Zbog stare odluke Tomislava Karamarka RH mora platiti milijune kuna za zločinca osuđenog zbog ubojstva srpskih civila
Općinski sud u Sisku donio je nepravomoćnu presudu u korist Vladimira Milankovića
Na početku Domovinskog rata Vladimir Milanković bio je zamjenik načelnika Policijske uprave u Sisku. Zbog ratnog zločina nad 24 civila srpske nacionalnosti pravomoćno je osuđen na deset godina zatvora. Kaznu je odslužio, a sada od države naplaćuje sudski trošak zbog tog procesa. Naime, kao pripadnik policije dobio je od Ministarstva unutarnjih poslova, kojem je tada na čelu bio ministar Tomislav Karamarko, odluku da će mu sudski troškovi biti podmireni.
Nepravomoćnom presudom Općinski sud u Sisku ovih je dana naložio MUP-u da Milankoviću plati nešto više od milijun kuna kao naknadu odvjetnicima koji su ga branili. Do sada im je već bilo isplaćeno oko 700 tisuća kuna, a s kamatama bi ukupni iznos, ako ova presuda postane pravomoćna, mogao premašiti dva milijuna kuna.
Tako će se Hrvatska naći u apsurdnoj situaciji da vlastitom ratnom zločincu na kraju podmiruje goleme troškove suđenja.
Pravo na pravnu pomoć
Milanković je, zajedno s Đurom Brodarcem, dugogodišnjim HDZ-ovcem i sisačko-moslavačkim županom, koji mu je bio nadređen za vrijeme rata, uhićen u lipnju 2011. godine. Tužiteljstvo im je obojici na teret stavilo ratni zločin počinjen u Sisku nad srpskim civilima tijekom 1991. i 1992. godine. Brodarac nekoliko tjedana kasnije umire u bolnici od srčanih problema, a protiv Milankovića se proces nastavlja na Županijskom sudu u Osijeku. Optužen je po zapovjednoj odgovornosti za mučenja i ubojstva civila.
Već nekoliko dana nakon otvaranja istrage, Milanković od MUP-a traži da mu se podmire troškovi kaznenog procesa. MUP kojem je tada na čelu bio Tomislav Karamarko 4. kolovoza 2011. donosi odluku prema kojoj Milanković, “kao policijski službenik u inkriminiranom razdoblju ima pravo na pravnu pomoć na teret Ministarstva unutarnjih poslova”. Pozivaju se pri tome na Zakon o policijskim ovlastima koji to pravo regulira.
Angažiran odvjetnički tim
Milanković zato odmah angažira i dvoje odvjetnika koji su ga tijekom cijelog suđenja zastupali. Krajem rujna 2011. odvjetnici MUP-u ispostavljaju prve račune u iznosu od po 206.025 kuna, dok 9. prosinca 2011. fakturiraju odvjetničke usluge u iznosu od po 145.140 kuna svaki. Sve te račune MUP je i platio.
No, nove račune koje su odvjetnici slali na naplatu MUP samo djelomično podmiruje. Do kraja procesa, u kojem je Milanković pravomoćno osuđen na 10 godina zatvora, dug raste na gotovo milijun kuna. MUP odbija platiti te sudske troškove uz obrazloženje da ratni zločin nije bio dio policijskog posla.
Milanković zato tuži državu i, pozivajući se na onu prvu Karamarkovu odluku, traži novac za svoje odvjetnike.
Serija sudskih procesa
Novi je to sudski spor pokrenut zbog zločina u Sisku. Naime, do tada su MUP već tužile obitelji žrtava, kao i ratni zarobljenici koji su proživjeli mučenja tijekom Milankovićevog ratnog mandata na čelu sisačke policije. Žrtve su tražile stotine tisuća kuna odšteta, a nakon pravomoćnih presuda i isplata, MUP od Milankovića, kao odgovornog za ovaj ratni zločin, traži da sve refundira državi. Na brojnim sudovima tako se vode brojne parnice zbog ratnog zločina u Sisku.
Žrtve uhićene u rujnu 1991. hrvatske snage planirale su, utvrđeno je, razmijeniti za pripadnike MUP-a i Zbora narodne garde koje je zatočio neprijatelj. Međutim, hrvatski borci uhićene Srbe fizički su zlostavljali, držali ih zatočene u nehumanim uvjetima, prisiljavali na rad, razdvajali od djece… Sud je utvrdio da je Milanković kao zapovjednik prikrivao zločine svojih podčinjenih, neke od njih zapovjedio, a u nekim brutalnim zlostavljanjima i sam sudjelovao.
Jesu li zločini zataškavani?
Među žrtvama za čiju je smrt Milanković proglašen odgovorim bila je i 19-godišnja Ljubica Solar koja je ubijena nekoliko sati prije nego što je planirala napustiti Sisak i otputovati u Sarajevo. Majci je napisala oproštajno pismo, no stradala je od metka koji je kroz prozor uletio u stan u kojem je živjela. Sumnja se da je bio namijenjen sasvim drugoj osobi koju su tada tražili Milankovićevi ljudi.
Godinama se vjerovalo da je ovaj zločin zataškavan, a istraga opstruirana. Milanković je pak od početka negirao svoju odgovornost. Tvrdio je kako je ključni svjedok tužiteljstva ispitan na nezakonit način, zbog čega i njegov iskaz sud nije smio prihvatiti. Uvjeravao je da cijeli postupak protiv njega nije vođen u skladu sa zakonom, budući da ni on ni njegovi odvjetnici nisu bili nazočni prvom ispitivanju svjedoka. Puno njegovih dokaznih prijedloga, zamjerao je sudu, nije prihvaćeno.
Tko se počinitelji zločina?
Osim toga, po njegovom mišljenju uopće nije jasno tko su bili neposredni izvršitelji zločina i je li se radilo o ljudima kojima je on bio nadređen. Nakon pravomoćne presude kojom je osuđen na 10 godina zatvora žalio se i Ustavnom sudu, kao i Europskom sudu za ljudska prava. U tužbi protiv Republike Hrvatske naveo je kako u vrijeme počinjenja kaznenog djela, koje je njemu stavljeno na teret, zapovjedna odgovornost u hrvatskom Kaznenom zakonu uopće nije postojala.
Sud u Strasbourugu nedavno mu je tužbu odbio, objasnivši kako odgovornost zapovjednika za ratne zločine počinjene tijekom međunarodnog oružanog sukoba postoji u Ženevskim konvencijama koje je Hrvatska potpisala.
Pravna pomoć za policajce
Sada pak stiže i najnovija sudska odluka prema kojoj država mora Milankoviću nadoknaditi i sudske troškove. Njegova odvjetnica na sudu je potvrdila koje je sve troškove imala, dok je Milanković kazao kako je znao da MUP osigurava svojim djelatnicima pravnu pomoć.
“Veći dio radnog vijeka radio sam za Republiku Hrvatsku odnosno za MUP RH. Bio sam na prilično bitnim pozicijama, među ostalim više godina bio sam načelnik Policijske uprave sisačko-moslavačke, a od 1997. do negdje 2000. i savjetnik u uredu predsjednika za nacionalnu sigurnost. Kada je protiv mene pokrenut kazneni postupak bio sam u šoku. Kao djelatnik policije znao sam da postoji fond za pravnu pomoć svim policijskim djelatnicima koji počine djela u obnašanju službe, pa sam, imajući to na umu angažirao odvjetnike. Znao sam da ih neću moći sam plaćati, te sam se obratio MUP-u”, prisjetio se Milanković u svom iskazu na sudu. Tvrdi kako nije dobio obavijest da zapravo nema pravo na sudske troškove.
Različite presude sudova
Da u slučaju optužbi za ratne zločine ne vrijedi pravna pomoć policajcima navedeno je u mišljenju što ga je MUP izdao u početkom 2013. godine. Baš u to vrijeme Milankovićevim odvjetnicima više nisu plaćani troškovi njegovog zastupanja na sudu.
On zato 2015. podnosi tužbu protiv države i traži da se sudski troškovi ipak do kraja plate. Općinski sud u Sisku najprije mu odbija tužbu. Prihvaća stav MUP-a da se policijskim službenicima ne mogu nadoknađivati troškovi u postupcima zbog ratnih zločina.
Međutim, Županijski sud u Zagrebu vraća slučaj na ponovno suđenje, te navodi da ‘okolnost vođenja kaznenog postupka zbog ratnog zločina nije predstavljala osnovu za uskraćivanje prava na
besplatnu pravnu pomoć’. “Ovaj sud obvezan je pravnim shvaćanjem viših sudova, te je prihvaćen tužbeni zahtjev Vladimira Milankovića”, navedeno je u najnovijoj nepravomoćnoj presudi kojom je Milankoviću dosudio i 167 tisuća kuna sudskih troškova iz ovog postupka.