Znanstvenici se svađaju je li trovanje olovom utjecalo na ponašanje rimskih vladara i pad Carstva
Car Klaudije slinio je okolo i smijao se beveze, što bi moglo ukazivati na trovanje
Olovo, poznato je, loše utječe na zdravlje, posebno djece. Može nepovratno oštetiti razvoj mozga kod djece, uzrokujući poteškoće u učenju, probleme ponašanja i razne druge probleme. U visokim dozama, može dovesti do zatajenja bubrega, napada, čak i smrti. No, je li trovanje olovom moglo srušiti cijelo carstvo, konkretno, rimsko? Nekoliko cijenjenih svjetskih znanstvenika već godina vode ozbiljne rasprave o tome.
Kanadski znanstvenik Jerome Nriagu 1983. godine istraživao je dokaze o prehrani 30 rimskih vladara i između 30. g prije Krista do 220. godine nakon Krista. Nriagu je došao do zaključka da je njih 19 imalo veliku sklonost prema hrani i vinu začinjenima olovom, što znači da su vjerojatno imali trovanje olovom i giht.
Klaudije se smijao bezveze i slinio okolo
Ne radi se o maloj količini olova. Da bi zasladili vina i drugu hranu, stari Rimljani kuhali su grožđe do različitih sirupa, a koji su svi imali nešto zajedničko, prema Nrigainom članku u New England Journal of Medicine – kuhani su polako u olovnim loncima ili u bakrenim kotlovima obloženim olovom. Kada su recepti testirani u današnje vrijeme, pokazalo se da sirupi imaju koncentracije olova od 240 do 1000 miligrama po litri. “Jedna čajna žličica 5 ml takvog sirupa može biti više nego dovoljna da izazove kronično trovanje olovom”, piše Nriagu.
Ice cores from Greenland have long been used to track climate change. Now they're leading to new insights into ancient Roman economic activity, too https://t.co/3Xzy4chXC9
— NYT Science (@NYTScience) May 20, 2018
S obzirom na veliku proždrljivost starih Rimljana, ne bi iznenadila činjenica da su pokazivali simptome utjecaja olova, vjeruje Nriagu. Recimo, car Klaudije imao je poremećaj govora, nezgrapan hod, slabašne udove, tresavicu, napade neobuzdanog smijeha u krivo vrijeme, neopravdane izljeve bijesa i često je slinio. Znanstvenici se slažu da je uzrok Klaudijevih bolesti predmet dugotrajne rasprave.
Klasicist John Scarborough napisao je “Mit o trovanju olovom kod starih Rimljana” u kojem odbacuje Nriegine argumente. Scarborough piše da su Nriegine osnovne pretpostavke brljave i zaključuje da su Rimljani bili svjesni štetnosti olova i trovanje olovom u njihovom društvu nije bilo endemsko, a Rim nije nikako zbog toga pao. Profesor Nriagu i dalje stoji oko svoje tvrdnje. Nriagu, profesor emeritus Odjela za zdravlje okoliša na sveučilišu Michigan, kaže da “Scarborough ne zna ništa, apsolutno ništa, o trovanju olovom.”
Olovo se više ne smatra glavnim krivcem
I drugi se znanstvenici bave ovim pitanjem. Tri desetljeća poslije Nriaginog članka, tim arheologa i drugih znanstvenika ispitivao je kako su olovne cijevi vodovoda kontaminirale vodu Rimljana. Mjerenjem izotopa olova u talogu rijeke Tiber i u luci cara Trajana, procijenili su da je voda iz pipe vjerojatno sadržavala 100 puta više olova nego izvorska voda.
Francuski znanstvenik Hugo Delile i njegov tim, zaključuju u članku objavljenom u Proceedings of the National Academy of Sciences, da je malo vjerojatno da su takve koncentracije uistinu bile toliko štetne. Oni tvrde i da je kroz tri desetljeća Nriagina teorija sakupila dovoljno kritika koje joj oduzimaju ugled i vjerodostojnost. Delile piše da se olovo više ne smatra glavnim krivcem za pad Rimskog Carstva.