Sve struke imaju svoja pisana a i nepisana pravila kojih se ozbiljni profesionalci drže. Evo primjera iz novinarstva. Ja, recimo, kao i svaki novinar, imam svako pravo zaštititi svoj izvor informacija pred svima pa čak i pred sudom. Ali ako u prilogu citiram nekoga tko suradnju uvjetuje zahtjevom da mu se ne navodi identitet, svome uredniku – jedinome na svijetu – ipak moram u potpunoj diskreciji otkriti o kome je riječ, a on ili ona dužni su čuvati tajnost koju smo obećali.
I ta je obaveza opravdana budući da je urednik još jedan bitni kontrolor vjerodostojnosti sadržaja koje puštamo van. To jest, nije svejedno jesam li informaciju o nekoj ozbiljnoj financijskoj aferi dobila od susjede Mare koja radi u pekari ili, na primjer, od ministra financija.
Mislim da je to svima jasno. Dočim našem Zdravku Mariću, tako se barem čini, nije jasno ništa.
Interes javnosti prijeko je potreban
Tema je, dakako, jahta. Marić je, kao što je poznato, sa ženom i dvoje djece ljetovao neutvrđeni broj dana na nekoj velikoj i skupocjenoj jahti. Snimili su ga fotoreporteri koji bilježe zanimljivosti po Jadranu pa je iskrsnulo logično pitanje čija je jahta, s kim su to plovili sinjim morem ministar i njegova obitelj i tko je to platio.
Interes javnosti za tu stvar ne samo da je sasvim legitiman, nego je i prijeko potreban. Jer Marić nije moja susjeda Mara, nego je član Vlade, od 2019. i potpredsjednik Vlade, a po funkciji i određenog broja drugih tijela pod kapom države. Predsjednik je, recimo, Nadzornog odbora HBOR-a, državne Hrvatske banke za obnovu i razvitak, koja dijeli poduzetnicima povoljne kredite iz kase državnog proračuna.
Marić je, dakle, istaknuti i utjecajni član državne administracije, drugi po rangu iza Andreja Plenkovića. Ministra Marića plaćaju hrvatski porezni obveznici i utoliko ga se ima pravo pitati otkud on na toj jahti, koja je, izgleda, registrirana u Italiji, tko je njen vlasnik i je li ministar, kao gost tog vlasnika, u nekom sukobu interesa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dilema se časkom skida s dnevnog reda
Nevolja je što ministru financija treba crtati u čemu je tu mogući problem i što interesu za jahtu daje apsolutni legitimitet, ali što se može. Crtajmo onda. Dakle, osoba zasad nepoznatog identiteta, čiji je Marić s obitelji bio gost, a za koju kaže da mu je prijatelj, nije društvo za ministra dok god je na ministarskom položaju ako – dakle, ako – je taj na bilo koji način poslovno povezan s državom, javnim novcem i državnim financijama. Ako nije, sve čisto i sve pet.
Takva se dilema časkom skida s dnevnog reda tako da Marić odmah kaže o kome je riječ i da se ta priča, moguće prenapuhana, smjesta završi. Jer, kao što sam ja za svoje djelovanje odgovorna svom uredništvu i javnosti, tako je ministar Marić odgovoran Vladi i toj istoj javnosti koja njega, za razliku od mene, i plaća.
No, ministar nekoliko dana neshvatljivo oklijeva najavljujući da će sve objasniti ”kad se vrati s odmora”, kao da s odmora ne može reći tu jednu prostu rečenicu, a danas na press konferenciji ustraje u stavu da neće otkriti identitet svog domaćina kako bi zaštitio njegovu ”privatnost ” i jer je ”tako odgojen”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Upravo je Marić doveo prijatelja u fokus
To nas upućuje da mu materiju sukoba interesa moramo crtati i dalje. Premda ministar danas odgovara kako u njegovom ljetovanju s rečenim brodovlasnikom nema ništa sporno, te odlučuje naglasiti kako taj prijatelj nema ni porezni dug, ni kredit od HBOR-a – a pri čemu djeluje kao da je uvrijeđen i indigniran što ga se sve to uopće pita – jasno je da postoji sijaset raznih drugih mogućih aranžmana s državom koji, ako ih taj čovjek ima, jesu problem za Marića.
Zato javnost ima puno pravo da joj se kaže to ime. A kad je već Marić zgrožen pokušajima da se naruši ”privatnost” njegovog navodnog prijatelja, treba ga izvijestiti da ga je upravo on doveo u situaciju da se o njemu piše i da se postavlja pitanje njegovih eventualnih veza s državom. U kojoj je Marić potpredsjednik izvršne vlasti.
Nas, znači, ne zanima farba li ta osoba kosu. Je li operirao slijepo crijevo i ima li oba bubrega. Naručuje li da mu se iz Norveške dostavi divlji losos. Je li razveden. Nego samo ono što nas i treba zanimati. Točno to i baš ništa drugo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U čemu je problem, ako problem ne postoji?
Također nas nimalo ne zanima kad su se on i Marić upoznali, je li to bilo preko supruge, koji su Marićevi ”principi” u odnosima s prijateljima, igraju li zajedno ping-pong, koliko dana su zajedno plovili, slažu li im se djeca, ni imaju li, kao što je Marić danas smatrao da nas treba obavijestiti, ”zajedničke stavove o obitelji”. Nego samo i jedino o kome je riječ da bi se, kao i u svim drugim sličnim i poznatim slučajevima, na koje sada nećemo podsjećati, moglo provjeriti ima li u Marićevom jahtaškom prijateljstvu sukoba interesa.
Konkretno, je li Marić, kao moćni državni dužnosnik, mogao u bilo čemu pogodovati toj osobi. Pogodovanje je zakonom zabranjeno. Za to se čak ide i u zatvor, dakle interes nije bez veze. Mariću bismo rado vjerovali na riječ, ali jedino je on taj koji može stvoriti to povjerenje. Tako da naprosto ne taji tko ga je ugostio. I u čemu je problem s tim ako problem ne postoji?
Ukratko, ministar koji svima na nos natura svoje ”ljudske principe”, morao bi barem ovlaš poznavati i principe na koje ga obavezuje politička dužnost. Cinična opaska kako ime svog domaćina zadržava za sebe da bi nama novinarima dao ”da imamo što pisati i sljedećih dana dok traje ova sezona kiselih krastavaca” odličan je simptom njegove pogubljenosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zdravku Mariću očito treba crtati zašto javnost ima pravo znati tko ga je ugostio na jahti. OK, nacrtali smo
Ministar koji svima na nos natura svoje 'ljudske principe', morao bi barem ovlaš poznavati i principe na koje ga obavezuje politička dužnost
Kad je već Marić zgrožen pokušajima da se naruši 'privatnost' njegovog navodnog prijatelja, treba ga izvijestiti da ga je upravo on doveo u situaciju da se o njemu piše i da se postavlja pitanje njegovih eventualnih veza s državom. U kojoj je Marić potpredsjednik izvršne vlasti.
Sve struke imaju svoja pisana a i nepisana pravila kojih se ozbiljni profesionalci drže. Evo primjera iz novinarstva. Ja, recimo, kao i svaki novinar, imam svako pravo zaštititi svoj izvor informacija pred svima pa čak i pred sudom. Ali ako u prilogu citiram nekoga tko suradnju uvjetuje zahtjevom da mu se ne navodi identitet, svome uredniku – jedinome na svijetu – ipak moram u potpunoj diskreciji otkriti o kome je riječ, a on ili ona dužni su čuvati tajnost koju smo obećali.
I ta je obaveza opravdana budući da je urednik još jedan bitni kontrolor vjerodostojnosti sadržaja koje puštamo van. To jest, nije svejedno jesam li informaciju o nekoj ozbiljnoj financijskoj aferi dobila od susjede Mare koja radi u pekari ili, na primjer, od ministra financija.
Mislim da je to svima jasno. Dočim našem Zdravku Mariću, tako se barem čini, nije jasno ništa.
Interes javnosti prijeko je potreban
Tema je, dakako, jahta. Marić je, kao što je poznato, sa ženom i dvoje djece ljetovao neutvrđeni broj dana na nekoj velikoj i skupocjenoj jahti. Snimili su ga fotoreporteri koji bilježe zanimljivosti po Jadranu pa je iskrsnulo logično pitanje čija je jahta, s kim su to plovili sinjim morem ministar i njegova obitelj i tko je to platio.
Interes javnosti za tu stvar ne samo da je sasvim legitiman, nego je i prijeko potreban. Jer Marić nije moja susjeda Mara, nego je član Vlade, od 2019. i potpredsjednik Vlade, a po funkciji i određenog broja drugih tijela pod kapom države. Predsjednik je, recimo, Nadzornog odbora HBOR-a, državne Hrvatske banke za obnovu i razvitak, koja dijeli poduzetnicima povoljne kredite iz kase državnog proračuna.
Marić je, dakle, istaknuti i utjecajni član državne administracije, drugi po rangu iza Andreja Plenkovića. Ministra Marića plaćaju hrvatski porezni obveznici i utoliko ga se ima pravo pitati otkud on na toj jahti, koja je, izgleda, registrirana u Italiji, tko je njen vlasnik i je li ministar, kao gost tog vlasnika, u nekom sukobu interesa.
Dilema se časkom skida s dnevnog reda
Nevolja je što ministru financija treba crtati u čemu je tu mogući problem i što interesu za jahtu daje apsolutni legitimitet, ali što se može. Crtajmo onda. Dakle, osoba zasad nepoznatog identiteta, čiji je Marić s obitelji bio gost, a za koju kaže da mu je prijatelj, nije društvo za ministra dok god je na ministarskom položaju ako – dakle, ako – je taj na bilo koji način poslovno povezan s državom, javnim novcem i državnim financijama. Ako nije, sve čisto i sve pet.
Takva se dilema časkom skida s dnevnog reda tako da Marić odmah kaže o kome je riječ i da se ta priča, moguće prenapuhana, smjesta završi. Jer, kao što sam ja za svoje djelovanje odgovorna svom uredništvu i javnosti, tako je ministar Marić odgovoran Vladi i toj istoj javnosti koja njega, za razliku od mene, i plaća.
No, ministar nekoliko dana neshvatljivo oklijeva najavljujući da će sve objasniti ”kad se vrati s odmora”, kao da s odmora ne može reći tu jednu prostu rečenicu, a danas na press konferenciji ustraje u stavu da neće otkriti identitet svog domaćina kako bi zaštitio njegovu ”privatnost ” i jer je ”tako odgojen”.
Upravo je Marić doveo prijatelja u fokus
To nas upućuje da mu materiju sukoba interesa moramo crtati i dalje. Premda ministar danas odgovara kako u njegovom ljetovanju s rečenim brodovlasnikom nema ništa sporno, te odlučuje naglasiti kako taj prijatelj nema ni porezni dug, ni kredit od HBOR-a – a pri čemu djeluje kao da je uvrijeđen i indigniran što ga se sve to uopće pita – jasno je da postoji sijaset raznih drugih mogućih aranžmana s državom koji, ako ih taj čovjek ima, jesu problem za Marića.
Zato javnost ima puno pravo da joj se kaže to ime. A kad je već Marić zgrožen pokušajima da se naruši ”privatnost” njegovog navodnog prijatelja, treba ga izvijestiti da ga je upravo on doveo u situaciju da se o njemu piše i da se postavlja pitanje njegovih eventualnih veza s državom. U kojoj je Marić potpredsjednik izvršne vlasti.
Nas, znači, ne zanima farba li ta osoba kosu. Je li operirao slijepo crijevo i ima li oba bubrega. Naručuje li da mu se iz Norveške dostavi divlji losos. Je li razveden. Nego samo ono što nas i treba zanimati. Točno to i baš ništa drugo.
U čemu je problem, ako problem ne postoji?
Također nas nimalo ne zanima kad su se on i Marić upoznali, je li to bilo preko supruge, koji su Marićevi ”principi” u odnosima s prijateljima, igraju li zajedno ping-pong, koliko dana su zajedno plovili, slažu li im se djeca, ni imaju li, kao što je Marić danas smatrao da nas treba obavijestiti, ”zajedničke stavove o obitelji”. Nego samo i jedino o kome je riječ da bi se, kao i u svim drugim sličnim i poznatim slučajevima, na koje sada nećemo podsjećati, moglo provjeriti ima li u Marićevom jahtaškom prijateljstvu sukoba interesa.
Konkretno, je li Marić, kao moćni državni dužnosnik, mogao u bilo čemu pogodovati toj osobi. Pogodovanje je zakonom zabranjeno. Za to se čak ide i u zatvor, dakle interes nije bez veze. Mariću bismo rado vjerovali na riječ, ali jedino je on taj koji može stvoriti to povjerenje. Tako da naprosto ne taji tko ga je ugostio. I u čemu je problem s tim ako problem ne postoji?
Ukratko, ministar koji svima na nos natura svoje ”ljudske principe”, morao bi barem ovlaš poznavati i principe na koje ga obavezuje politička dužnost. Cinična opaska kako ime svog domaćina zadržava za sebe da bi nama novinarima dao ”da imamo što pisati i sljedećih dana dok traje ova sezona kiselih krastavaca” odličan je simptom njegove pogubljenosti.