenju grijanja u kućanstvima, kako bi se uštedjela energija. Takva su, eto, vremena došla. Ali džemperi i termostati neće biti dovoljni.
Povratak omraženog energenta
Zbog rata u Ukrajini i nadmetanja s Rusijom oko energenata – nadmetanja u kojem EU uvodi postupni ili djelomični embargo na ruski ugljen i naftu, a Rusija odgovara smanjenjem isporuka plina europskim kupcima – članice EU-a ubrzano traže alternativna rješenja kako bi doskočile energetskoj krizi i zimske mjesece dočekale spremne.
Geopolitičke okolnosti iznenada su stoga vratile u fokus energent koji je, zbog klimatskih promjena, bio na izlaznim vratima Europske unije: ugljen. Više europskih država u posljednje se vrijeme ponovno okreće donedavno omrznutom energentu i u strahu od energetske krize mijenja planove oko njegovog korištenja.
Grčka, Njemačka, Nizozemska…
Takva se promjena već dogodila u nekoliko članica EU-a. Grčka je još početkom travnja najavila da će kroz naredne dvije godine povećati eksploataciju ugljena kao privremenu mjeru za smanjenje ovisnosti o ruskom plinu. Tu je mjeru – pomalo ironično – grčki premijer Kyriakos Mitsotakis objavio na otvorenju solarnog parka. Elektranama na ugljen bit će pritom produljen životni vijek za nekoliko godina.
O ugljenu se ponovno intenzivno raspravlja i razmišlja i u Njemačkoj, Austriji i Nizozemskoj. Nizozemska vlada je ukinula ograničenja proizvodnje u termoelektranama na ugljen. Kako bi se smanjile emisije ugljičnog dioksida, proizvodnja je dosad bila limitirana na trećinu kapaciteta. Vlada je ujedno pozvala tvrtke i kućanstva da prije zime uštede što je moguće više energije.
Njemačka se također okreće termoelektranama na ugljen, kako bi smanjila potrošnju plina za proizvodnju struje i napunila skladišta plinom za zimu. Radi se o “gorkoj odluci” za ministra gospodarstva iz redova Zelenih, koalicijske stranke u njemačkoj vladi. Ruski Gazprom je nedavno drastično smanjio isporuke plina Njemačkoj kroz Sjeverni tok 1, pravdajući to tehničkim razlozima.
Ovakav scenarij bio je očekivan
Austrija je posljednji puta koristila ugljen u elektrani južno od Graza u travnju 2020. Ali ugljen se sada vraća i tu članicu EU: vlada je naložila da se postrojenje pripremi da, u slučaju nužde, ponovno može proizvoditi električnu energiju iz ugljena. Radi se o predostrožnosti; trebat će više mjeseci da se isključena elektrana pripremi za tu obrnutu tranziciju.
Europska komisija još je u svibnju predvidjela ovakav razvoj situacije u EU. “Neki od postojećih kapaciteta za ugljen mogli bi se koristiti i dulje nešto se prvotno očekivalo (…)”, ustvrdila je europska administracija u dokumentima objavljenim uz plan REPowerEU koji je osmišljen radi smanjenja ovisnosti EU članica o ruskim energentima, prije svega plinu.
Budućnost zelene tranzicije
Ključ europskog plana, međutim, nije ugljen, nego obnovljivi izvori, kako bi se zamijenila fosilna goriva u proizvodnji energije, u industriji i u kućanstvima. Povratak ugljena otvorio je stoga širu dilemu: hoće li, i u kojem obliku, dugo najavljivana zelena tranzicija Europske unije preživjeti sadašnju krizu?
Ugljen je pritom samo dio priče. U nastojanju da se što prije riješe ruske nafte i plina, EU članice sve se čvršće vežu uz tradicionalne energente i najavljuju mjere za njihovo pojačano korištenje – gradnju novih LNG terminala, povećanje njihovih kapaciteta (kao u slučaju Hrvatske) ili, kako smo već spomenuli, produljenje rada elektrana pogonjenih ugljenom.
Greške koje stižu na naplatu
Makar se radi o privremenim mjerama, donesenim pod prisilom energetske krize, opravdano jača bojazan da bi europske vlade mogle iskoristiti ove okolnosti i odgoditi (skupu) tranziciju svojih gospodarstava na, za okoliš manje štetne izvore energije.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen upozorila ih je da to ne čine: ovu krizu treba iskoristiti za iskorak naprijed, a ne nazadovanje prema “prljavim fosilnim gorivima”, kazala je u intervjuu za Financial Times.
Korištenjem sadašnje krize kao izlike da se stvari naprosto vrate na staro, Europska unija ponovila bi istu grešku kao svojedobno s ruskim plinom: kad je trebalo, nije se riješila ovisnosti o uvozu iz Rusije i sada za to plaća visoku cijenu. Odgađanje zelene tranzicije sigurno bi, u nekoj sljedećoj krizi, također stiglo na naplatu.