Radi se o nezgodnom političkom udarcu, posebice zato što ovo nije prvi put (primjerice, imenovanje čelnika Zagrebačkog holdinga ili petljanja oko građanskog odgoja) da se zeleno-lijeva koalicija u gradu u kojem je tako uvjerljivo lani pobijedila na izborima pokazala, na vlastitu štetu, pretjerano brzopletom. Tomislav Tomašević i njegovi, međutim, kad se zbroji konačan politički skor jučerašnjeg dana, mogu trljati ruke. Cijela slika događanja oko mjere roditelj-odgojitelj se za njih pokazuje kao – pobjednička. I to dosta uvjerljivo pobjednička.
Šuplji trijumfalizam ratnika Gileada
Za početak, sud je jasno utvrdio da se ta mjera može ukinuti i da se ne radi o stečenom pravu. Milijunima kilometara je to daleko od želje ratnika Gileada da se žene definitivno zaključa u što brojnije obitelji i što dalje od ostatka društva, a djeci uskrati uobičajena socijalizacija u predškolskom odgoju.
Naime, nakon jučerašnje presude je jasno da je ta priča gotova. Mjera koju je 2016. godine donijela administracija pokojnog Milana Bandića, a kojima se roditeljima u obiteljima s više od dvoje djece do njihove 15. godine isplaćivalo oko pet tisuća kuna mjesečno je – gotova.
Ona će trajati još neko vrijeme, dok se ne ukloni najsporniji dio njene izmjene – prekratak rok ostavljen roditeljima-odgojiteljima za prilagodbu na nove, drastično smanjenje uvjete (tisuću kuna mjesečno do sedme godine djeteta), ali nakon toga je – kraj. Mjera teška pola milijarde kuna godišnje prestat će biti teret za gradski proračun daleko, daleko prije narednih lokalnih izbora (svibanj 2025. godine), vjerojatno već sljedeće godine.
Markić&Lovrić
Drugi, dnevno-politički gledano i još veći plus za ljevicu na čelu glavnog grada su – Željka Markić i Ivica Lovrić. Njih dvoje su razdragano dočekali jučerašnju presudu Visokog upravnog suda. I ne samo to, zbog nje su – oboje – zatražili Tomaševićevu ostavku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dakle, žena koja je lice pro-life pokreta u Hrvatskoj i crvena krpa za gro glasača u Zagrebu; te čovjek koji je bio pročelnik za obrazovanje Milana Bandića, slave povratak većini birača u glavnom gradu omražene mjere. Koja je, usput, brutalni teret za ionako opterećene gradske financije. Ukoliko bi Tomašević mogao poželjeti samo jednu, jedinu političku želju u danu u kojoj mu sud sruši jednu od ključnih odluka u dosadašnjem mandatu, onda bi ona teško i teoretski mogla biti jača od toga da zbog nje javno likuju – Željka Markić i Ivica Lovrić.
Ideološka i populistička podvala
A na kraju priče su tu i, je li, činjenice. Koje beskrajno jasno pokazuju kako mjera roditelj-odgojitelj, naime, nije ništa drugo nego preskupa ideološka i populistička podvala.
Lanjski popis stanovništva nije ostavio ni najmanje sumnje – Hrvatska ima ogroman demografski problem, u deset godina izgubili smo skoro desetinu stanovništva. A tko, na razini županija ima najmanji problem s demografijom? Jedini grad u kojem postoji ovako skupa demografska mjera – Zagreb.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Problem najmanji, cijena najveća
Hrvatska je u deset godina izgubila 9,25 posto stanovnika. Zagreb samo 2,54 posto. Najmanje od svih županija. Znači li to da je Bandićeva mjera ipak dala rezultata? Ne. U odnosu na 2016. godinu, kad je počelo provođenje ove mjere, lani su u Zagrebu rođene 222 bebe – manje. Nešto manji zagrebački demografski minus (u odnosu na ostatak zemlje) posljedica je prije svega usisnog efekta sveopće centralizacije, odnosno, doseljavanja građana iz ostalih dijelova Hrvatske.
Zagreb će, zbog Tomaševićeve brzopletosti, još neko, ne pretjerano dugo vrijeme i na ovoj temi morati nastaviti plaćati dividende Bandićevom populizmu. A gradonačelnik će morati slušati kako Željka Markić, Ivica Lovrić, vjerojatno će tu negdje biti i HDZ, zazivaju njegovu ostavku. S obzirom na grešku u koracima koju su (još jednom) napravili, ovakav je rasplet za zagrebačku vlast, zapravo, prilično povoljan.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Željka Markić pasionirano tražila Tomaševićevu ostavku. To je najbolje što mu se moglo dogoditi nakon debakla na sudu
Uz to, nakon jučerašnje presude je jasno da je otvoren put ukidanju Bandićeve preskupe i neučinkovite mjere
Presuda Visokog upravnog suda je nezgodan politički udarac, posebice zato jer ovo nije prvi put (primjerice, imenovanje čelnika Zagrebačkog holdinga ili petljanja oko građanskog odgoja) da se zeleno-lijeva koalicija u gradu u kojem je tako uvjerljivo lani pobijedila na izborima pokazala, na vlastitu štetu, pretjerano brzopletom. Tomislav Tomašević i njegovi, međutim, kad se zbroji konačan politički skor jučerašnjeg dana, mogu trljati ruke
Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević i njegovi su, više nema sumnje, uprskali s izmjenama mjere roditelj-odgojitelj. Nepripremljenost, neiskustvo, želja da se što prije grad oslobodi pola milijarde kuna teškog jarma zaloga posljednje izborne pobjede Milana Bandića – svejedno je koji je bio motiv. Izmjene mjere nisu izdržale pravno propitivanje Visokog upravnog suda koji ih je jučer ukinuo.
Radi se o nezgodnom političkom udarcu, posebice zato što ovo nije prvi put (primjerice, imenovanje čelnika Zagrebačkog holdinga ili petljanja oko građanskog odgoja) da se zeleno-lijeva koalicija u gradu u kojem je tako uvjerljivo lani pobijedila na izborima pokazala, na vlastitu štetu, pretjerano brzopletom. Tomislav Tomašević i njegovi, međutim, kad se zbroji konačan politički skor jučerašnjeg dana, mogu trljati ruke. Cijela slika događanja oko mjere roditelj-odgojitelj se za njih pokazuje kao – pobjednička. I to dosta uvjerljivo pobjednička.
Šuplji trijumfalizam ratnika Gileada
Za početak, sud je jasno utvrdio da se ta mjera može ukinuti i da se ne radi o stečenom pravu. Milijunima kilometara je to daleko od želje ratnika Gileada da se žene definitivno zaključa u što brojnije obitelji i što dalje od ostatka društva, a djeci uskrati uobičajena socijalizacija u predškolskom odgoju.
Naime, nakon jučerašnje presude je jasno da je ta priča gotova. Mjera koju je 2016. godine donijela administracija pokojnog Milana Bandića, a kojima se roditeljima u obiteljima s više od dvoje djece do njihove 15. godine isplaćivalo oko pet tisuća kuna mjesečno je – gotova.
Ona će trajati još neko vrijeme, dok se ne ukloni najsporniji dio njene izmjene – prekratak rok ostavljen roditeljima-odgojiteljima za prilagodbu na nove, drastično smanjenje uvjete (tisuću kuna mjesečno do sedme godine djeteta), ali nakon toga je – kraj. Mjera teška pola milijarde kuna godišnje prestat će biti teret za gradski proračun daleko, daleko prije narednih lokalnih izbora (svibanj 2025. godine), vjerojatno već sljedeće godine.
Markić&Lovrić
Drugi, dnevno-politički gledano i još veći plus za ljevicu na čelu glavnog grada su – Željka Markić i Ivica Lovrić. Njih dvoje su razdragano dočekali jučerašnju presudu Visokog upravnog suda. I ne samo to, zbog nje su – oboje – zatražili Tomaševićevu ostavku.
Dakle, žena koja je lice pro-life pokreta u Hrvatskoj i crvena krpa za gro glasača u Zagrebu; te čovjek koji je bio pročelnik za obrazovanje Milana Bandića, slave povratak većini birača u glavnom gradu omražene mjere. Koja je, usput, brutalni teret za ionako opterećene gradske financije. Ukoliko bi Tomašević mogao poželjeti samo jednu, jedinu političku želju u danu u kojoj mu sud sruši jednu od ključnih odluka u dosadašnjem mandatu, onda bi ona teško i teoretski mogla biti jača od toga da zbog nje javno likuju – Željka Markić i Ivica Lovrić.
Ideološka i populistička podvala
A na kraju priče su tu i, je li, činjenice. Koje beskrajno jasno pokazuju kako mjera roditelj-odgojitelj, naime, nije ništa drugo nego preskupa ideološka i populistička podvala.
Lanjski popis stanovništva nije ostavio ni najmanje sumnje – Hrvatska ima ogroman demografski problem, u deset godina izgubili smo skoro desetinu stanovništva. A tko, na razini županija ima najmanji problem s demografijom? Jedini grad u kojem postoji ovako skupa demografska mjera – Zagreb.
Problem najmanji, cijena najveća
Hrvatska je u deset godina izgubila 9,25 posto stanovnika. Zagreb samo 2,54 posto. Najmanje od svih županija. Znači li to da je Bandićeva mjera ipak dala rezultata? Ne. U odnosu na 2016. godinu, kad je počelo provođenje ove mjere, lani su u Zagrebu rođene 222 bebe – manje. Nešto manji zagrebački demografski minus (u odnosu na ostatak zemlje) posljedica je prije svega usisnog efekta sveopće centralizacije, odnosno, doseljavanja građana iz ostalih dijelova Hrvatske.
Zagreb će, zbog Tomaševićeve brzopletosti, još neko, ne pretjerano dugo vrijeme i na ovoj temi morati nastaviti plaćati dividende Bandićevom populizmu. A gradonačelnik će morati slušati kako Željka Markić, Ivica Lovrić, vjerojatno će tu negdje biti i HDZ, zazivaju njegovu ostavku. S obzirom na grešku u koracima koju su (još jednom) napravili, ovakav je rasplet za zagrebačku vlast, zapravo, prilično povoljan.