Život u selima Hersonske regije, po zimi i bez struje: ‘Nemamo ništa. Ovo nije život, ovo je ludilo’

Ekipa električara popravlja vodovod koji je uništilo granatiranjee dok stanovnici čekaju struju i orgjev

An old woman walks in the Kherson region village of Arkhanhelske on November 3, 2022, which was formerly occupied by Russian forces. (Photo by BULENT KILIC / AFP)
FOTO: AFP

BBC-jev dopisnik iz Ukrajine razgovarao je s ljudima koji popravljaju uništene strujne vodove u selima Hersonske regije. Tim koji vodi Andrij Kisenko na terenu je u Hersonu zadnja dva tjedna, otkako su se Rusi povukli.

Kada je novinar razgovarao s njima, bili su uz dalekovod koji je donedavno bio granica do koje su stigli ruski okupatori. Zbog dubokog kratera kraj jednog od stupova, radnici su uvjereni da ga je oštetila granata.

Inače se ovaj dalekovod popravljao i servisirao jednom u pet godina. Sada se na njemu radi svakodnevno. “Ranije je ovakav posao bio neophodan samo nakon jakog nevremena”, prisjetio se Kisenko. “Sada kao da gradimo cijelu mrežu iz ničega”, kazao je.

Popravili 50 kilometara, slijedi teži dio

On i njegovi radnici dio su ekipe najveće ukrajinske energetske tvrtke DTEK i dosad su popravili 50 kilometara ovog dalekovoda. No, očekuju da će popravak ostatka biti zahtjevniji jer se bliže rijeci Dnjepar oko koje je granatiranje pojačano.

“Kada je sve počelo, prvi dani su bili izazovni. Stalno su granatirali i kablovi su pucali. Ali navikli smo se, sada se samo nadamo da će se stanje popraviti”, rekao je Kisenko.

‘Radio sam cijeli život ali nemam ništa’

Sela kroz koja prolazi ovaj dalekovod bila su pod okupacijom osam mjeseci. Njihovi stanovnici nisu imali ni vode ni struje. Ceste su pune kratera od granatiranja i bombardiranja, a detonacije u daljini podsjećaju da rat nije gotov, samo se prva crta pomaknula malo dalje.

Dopisnik BBC-ja u jednom od sela razgovarao je i s 90-godišnjim Antonom Kramarom. Prozori njegove kuće prekriveni su daskama, a staklo su porazbijali šrapneli koji su mu ozlijedili ženu. Tu žive već 50 godina i prošli su tri rata.

“Jako je teško. Ljudi donose svijeće ali one ne traju dugo”, kazao je. Ispričao je da su mu humanitarci obećali drva i peć, ali to još nije stiglo. “Ako nemamo peći, morat ćemo po drva sami, nosit ćemo ga na ramenima”, rekao je pa dodao: “Radio sam cijeli život, ali nemam ništa.”

‘Ovo nije život, ovo je ludilo’

Pričali su i s Bogdanom Dzepčukom koji im je u svojem stanu pokazao malu peć na koju se grije. Na njoj i kuha, za susjede koji nemaju peć. “Možda bi trebao u Kijev, tražiti pomoć. Ovo je ludilo”, kazao je.

Živi samo u polovini svojeg stana jer su u drugoj polovini prozori razbijeni i unutra struji hladan zrak. Sve mu je, usred razgovora, postalo previše. “Ovo nije život. Ovo je ludilo”, kazao je plačući. “Ne znam što da radim. U životu ovako nisam plakao. Sada sam starac”, rekao je.

Kijev Rusiju optužuje za zločin protiv čovječnosti zbog granatiranja civilne infrastrukture. To je ruska taktika koja je Ukrajinu ostavila u tami, bez struje.