Bilo je pet godina, kako se kaže, “debelih krava”. Globalna gospodarska konjuktura pogodovala je i gospodarstvu male zemlje s ruba Europe, koja se svim snagama trsila završiti proces pregovora o pristupanju Europskoj uniji. Prosječan godišnji rast BDP-a u Hrvatskoj u tih pet godina bio je nešto malo iznad četiri posto.
A onda je udarilo. Globalno gospodarsko nebo s kojeg su se dotad spuštale gotovo samo sunčane zrake, naglo se zamračilo i počelo je grmjeti. Prvi kvartal godine donio je brutalan pad svih prihoda države i dubok zaron u recesiju.
Krave, recesija, regresija
Pred novinare je izašao premijer i u najšokantnijem trenutku moderne hrvatske politike poručio javnosti: “Moja dionica je završena. Doviđenja i hvala na suradnji”. Ivo Sanader se, zatim, okrenuo i napustio prostoriju. Bio je početak srpnja 2009. godine. Hrvatska je narednih šest provela u dubokoj gospodarskoj recesiji, koja je, kako to obično i biva, pripremila scenu za još dublju društvenu regresiju.
Ovaj put ih je bilo šest. Šest godina, kako se kaže, “debelih krava”. Vedro nebo globalnog gospodarstva itekako je pogodovalo i gospodarstvu male zemlje s ruba Europske unije, koja se svim snagama trsila da uđe i u eurozonu. Prosječan godišnji rast BDP-a u Hrvatskoj u tih šest godina bio je nešto malo ispod četiri posto.
Godina koju ćemo pamtiti kao početak
A onda se krenulo mračiti i počeli su, prvo u daljini, a onda sve bliže, tutnjati gromovi. Početak godine donio je rekordnu inflaciju, a kosu su u trgovinama krenuli čupati i oni kupci kojima se nije aktivirao PTSP, jer su premladi da bi se sjećali hiperinflacijskih muka iz osamdesetih. Svjetski ekonomisti odbrojavaju, pritom, posljednje trenutke iščekivanja da se inflaciji pridruži i recesija.
U medije je u kasnim večernjim satima puštena informacija kako Vladu napušta ministar financija. Zdravko Marić upravo broji posljednje dane prije nego što će napustiti prostorije u Banskim dvorima. Opet je početak srpnja, samo 2022. godine. One godine koju ćemo vrlo vjerojatno pamtiti kao početak stagflacije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ministar koji je zbrajao novce
Marić je, nema sumnje, bez obzira na to što nije ostao imun na afere – masovnu pojavu po kojoj će Plenkovićeve Vlade ostati zapamćene u političkim analima Republike Hrvatske – bio uspješan ministar. To su pokazivala i sva istraživanja popularnosti članova Vlade, ministra financija se gotovo uvijek moglo naći na samom vrhu.
Istina, i Marić je (osim privremene prirodne nepogode s koronom 2020. godine), svih šest godina uglavnom – zbrajao novce. Kao i obično kad je globalno nebo vedro, gospodarstvo i prihodi su rasli, a kamate padale i valjalo je tek odlučiti što s – viškom. Naravno, i u takvoj situaciji se može grozomorno uprskati, no daleko je to od muke koju ministri financija imaju kad je situacija – obrnuta. Kad je onakva kakva će vjerojatno postati već za koji mjesec.
Rad za opće dobro?
Marićev odlazak nije šokantan poput Sanaderovog, ni blizu. Već godinama se priča o tome da se umorio, da se ipak vidi izvan Vlade i da bi mogao otići. No, činjenica je da i Marić, poput Sanadera, odlazi u trenutku kad je jasno da “šnicli” više neće biti na “tanjuru”. U trenutku kad se, zapravo, treba pokazati prava želja za onim u što se svi političari zaklinju – radom za opće dobro.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ostaje stoga, kao i slučaju Sanadera – i prije nego što se znalo da je u pozadini svega u pitanju korupcija – gorak okus. Napuštanje broda u trenutku kad kreće oluja, bez obzira na razloge (osim ukoliko je u pitanju viša sila), jednostavno je izdaja povjerenja onih u čijem si interesu dotad radio. Pod vedrim nebom i s povoljnim vjetrom u jedrima.
Zdravko Marić, poput Ive Sanadera, odlazi kad postaje najgore
Zbrajanje novca i odlučivanje što ćemo s viškom bilo je lako. Sad treba zbrajati minuse
Marićev odlazak nije šokantan poput Sanaderovog, ni blizu. Već godinama se priča o tome da se umorio, da se ipak vidi izvan Vlade i da bi mogao otići. No, činjenica je da i Marić, poput Sanadera, odlazi u trenutku kad je jasno da 'šnicli' više neće biti na 'tanjuru'
Bilo je pet godina, kako se kaže, “debelih krava”. Globalna gospodarska konjuktura pogodovala je i gospodarstvu male zemlje s ruba Europe, koja se svim snagama trsila završiti proces pregovora o pristupanju Europskoj uniji. Prosječan godišnji rast BDP-a u Hrvatskoj u tih pet godina bio je nešto malo iznad četiri posto.
A onda je udarilo. Globalno gospodarsko nebo s kojeg su se dotad spuštale gotovo samo sunčane zrake, naglo se zamračilo i počelo je grmjeti. Prvi kvartal godine donio je brutalan pad svih prihoda države i dubok zaron u recesiju.
Krave, recesija, regresija
Pred novinare je izašao premijer i u najšokantnijem trenutku moderne hrvatske politike poručio javnosti: “Moja dionica je završena. Doviđenja i hvala na suradnji”. Ivo Sanader se, zatim, okrenuo i napustio prostoriju. Bio je početak srpnja 2009. godine. Hrvatska je narednih šest provela u dubokoj gospodarskoj recesiji, koja je, kako to obično i biva, pripremila scenu za još dublju društvenu regresiju.
Ovaj put ih je bilo šest. Šest godina, kako se kaže, “debelih krava”. Vedro nebo globalnog gospodarstva itekako je pogodovalo i gospodarstvu male zemlje s ruba Europske unije, koja se svim snagama trsila da uđe i u eurozonu. Prosječan godišnji rast BDP-a u Hrvatskoj u tih šest godina bio je nešto malo ispod četiri posto.
Godina koju ćemo pamtiti kao početak
A onda se krenulo mračiti i počeli su, prvo u daljini, a onda sve bliže, tutnjati gromovi. Početak godine donio je rekordnu inflaciju, a kosu su u trgovinama krenuli čupati i oni kupci kojima se nije aktivirao PTSP, jer su premladi da bi se sjećali hiperinflacijskih muka iz osamdesetih. Svjetski ekonomisti odbrojavaju, pritom, posljednje trenutke iščekivanja da se inflaciji pridruži i recesija.
U medije je u kasnim večernjim satima puštena informacija kako Vladu napušta ministar financija. Zdravko Marić upravo broji posljednje dane prije nego što će napustiti prostorije u Banskim dvorima. Opet je početak srpnja, samo 2022. godine. One godine koju ćemo vrlo vjerojatno pamtiti kao početak stagflacije.
Ministar koji je zbrajao novce
Marić je, nema sumnje, bez obzira na to što nije ostao imun na afere – masovnu pojavu po kojoj će Plenkovićeve Vlade ostati zapamćene u političkim analima Republike Hrvatske – bio uspješan ministar. To su pokazivala i sva istraživanja popularnosti članova Vlade, ministra financija se gotovo uvijek moglo naći na samom vrhu.
Istina, i Marić je (osim privremene prirodne nepogode s koronom 2020. godine), svih šest godina uglavnom – zbrajao novce. Kao i obično kad je globalno nebo vedro, gospodarstvo i prihodi su rasli, a kamate padale i valjalo je tek odlučiti što s – viškom. Naravno, i u takvoj situaciji se može grozomorno uprskati, no daleko je to od muke koju ministri financija imaju kad je situacija – obrnuta. Kad je onakva kakva će vjerojatno postati već za koji mjesec.
Rad za opće dobro?
Marićev odlazak nije šokantan poput Sanaderovog, ni blizu. Već godinama se priča o tome da se umorio, da se ipak vidi izvan Vlade i da bi mogao otići. No, činjenica je da i Marić, poput Sanadera, odlazi u trenutku kad je jasno da “šnicli” više neće biti na “tanjuru”. U trenutku kad se, zapravo, treba pokazati prava želja za onim u što se svi političari zaklinju – radom za opće dobro.
Ostaje stoga, kao i slučaju Sanadera – i prije nego što se znalo da je u pozadini svega u pitanju korupcija – gorak okus. Napuštanje broda u trenutku kad kreće oluja, bez obzira na razloge (osim ukoliko je u pitanju viša sila), jednostavno je izdaja povjerenja onih u čijem si interesu dotad radio. Pod vedrim nebom i s povoljnim vjetrom u jedrima.