Nekad je nužno odabrati stranu

Zgražanje još traje ali što je Milanović, u ovako nakaradnom sustavu, nego predsjednik i Hrvata u BiH

Koga, pobogu, predstavlja Milanović nego hrvatske državljane s pravom glasa?

FOTO: Screenshot/YouTube/Al Jazeera Balkans

Jasno, Milanović nije samo predsjednik hrvatskih državljana u BiH. On je i predsjednik hrvatskih državljana u Njemačkoj. U SAD-u. Srbiji. Predsjednik je čak i one šestorice koja su glasala na prvom krugu iznimno neizvjesnih izbora u Indoneziji (po dva glasa dobili Milanović, Miroslav Škoro i Dario Juričan)

Premijerka Srbije Ana Brnabić samo je posljednja u dugom nizu. “Milanovićeva izjava mi je bila nevjerojatna i bilo mi je nevjerojatno da nisu stigle reakcije, čak ni iz Europske unije”, snebivala se Brnabić u ponedjeljak za vrijeme posjeta Bosni i Hercegovini.

Radi se jasno o čuvenoj izjavi Zorana Milanovića iz New Yorka o tome da je on predsjednik i onih Hrvata koji žive u Bosni i Hercegovini, na koju se stuštila buka i bijes domaće i manje-više cijele ex-Yu javnosti. Sva ta žustra zgražanja, međutim, imaju u sebi ugrađenu sistemsku manu. Pogrešna su. Milanovićeva izjava je sasvim nesporno i sasvim potpuno točna.

Predstavlja li Milanović Francuze u Španjolskoj?

Naime, pravo glasa na izborima u Hrvatskoj, pa tako i na predsjedničkim izborima, imaju svi hrvatski državljani. Gro Hrvata u BiH su hrvatski državljani. U potpunoj je suprotnosti s elementarnom logikom i početnicom političke pismenosti tvrditi da izabrani dužnosnik ne predstavlja one koji su glasali na izborima na kojima je izabran. Koga, pobogu, predstavlja Milanović nego hrvatske državljane s pravom glasa? Francusku manjinu u Španjolskoj?

Jasno, Milanović nije samo predsjednik hrvatskih državljana u BiH. On je i predsjednik hrvatskih državljana u Njemačkoj. U SAD-u. Srbiji. Predsjednik je čak i one šestorice koja su glasala na prvom krugu iznimno neizvjesnih izbora u Indoneziji (po dva glasa dobili Milanović, Miroslav Škoro i Dario Juričan).

Poraz iz 2007. godine

Da stvar bude apsurdnija, na Milanovića se drvlje i kamenje osulo zbog notorno točne izjave koja proizilazi upravo iz političke činjenice protiv koje se dobar dio svoje karijere – borio. I zbog te borbe dobio po glavi.

Naime, prvi parlamentarni izbori na koje je Milanović poveo SDP, oni 2007. godine, završili su tijesnim porazom, a mnogi su razlog tog poraza pronašli u čvrstom stavu stranke i njenog predsjednika da BiH Hrvati nisu dijaspora i da ne bi trebali imati pravo glasa na izborima u Hrvatskoj.

Čiji je Biden?

No, ustavni i zakonski okvir je i dalje takav (kad smo već kod toga, hvala na pitanju, nakaradan) – svi hrvatski državljani, pa tako i oni u BiH mogli su birati žele li da ih vode Milanović, Kolinda Grabar-Kitarović, Škoro, Juričan, Ivan Pernar i ostali. Kako je, eto, pobijedio Milanović, on je jednostavno predsjednik svih onih koji su na tim izborima imali pravo glasa. Kao što je, uostalom, Joe Biden predsjednik i onih tri milijuna američkih državljana koji žive izvan SAD-a, a koji su prošlog studenog mogli birati između njega i Trumpa.

Doduše, ako ćemo već o rezultatima – a ne o elementarnim političkim pravilima igre – pitanje je koliko je Milanović kvalificiraniji predstavnik Hrvata u BiH od Željka Komšića. Potonji je, naime, u predsjedništvo BiH izabran uglavnom glasovima bošnjačkih birača. U drugom krugu predsjedničkih izbora u Hrvatskoj, pak, hrvatski državljani u BiH su Milanoviću dali 7,7 posto glasova. Ostale glasove, “sitnih” 92,3 posto, pokupila je Kolinda Grabar-Kitarović.