Zbog ušutkavanja liječnika i sestara kriza u Vinogradskoj raspetljavat će se na najgori mogući način

Za rješenje su potrebni odlučni koraci, a ne skrivanje i farbanje

Kako je privremeni ravnatelj svojim kolegama zabranio da govore pod svojim imenima i, kao odrasli ljudi i profesionalci, onda snose odgovornost za svoju riječ, informacije iz KBC-a stizat će od neimenovanih izvora koji će se anonimnošću spašavati od ''određenih sankcija''. Tako će se finale ove kompozitne bolničke afere pred građanima raspetljavati na najgori mogući način: naklapanjima, tračevima, spinovima, podmetanjima, klevetama i insinuacijama.

Interesantan element strategije usmjerene ka sanaciji uzavrelog stanja u bolnici odabrao je novi v.d. ravnatelj KBC Sestre milosrdnice dr. Zoran Vatavuk. Šefovima odjela i glavnim sestrama poslao je memorandum u kome njima i svim ostalim zaposlenicima zabranjuje da kontaktiraju s novinarima ako im to on prethodno nije odobrio.

Pozivajući se na to da je jedna od njegovih uloga ”i obrana časti ustanove”, najavljuje da će u slučaju ”nepoštivanja navedenog”, poduzeti određene sankcije te izražava nadu da ”nepotrebnih ekscesa” neće biti.

Ali v.d. ravnatelj se čak ni tu ne zaustavlja nego nalaže i medijima da za svaki kontakt s bilo kojim zaposlenikom KBC-a najprije traže njegovu suglasnost. Pa ako je on ne da, onda kontakta neće biti. Dakle, ne samo da je dr. Vatavuk – uz prijetnju kaznama – začepio usta liječnicima, sestrama i drugima iz kruga bolnice, nego iz sasvim neobjašnjivog razloga, smatra da čak i novinarima može propisati kako će oni raditi svoj posao.

Vinogradska nije privatna firma

Moramo, međutim, obavijestiti dr. Vatavuka da to tako ne ide. Prvo zato što javnost /građani/ novinari imaju pravo pitati i čuti – i to od bilo koga za koga vjeruju da im to može reći – kakvi se procesi odvijaju u KBC Sestre milosrdnice, zdravstvenoj ustanovi pod patronatom Vlade koja se financira obaveznim doprinosom građana i u kojoj svaki zaposlenik, uključujući i novog v.d. ravnatelja, prima plaću na teret tih istih građana.

KBC Sestre milosrdnice nije privatna tvrtka nego ustanova u javnom vlasništvu i k tome ustanova u kojoj evidentno nema ni reda, ni mira, ni čistih računa, nego u njoj bukte svađe i intrige. Iznose se optužbe. Podnose se kaznene prijave DORH-u oko navodnih malverzacija javnim novcem. Uzvraća se protutužbama. Vadi se prljavi veš. Šefovi se optužuju za obilno fušarenje preko privatnih klinika. Formiraju se klanovi. Bijele kute izlaze na ulične prosvjede. A pacijenti su oko svega toga s dobrim razlogom uzrujani i zabrinuti.

Utoliko će novinari, dakako, i nadalje zvati ljude iz bolnice kako bi zainteresiranu javnost informirali o tome što se doista događa nakon što je ravnatelj dr. Mario Zovak prošlog tjedna iznenada podnio ostavku, a Upravno vijeće na čelu s Beroševim državnim tajnikom Tomislavom Dulibićem, u interregnumu do natječaja za ravnatelja, povjerilo upravljačku poziciju dr. Vatavuku.

Rasplet krize pred očima građana

Dok dr. Vatavuk smatra kako je ”najvažnije da smo u stanju svoje unutarnje probleme rješavati daleko od očiju javnosti”, građani – sasvim suprotno – smatraju da ovo stanje kulminacije, koje se iza zatvorenih vrata KBC-a očito kuhalo godinama, sada mora biti raščišćeno pred njihovim očima.

Zato mediji sigurno neće biti zadovoljni samo Vatavukovim filipikama o tome kako je sve pod kontrolom i kako su ”svi naši pojedinačni interesi manje važni od interesa pacijenata i doprinosa zdravlju nacije”, nego će zvati, pitati i tražiti odgovore tamo gdje smatraju da ih mogu dobiti.

A kako je privremeni ravnatelj svojim kolegama zabranio da govore pod svojim imenima i, kao odrasli ljudi i profesionalci, onda snose odgovornost za svoju riječ, informacije iz KBC-a stizat će od neimenovanih izvora koji će se anonimnošću spašavati od ”određenih sankcija”. Tako će se finale ove kompozitne bolničke afere pred građanima raspetljavati na najgori mogući način: naklapanjima, tračevima, spinovima, podmetanjima, klevetama i insinuacijama.

Čast ustanove već je obešćašćena

Ali to je, na žalost, jedini način koji u danim okolnostima preostaje. Jerbo kolektivnog vlasnika bolnice – a to su hrvatski građani i osiguranici – može, smije i treba zanimati kada će se na ovaj cirkus u KBC Sestre milosrdnice staviti točka, kako se to misli učiniti i hoće li točke uopće biti. Ili će se sve samo zabašuriti izborom novog ravnatelja, novog politički podobnog oficira, da bi stanje zapravo ostalo isto kao što je bilo i do sada.

A što se tiče ”časti ustanove”, koju dr. Vatavuk misli obraniti stavljanjem flastera na usta svima osim sebi, ona je već obešćašćena. Negativni publicitet, koji privremenog ravnatelja ”žalosti”, nisu uzrokovale astralne sile retrogradnog Merkura, nego dugogodišnja nesposobnost i nezainteresiranost bolničkih vladajućih struktura da svoju kuću urede kao dobro vođenu, funkcionalnu i održivu bolnicu u kojoj se pacijenti neće osjećati kao zadnja rupa na svirali.

Zato Vatavukov izričiti nalog ”promocija može, kritika ne” nema nikakvog smisla i rezona, niti će pridonijeti ikakvom rješenju. Za rješenje su potrebni odlučni koraci, a ne skrivanje i farbanje koje je i dovelo do ove eskalacije.