Jedna od najboljih autobiografskih knjiga koje sam čitala zove se Jedna kap (One Drop). Autorica je Bliss Broyard, kći uglednog književnog kritičara New York Timesa i pripadnika dobrostojeće njujorške literarne elite Anatolea Broyarda (1920. – 1990.), koji je do kraja života skrivao svoje afroameričko porijeklo. Za njegovu tajnu nije znao nitko pa čak ni njegova djeca. Broyard je, naime, za razliku od svojih sestara – s kojima je, kao i ostatkom obitelji, zarana prekinuo sve kontakte – bio bijele puti. Dva mjeseca prije smrti pozvao je Bliss i njezinog brata i otkrio im: Ja sam crnac.
Fascinantna saga Bliss Broyard o višegodišnjem istraživanju vlastitih korijena objavljena je 2007. godine. Naslov je vezan uz američki zakon iz prošlog stoljeća koji je svima koji su od svojih predaka naslijedili makar i ”kap” crnačke krvi nalagao da se u dokumentima izjasne kao crnci. Znajući da će mu sva vrata biti zatvorena, Anatole Broyard je svoju ”kap” zatajio.
Rome je sveo na sakupljače otpada
Na tu potresnu knjigu, neka je čita tko god može, podsjetile su me degutantne doskočice Zorana Milanovića o Romima, a poslije i o zastupniku romske manjine u Saboru Veljku Kajtaziju. Zbog onih koji su bitno pametniji od mene pa ne prate javne nastupe predsjednika države, podsjećam da se Milanović sjetio Roma komentirajući Vladinu preporuku da se, zbog štednje energenata, zimi grije maksimalno na 21, a ljeti hladi maksimalno na 25. ”Ako klimu trebate držati na 25 stupnjeva, onda je odmah prodajte Romima, što će vam?”, navio se Milanović.
Smjesta se, logično, javio Kajtazi s komentarom da šef države ne bi smio potpaljivati stereotipe prema Romima i da ih je uvrijedio svodeći ih na sakupljače otpada. A Milanović je na to zinuo u čudu negirajući da je to bila uvreda pri čemu je našao za shodno ispaliti i to da je veliko pitanje ”je li Kajtazi uopće Rom”.
Koja društvena skupina je sljedeća?
Znam, navikli smo se kao magare na batine na Milanovićev ”karakter” i na jezik toga karaktera i možda su u pravu oni koji, kao mjeru nužne i razborite samoobrane, predlažu da ga se ignorira koliko god ide. Jasno je i to da s Milanovićem nema smisla raspravljati jer ti se lako može dogoditi da ti, umjesto da korektno uđe u diskusiju, naprosto otpovrne da smrdiš ispod pazuha.
Na stranu i činjenica da se uputno kloniti ljudi koji svoja mišljenja izriču s toliko napadnim i militantnim samopouzdanjem kao što to čini Milanović. Pogotovo kad su takvi na visokim položajima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali opet, preko ovakvih se stvari ne smije prelaziti. Jer što ćemo onda sutra čuti o bilo kojoj društvenoj skupini i o bilo kome tko se usudi zinuti kontra bilo čega što zagovara predsjednik države? Ili protiv nečega što tresne kad se mu odjednom polude sinapse i kad mu se otkače svi ventili. Jer koliko god da smo od Milanovića već čuli, sigurno ima još.
Metafora za samodopadne verbalne akrobacije
Romi su ionako manjina koja najteže živi, koju nijedna garnitura vlasti ne zarezuje i čije generacije tavore u spirali ekstremnog siromaštva iz kojega za njihovu djecu gotovo da nema izlaza. To su ljudi koji su morali krvavo srasti s predrasudama koje sve njih svrstavaju u kradljivce, prosjake s lažnim štakama, pijance i obiteljske nasilnike.
Jednom sam razgovarala s jednim parom Zagrepčana koji pokušava usvojiti dijete, a to je u Hrvatskoj jako teško. Pričali su mi da romske djece spremne za usvajanje ima koliko hoćeš, ali da njih skoro nitko neće. Eto kakvi smo. Većinom. Ovdje je breaking news kad neki momak ili djevojka romske nacionalnosti završi fakultet. Maltene kao da je diplomirao kuhinjski stol.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I zato je još strašnije i još ogavnije kad se predsjednik Republike njima takvima posluži kao metaforom za svoje samodopadne verbalne akrobacije. Pa ćemo sada još i Kajtazija morati poslati na testiranje da se vidi ima li kod njega stvarno romske krvi i je li to kap ili decilitar. Kao što je Anatole Broyard morao skrivati da je crnac, tako neka Kajtazi sada dokazuje da je Rom jer je Milanović s Pantovčaka o tome izrazio stanovite sumnje. Pa stvarno da ti se smuči i život i Ustav.
Znam, navikli smo na predsjednikove degutantne doskočice. Ali, preko nekih ne smijemo prelaziti
Ogavno je kad se predsjednik Republike upravo Romima posluži kao metaforom za svoje samodopadne verbalne akrobacije
Jer što ćemo onda sutra čuti o bilo kojoj društvenoj skupini i o bilo kome tko se usudi zinuti kontra bilo čega što zagovara predsjednik države? Ili protiv nečega što tresne kad se mu odjednom polude sinapse i kad mu se otkače svi ventili. Jer koliko god da smo od Milanovića već čuli, sigurno ima još
Jedna od najboljih autobiografskih knjiga koje sam čitala zove se Jedna kap (One Drop). Autorica je Bliss Broyard, kći uglednog književnog kritičara New York Timesa i pripadnika dobrostojeće njujorške literarne elite Anatolea Broyarda (1920. – 1990.), koji je do kraja života skrivao svoje afroameričko porijeklo. Za njegovu tajnu nije znao nitko pa čak ni njegova djeca. Broyard je, naime, za razliku od svojih sestara – s kojima je, kao i ostatkom obitelji, zarana prekinuo sve kontakte – bio bijele puti. Dva mjeseca prije smrti pozvao je Bliss i njezinog brata i otkrio im: Ja sam crnac.
Fascinantna saga Bliss Broyard o višegodišnjem istraživanju vlastitih korijena objavljena je 2007. godine. Naslov je vezan uz američki zakon iz prošlog stoljeća koji je svima koji su od svojih predaka naslijedili makar i ”kap” crnačke krvi nalagao da se u dokumentima izjasne kao crnci. Znajući da će mu sva vrata biti zatvorena, Anatole Broyard je svoju ”kap” zatajio.
Rome je sveo na sakupljače otpada
Na tu potresnu knjigu, neka je čita tko god može, podsjetile su me degutantne doskočice Zorana Milanovića o Romima, a poslije i o zastupniku romske manjine u Saboru Veljku Kajtaziju. Zbog onih koji su bitno pametniji od mene pa ne prate javne nastupe predsjednika države, podsjećam da se Milanović sjetio Roma komentirajući Vladinu preporuku da se, zbog štednje energenata, zimi grije maksimalno na 21, a ljeti hladi maksimalno na 25. ”Ako klimu trebate držati na 25 stupnjeva, onda je odmah prodajte Romima, što će vam?”, navio se Milanović.
Smjesta se, logično, javio Kajtazi s komentarom da šef države ne bi smio potpaljivati stereotipe prema Romima i da ih je uvrijedio svodeći ih na sakupljače otpada. A Milanović je na to zinuo u čudu negirajući da je to bila uvreda pri čemu je našao za shodno ispaliti i to da je veliko pitanje ”je li Kajtazi uopće Rom”.
Koja društvena skupina je sljedeća?
Znam, navikli smo se kao magare na batine na Milanovićev ”karakter” i na jezik toga karaktera i možda su u pravu oni koji, kao mjeru nužne i razborite samoobrane, predlažu da ga se ignorira koliko god ide. Jasno je i to da s Milanovićem nema smisla raspravljati jer ti se lako može dogoditi da ti, umjesto da korektno uđe u diskusiju, naprosto otpovrne da smrdiš ispod pazuha.
Na stranu i činjenica da se uputno kloniti ljudi koji svoja mišljenja izriču s toliko napadnim i militantnim samopouzdanjem kao što to čini Milanović. Pogotovo kad su takvi na visokim položajima.
Ali opet, preko ovakvih se stvari ne smije prelaziti. Jer što ćemo onda sutra čuti o bilo kojoj društvenoj skupini i o bilo kome tko se usudi zinuti kontra bilo čega što zagovara predsjednik države? Ili protiv nečega što tresne kad se mu odjednom polude sinapse i kad mu se otkače svi ventili. Jer koliko god da smo od Milanovića već čuli, sigurno ima još.
Metafora za samodopadne verbalne akrobacije
Romi su ionako manjina koja najteže živi, koju nijedna garnitura vlasti ne zarezuje i čije generacije tavore u spirali ekstremnog siromaštva iz kojega za njihovu djecu gotovo da nema izlaza. To su ljudi koji su morali krvavo srasti s predrasudama koje sve njih svrstavaju u kradljivce, prosjake s lažnim štakama, pijance i obiteljske nasilnike.
Jednom sam razgovarala s jednim parom Zagrepčana koji pokušava usvojiti dijete, a to je u Hrvatskoj jako teško. Pričali su mi da romske djece spremne za usvajanje ima koliko hoćeš, ali da njih skoro nitko neće. Eto kakvi smo. Većinom. Ovdje je breaking news kad neki momak ili djevojka romske nacionalnosti završi fakultet. Maltene kao da je diplomirao kuhinjski stol.
I zato je još strašnije i još ogavnije kad se predsjednik Republike njima takvima posluži kao metaforom za svoje samodopadne verbalne akrobacije. Pa ćemo sada još i Kajtazija morati poslati na testiranje da se vidi ima li kod njega stvarno romske krvi i je li to kap ili decilitar. Kao što je Anatole Broyard morao skrivati da je crnac, tako neka Kajtazi sada dokazuje da je Rom jer je Milanović s Pantovčaka o tome izrazio stanovite sumnje. Pa stvarno da ti se smuči i život i Ustav.