Politika & Kriminal

Znanstvenica s Oxforda: HDZ-u bi, bojim se, moglo trebati 100 godina da postane pristojna stranka desnog centra

Tena Prelec, između ostalog, autorica je izvještaja o Hrvatskoj za američki think tank Freedom House. Donosimo veliki intervju

FOTO: Belgrade Security Forum

Doktorica znanosti Tena Prelec, znanstvena istraživačica na Odjelu za politiku i međunarodne odnose na University of Oxford, znanstvena suradnica u centru za istraživanja Jugoistočne Europe na LSE-u te članica Balkans in Europe Policy Advisory Group, BiEPAG, prije nekoliko se tjedana napokon dočepala rodne Rijeke. Premda od svoje šeste godine živi u Italiji, Belgiji, Velikoj Britaniji, uvijek se rado vraća u Rijeku gdje joj žive nona i mama, dok joj je sestra u Zagrebu.

I partner joj je iz Rijeke pa ne čudi što Prelec nikada nije prekinula veze s Hrvatskom. Štoviše cijeli joj je bogati znanstveni opus u velikoj mjeri vezan uz Hrvatsku. S obzirom da je Tena Prelec jedna od autorica izvještaja o Hrvatskoj koji objavljuje američki think tank Freedom House, zanimalo nas je kako ocjenjuje ovogodišnje izvješće.

“Ove godine Hrvatska nije napredovala, situacija baš nije bajna, riječ je o negativnoj stagnaciji, čak su i učinjeni neki pomaci unatrag. No, puno su lošije od Hrvatske, ako to uopće može biti neka utjeha, prošle Mađarska, Srbija i Crna Gora. Izvješće o njima izazvalo je brojne burne i kontroverzne reakcije.”

Manjak vladavine prava u post-socijalizmu

Freedom House je američka nevladina organizacija koja se bavi istraživanjima i podupiranjima demokracije, slobode, ljudskih prava u svijetu. Doktorica Prelec objašnjava kako je vrijednost analiza Freedom Housea što se ona rade već godinama po istoj provjerenoj metodologiji te da su vrlo korisna jer se mogu uspoređivati. Najprije odabrani eksperti napišu prvi nacrt izvješća, koji se temelji na sekundarnim izvorima, ali i na razgovorima s brojnim ekspertima, kako bi se dobila preciznija slika. Potom ta izvješća pregledaju i redigiraju tri urednika u Freedom House i više vanjskih stručnih suradnika, da bi na kraju board Freedom Housea dao konačne ocjene za svaku zemlju.

Tena Prelec maturirala je i diplomirala u Trstu, stekla je MA na University College London te LLM na Birkbeck, University of London. Doktorirala je na Sveučilištu Sussex. U središtu pozornosti njenog rada analiza je formalnih i neformalnih mehanizama manjka vladavine prava u post-socijalističkom prostoru. Pokazala je kako su tajkuni i menadžeri bliski vladajućim strukturama u državama nastalim raspadom Jugoslavije iskoristili tranziciju za konsolidaciju svog bogatstva i moći u razdoblju od 1990.-2010. U London se došla školovati, nakon što je godinu dana u Bruxellesu radila na čelu Europske youth organisation, AEGEE-European Students’ Forum.

“Svi smo mi naši” van balkanskog konteksta

“Prvi put mi se ideja bavljenjem političkim kretanjima u našoj regiji javila upravo u organizaciji u kojoj sam vidjela kako je kad izvučeš mlade ljude iz balkanskog konteksta. Odjednom sve počne funkcionirati po principu ‘svi smo mi naši’. Bilo mi je tada jasno da je put k europskim integracijama jedino rješenje za sada još uvijek jako izraženim tenzijama u regiji, da jednostavno svi pripadamo u Europu, i da je iz te šire perspektive lakše dati pravu važnost problemima koji nam se u našem uskom okruženju čine nerješivi. Na mene je to ostavilo posebno jak dojam jer iako sam rođena u Rijeci, obiteljski sam povezana s cijelom regijom, a odrasla sam uglavnom u Italiji.”

Prelec je u Londonu na čuvenoj London School of Economics and Political Science, LSE-u, imala puno radno vrijeme radeći na administrativnim poslovima u jedinici studija o Jugoistočnoj Europi, a navečer je radila na drugom masteru, ovaj put iz prava.

Erik Fabijanić je kao SDP-ov Karlo Resler treće dobi

“Na LSE-u sam organizirala evente na kojima je sudjelovala većina predsjednika i premijera te gotovo svi ministri vanjskih poslova iz regije. U tom razdoblju pokrenula sam i blog te naše istražne jedinice. Na taj način stekla sam iskustvo koje je bilo dragocjeno u apliciranju za stipendiju za doktorat. I zato mi je posebno drago da sam i dalje znanstvena suradnica na LSE-u, koji je za mene jedno zbilja posebno mjesto. Na Oxfordu se pak bavim temama koje se ne tiču regije, nego ulogom zapadnih zemalja u globalnim dinamikama korupcije.”

Analizirajući rezultate izbora u Hrvatskoj, doktorica Prelec je najprije zaključila kako su za težak poraz SDP-a najodgovorniji vodeći ljudi stranke. “I tu ne pričam isključivo o Davoru Bernardiću kao političkom lideru, problem je što im je kolabirao cijeli sustav vrijednosti. Naprosto, dozlogrdili su svojim biračima. Odaslali su po tko zna koji put mlake političke poruke koje su u potpunom nesrazmjeru s vremenom.”

“Sve to predstavljala su još stara i potrošena imena na listama. Indikativna je izlaznost u 8. izbornoj jedinici, jednoj od utvrda anti HDZ-a: bila je među najmanjima u Hrvatskoj. Neshvatljiv mi je utjecaj Zlatka Komadine u stranci, on je stavio sebe na čelo 7. jedinice, a Erika Fabijanića na prvo u 8. izbornoj jedinici. Nisam sigurna koliko je ljudi uopće čulo za gospodina Fabijanića, a on nije neko mlado i novo političko lice. Stoga ne čudi što je dobio tako malo preferencijalnih glasova. Može se reći da je on praktički SDP-ov Karlo Ressler treće dobi.”

Zašto se SDP ipak može oporaviti nakon ovog debakla

Unatoč katastrofalnom porazu, doktorica Prelec smatra kako se SDP ipak može oporaviti jer ima jaku stranačku infrastrukturu. Njihovi konkurenti, drugi pokreti ljevice, tek trebaju izgraditi tu infrastrukturu, ako ikada stignu do tog stupnja. Preduvjet za oporavak je, smatra Prelec, transformacija i osuvremenjivanje stranke.

“Valja najprije pametno izabrati novog lidera koji će znati pokrenuti proces promjena. Hrvatska treba jaku opoziciju na ljevici, ali to ne mora nužno biti SDP. Stoga novo vodstvo stranke mora brzo i kvalitetno djelovati te mudro graditi savezništva. I uvijek moraju imati na umu da glasači ljevice puno više kažnjavaju svoje političare kad ih razočaraju.”

Uz bezlično vodstvo SDP-a, doktorica Prelec drži da je za njihov poraz, a dobar rezultat HDZ-a, najzaslužnija apstinencija birača SDP-a. “Jednostavno Andrej Plenković ne plaši glasače lijevog centra, tako da su oni ovaj put imali luksuz poslati poruku “svojoj stranci”, da nisu glasali za njih jer nije bilo opasnosti da društvo skrene prema nekakvom mađarskom ili poljskom scenariju.”

Možemo! je dokazao kako se boriti protiv korupcije

Pritom su mogli dati svoj glas i stranci Možemo!, koja se predstavila s posve drugačijom paradigmom od one koja je do sada bila poznata u Hrvatskoj. Oni su, kaže Prelec, riječima i djelom pokazali kako se, primjerice, boriti protiv korupcije.

“U Hrvatskoj su svi nominalno protiv korupcije, ali se ponašaju sasvim drugačije. Pogledajte kako vlada HDZ od 1990., kako se ponaša gradonačelnik Milan Bandić u Zagrebu, a ni SDP se nije iskazao na nekim područjima gdje je imao lokalnu vlast. Izborni uspjeh stranke Možemo! iznimno je važan, jer su to ljudi koji su došli iz drugog svijeta, iz civilnog društva te su pokazali da se iz takvog aktivizma može prijeći u najviše političke sfere. Oni su ujedno sjajan primjer za zemlje u regije gdje je situacija puno mračnija.”

Fantastična aktivistička kampanja platforme Možemo!

Doktorica Prelec posebno cijeni to što su ljudi iz stranke Možemo hrabro rekli – mi ne želimo ići iz Hrvatske, mi ćemo se boriti za drugačiju paradigmu. “Oni su za sada minorni pokret, no ako uspiju doći sa svojim porukama do šireg kruga ljudi, to će onda pobuditi nadu da se može početi graditi drugačije društvo.”

“Platforma Možemo! odradila je fantastičnu aktivističku kampanju po svim najsuvremenijim standardima političke komunikacije takve vrste. Čak je i Katarina Peović, iako zastupa neuobičajeno čvrste lijeve stavove za naše standarde, ušla u Sabor. Sigurno je zeleno-lijeva koalicija uzela dio glasača SDP-u, kao što su to napravili i Pametno/STRIP/Fokus”.

Upitna HDZ-ova tranzicija prema centru

Što se tiče HDZ-a, Prelec smatra da je još uvijek upitna tranzicija HDZ-a prema centru. “Bivši predsjednik Ivo Sanader također je pokušao krenuti prema centru, ali nakon njegova odlaska ekspresno su se vratili tamnijim političkim i ideološkim nijansama. Možda se HDZ zbilja pod Plenkovićem reformira u pristojnu stranku desnog centra po modelu njemačkog CDU-a, ali bojim se da bi taj proces mogao potrajati sljedećih 100 godina.”

Nakon što se Plenković riješio unutarstranačke oporbe te izbacio iz igre radikalno desne političke stranke kao što je Domovinski pokret, Prelec smatra kako će sada biti zanimljivo vidjeti je li Plenković zaista moderni europski konzervativac i borac za ljudska prava ili nije.

Plenković se uspio riješiti radikalne desnice u stranci

“Plenković je uspio realizirati svoj plan da se riješi radikalne desnice u stranci te marginalizira ekstremne nacionalističke stranke. To je neka vrsta zaokruženja njegovog plana i u tome je uspio pa sad valja vidjeti kako će se ponašati. Plenković zna da je u Hrvatskoj biračko tijelo više sklono desnici, pa je odabrao najbrži put da postane predsjednik stranke i vlade. Kako će sada stranku gurati prema centru, ostaje za vidjeti.”

Prelec kaže kako se u početku mislilo da je Plenković jedan miran, civiliziran proeuropski orijentiran političar, ali pokazalo se da je vrlo energičan i neumoljiv kad se treba obračunati s unutarstranačkom oporbom ili kad se treba riješiti, primjerice, koalicijskog partnera Mosta. “Vidjeli smo još zabrinjavajućih stvari. Kako se samo drsko ponašao prema Povjerenstvu za sukob interesa, ali i prema GONG-u kada su ispitivali slučaj europarlamentarke Dubravke Šuice. Tako se ne ponašaju iskreni borci za ljudska prava i demokraciju.”

Hrvatski državotvorni projekt je možda najuspješniji u regiji

Prelec kaže kako su istraživači s riječkog fakulteta predvođeni povjesničarem Vjeranom Pavlakovićem na temelju anketa došli do važnog zaključka kako je hrvatski državotvorni projekt, s kosovskim, možda najuspješniji u regiji. “To je rezultat činjenice da unutar hrvatskog društva postoji vrlo čvrsti konsenzus oko toga da je današnja Hrvatska puno bolja opcija od one koja je prije postojala. Skoro da nema ozbiljnije jugonostalgije, a u najvećem dijelu populacije postoji velika odbojnost prema socijalizmu i komunističkom nasljeđu.”

Tena Prelec je iskusan istraživač čiji je rad fokusiran na borbu protiv korupcije, pranja novca i reformi vladavine prava u demokratizirajućim zemljama. Od listopada 2019. zaposlena je na sveučilištu Oxford gdje radi na istraživačkom projektu s fokusom na zapadnim pomagačima korupcije, Western enablers of corruption. To su, među ostalim, odvjetnici, agenti za nekretnine, PR tvrtke, i ostale firme koje omogućavaju da se novac pokraden iz zemalja u razvoju opere na Zapadu.

Projekt proizlazi iz želje da se prestane gledati na korupciju kao problem koji isključivo ili većinski, obuhvaća zemlje u razvoju, već da se utvrdi ključna uloga zapadnih centara koji omogućuju pranje novca kleptokrata iz Afrike, Centralne Azije i drugih dijelova svijeta.”

Kako Vučić kontrolira srpske medije

Govoreći o rezultatima izbora u Srbiji, kaže kako je srpsko društvo u iznimno teškom trenutku u kojem očaj društvene impotencije počinje neartikulirano eruptirati. “Kao što se to dogodilo na nedavnom protestu. Možda bismo neke signale početka promjene mogli očekivati tek 2022. Naime, tada će se održati predsjednički izbori i lokalni izbori u Beogradu. Vidimo da su se i u Hrvatskoj neke stvari počele mijenjati kada je borbenija opozicija ušla u gradsko vijeće Zagreba.”

Srbija se, tvrdi Prelec, nije preko noći pretvorila u jednopartijsku državu, taj proces konsolidira se niz godina. “Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prvo se riješio stranačkih oponenata pa je koristeći slične metode uspio neutralizirati i opoziciju iz drugih stranaka. Najveći Vučićev saveznik u tom procesu zarobljavanje države bili su mediji. Naprosto, svi tiražniji mediji pod kontrolom su režima.”

“Paralelno, državni resursi zarobljavali su se raznim metodama, koje je Vučić učio od svojih prethodnika te ih je onda usavršio. Freedom House svrstao je ove godine Srbiju u kategoriju hibridnih režima, to je politički sustav koji daje privid demokracije kroz izbore, ali zapravo ima puno autoritarnih crta. To je stroga, ali sasvim opravdana karakterizacija Srbije danas. Isto tako su nazadovale Crna Gora i Mađarska.”

Ruski utjecaj u Srbiji slabi, no strelovito raste kineski

Vučić je postao toliko moćan da on diktira koja će mu od velikih sila biti partner. Zbog toga Prelec drži da ćemo još neko vrijeme gledati istu ili sličnu političku igru. “Vučić voli raspolagati osloncima s više strana, ovisno o tome koji mu je ‘prijatelj’ najpogodniji u nekom trenutku. Sada svjedočimo slabljenju ruskog utjecaja u Srbiji i strelovitom rastu kineskog. Ako idete analizirati novinske tekstove pro-režimskih tabloida unatrag godinu dana, a i više, mislim da nećete naići na niti jedan jedini kritički tekst o Kini, za razliku od nedavnih oštrih članaka upućenih protiv ruskih utjecaja. Primjerice, neki dan se ruski ambasador u Beogradu oglasio na društvenim mrežama pišući protiv srpskih tabloida.”

Što se tiče pak situacije s Kosovom, smatra kako je jedino rješenje da Republika Srbija prizna Kosovo. “Status quo trenutno izrazito šteti objema državama i važno je da se taj problem riješi što prije da bi se moglo početi raspravljati o ključnim problemima za oba društva. Zapadne zemlje dale su povjerenje Vučiću, po logici da, kako su 2000-tih Ivo Sanader i HDZ mogli izručiti generale, tako će Vučić isporučiti Kosovo.”

“Međutim, vidimo da je proces vođen od dvojice autokrata – Vučića u Srbiji i Thacija u Kosovu – doveo je do eskalacije tenzija i manjka demokracije bez solucije. Važno je da proces bude što inkluzivniji i da poštuje sve postulate suvremene demokracije bez nametanja ‘kolonijalnih’ rješenja. Smatram da je aktiviranje EU po tom pitanju dobar signal.”

Nema baš realnih šansi za samostalnost Republike Srpske

Na pitanje kako ocjenjuje poruku Milorada Dodika da Vučić može, ako izgubi Kosovo, tražiti kompenzaciju u samostalnosti Republike Srpske, doktorica je odgovorila da nema realnih šansi za takvo što. “Smatram da sama Srbija nakon dva desetljeća psihološkog mrcvarenja oko Kosova nema snage otvarati novi front za nezavisnost Republike Srpske. To je prazna prijetnja, ali može biti još jedan narativ za kojim bi Vučić mogao posegnuti, ako mu ponestane druge municije.”

“Također držim da ni međunarodna zajednica nema namjere otvarati još jedno kosovsko pitanje. Uzimajući u obzir odmak SAD-a iz Balkana i jači ulaz europske diplomacije na ove prostore, prekrajanje granica BiH će jako teško postati realna opcija. Sjetimo se samo da 5 zemalja članica EU nije priznalo Kosovo zbog separatističkih tendencija unutar vlastitih granica. Prema tomu bilo bi suludo očekivati njihovo pristajanje na nove separatizme.”

Etnobiznis je često jači od ideologije

Sjajni odnosi Milorada Dodika i vođe HDZ-a BiH Dragana Čovića, po Prelec, manifestacija su problema koji je prisutan u bosanskoj politici, a i šire: etnobiznis i partikularni interesi su često jači od ideologije. “Rješenje problema BiH zasigurno nije nikakvo cjepkanje države, jedini je pravi put rad na tome da ona počne funkcionirati kao jedna cjelina koja će respektirati sve svoje narode na isti način.”

Doktorica Prelec smatra kako se problem Kosova može riješiti, sve je samo pitanje političke volje. “Desnom političkom spektru, ali vidjeli smo primjere i na drugoj strani, uvijek dobro dođe priča o vjekovnim neprijateljima na koje ćemo svaliti svu krivnju za nacionalne neuspjehe. To je idealni potez iz populističkog priručnika za kojim su posezali Slobodan Milošević i Franjo Tuđman nekada, a danas je to teren na kojem se Vučić savršeno snalazi.”

Surađivala je s brojim međunarodnim institucijama

Tena Prelec govorila je na brojnim međunarodnim konferencijama, komentirala je politička događanja u New York Timesu, Financial Timesu, Al Jazeeri i Foreign Policy te je surađivala s medijima iz Makedonije, Srbije, Bugarske, Portugala, Velike Britanije, SAD-a, Poljske, Italije, Norveške, Slovačke, Albanije, Hrvatske… Pravi je poliglot, govori talijanski, hrvatski, ruski, engleski, srednje dobro francuski i njemački. Surađivala je s također brojim međunarodnim institucijama, Parlamentom Velike Britanije (House of Commons i Dom lordova) i Parlamentom Škotske.

U kolovozu 2019. imenovana je suradnicom Globalnog vijeća za transparentnost i borbu protiv korupcije Svjetskog ekonomskog foruma, pružajući akademsku ulogu u programu borbe protiv korupcije WEF-a. U proljeće 2020. godine uključena je među novu generaciju Marshall Memorial Fellows-a, vodećeg programa razvoja njemačkog Marshall Fund-a.

Očekuje pobjedu Mile Đukanovića

Na skorim izborima u Crnoj Gori Prelec očekuje da će Milo Đukanović opet pobijediti. “Sve ukazuje na to da izbori 30. kolovoza neće dovesti do velikih promjena. Đukanović je usavršio umjetnost ‘stabilitokracije’: predstavlja se kao moderan lider, otvoren prema zapadu, koji predstavlja obranu protiv pro-ruske opozicije. Zato uživa podršku SAD-a i EU-a. Zbog toga su zaboravili na šverc cigareta, na rasprostranjenu korupciju, pa čak i na bombardiranje Dubrovnika. Daleko od toga da Crnogorci nisu svjesni dubokih mana njihove vlasti, ali tu je situacija donekle slična Srbiji. Đukanović izgurao opoziciju u desno, tako da je jako teško progresivnim elementima društva organizirati se i doći do izražaja.”

Kao pozitivan primjer doktorica Prelec ističe Sjevernu Makedoniju. “Ta država dokazuje kako se može napraviti iskorak iz jedne teške situacije kada se stvori operativna simbioza grassroots inicijativa s konstruktivnim pritiscima iz Europske Unije. Do 2015., režim Nikole Gruevskog bio je eklatantan primjer zarobljene države: raširena korupcija, ilegalni nadzor građana, neriješeni spor oko imena s Grčkom koji je blokirao državu na putu prema EU i NATO integraciji. Otkriće skandala s nadzorom novinara, opozicije i pa čak i političara vladajuće stranke, iznjedrila je masovne proteste.”

Ciljani izvještaji za sve zemlje Zapadnog Balkana

Tada je bilo ključno, smatra Prelec, što se nije išlo odmah na izbore, nego je nastupio tranzicijski period u kojem su EU i SAD pomogli u stvaranju uvjeta za fer izbore. “Takozvani ‘Priebe report’ Europske komisije formirao je bazu za poboljšanja vladavine prava. Takvi bi se ciljani izvještaji po meni trebali napraviti za sve zemlje Zapadnog Balkana: sada se razgovara o jednom sličnom izvještaju za Srbiju. U 2017. na vlast je došla druga garda, SDSM u koaliciji s albanskim strankama. Promjena imena u Makedoniji bila je vrlo kontroverzna tema.”

“A kako ne bi bila: zamislite samo kako bismo mi u Hrvatskoj reagirali da smo prisiljeni promijeniti ime u Sjevernu Hrvatsku ili nešto slično. To je bio povijesni potez vlade Makedonije, ali i za bivšeg grčkog premijera Alexisa Tsiprasa, koji su dokazali iskonsko političko vodstvo, jer su znali da će ih to koštati političkog kapitala. Ključna razlika tog dijaloga u usporedbi s pregovorima među Srbije i Kosova je to što su se lideri Grčke i Sjeverne Makedonije doista zalagali da izgrade povjerenje prema drugoj strani unutar vlastite zemlje. Nepopularnost promjene imena, plus neispunjena obećanja iz kampanje doveli su do toga da je SDSM oslabio svoju poziciju mada je uspio izboriti relativnu pobjedu na izborima te su pregovori oko vlade još u tijeku.”

Nastavite čitati