Zrakoplovni stručnjak: 'Kupnja novih kanadera mazanje je očiju javnosti. Zašto ne provodimo temeljne protupožarne mjere?'

Analitičar za Telegram analizira situaciju s hrvatskim kanaderima

FOTO: Pixsell

Maksimalna iskoristivost zrakoplova postiže se ako su na raspolaganje dvije posade po letjelici. To znači da za šest zrakoplova CL-415 potrebno je imati 12 obučenih posada. Koliko znam, Hrvatska nikad nije dostigla odnos od dvije posade po zrakoplovu. Posljedično, nova nabava nema apsolutno nikakvog smisla ako se ne osigura iskoristivost postojećih kapaciteta zrakoplovnih snaga.

Zadnjih sedam godina Hrvatska otpočinje protupožarni sezonu s manje od šest protupožarnih zrakoplova-amfibija CL-415, kod nas poznati pod imenom Canadair / kanader. Nažalost, nesposobnost države da za potrebe protupožarne sezone osigura spremnost svih šest CL-415 u njenom vlasništvu očito je sustavna greška, a ne iznimka. Ove godine u sezonu smo ušli s četiri Canadaira. Dakle, jedna trećina flote nije bila spremna obavljati zadaću za koju je nabavljena.

Kada je, prije 26 godina, kupljen prvi turbo-propelerski CL-415, nabavna cijena bila je 21,5 milijuna američkih dolara. Uzimajući u obzir inflaciju, današnja nabavna cijena iznosila bi oko 45 milijuna dolara. Dakle, ne uzimajući u obzir cijenu infrastrukture te obuku letačkog i tehničkog sastava, zbog nečijeg šlamperaja, nesposobnosti, neznanja ili neodgovornosti izvan uporabe ostala su protupožarna sredstva upotrebne vrijednosti od 90 milijuna dolara hrvatskih poreznih obveznika.

Direktor ZTC-a ima respektabilnu karijeru, ali…

Zašto? Zato što nam cijeli sustav ne funkcionira. Politika će vjerojatno tražiti krivca u direktoru Zrakoplovnog tehničkog centra, umirovljenom brigadnom generalu Zdravku Klanacu, koji je imao ratnu karijeru u postrojbama kopnene vojske tijekom Domovinskog rata. Bio je tajnik Kabineta ministra, te zapovjednika Središnjice za upravljanje osobljem OSRH. Školovao se u Americi. Međunarodnu karijeru obilježilo je sudjelovao je u mirovnoj misiji UN-a u Obali Bjelokosti. Bio je na dužnosti ravnatelja Vojne sigurnosno obavještajne agencije.

Respektabilna biografija. Ipak, ni u jednom dijelu njegovog životopisa ne postoji stručna ili iskustvena referenca koja bi ga kandidira za direktora tehnički i tehnološki složene organizacije kao što je Zrakoplovno tehnički centar u Velikoj Gorici, dioničko društvo u vlasništvu Republike Hrvatske.

Ali to nije njegova krivica! To su kriteriji koje postavlja vladajuća partija. Navodno je na tu poziciju došao u vrijeme bivšeg ministra obrane Damira Krstičevića. Sjećam se vremena kad su na čelu ZTC-a bili inženjeri i magistri strojarstva ili elektrotehnike, s višegodišnjim iskustvom u zrakoplovstvu.

Sve od jedan pa do šest zrakoplova je za Vladu prihvatljivo

Formalno, ministar Davor Božinović bio je upravu kada je izjavio da je Hrvatska spremna dočekala protupožarnu sezonu. Sukladno Programu aktivnosti Vlade RH u provedbi posebnih mjera zaštite od požara od interesa za RH u 2022 stoji: “Ministarstvo obrane – Oružane snage Republike Hrvatske, tijekom 2022. godine osigurat će potreban broj zrakoplova te dovoljan broj osposobljenih posada s odgovarajućim letačko-tehničkim osobljem”.

Potom slijedi tragikomični dio Vladinog plana. “Okvirni broj zrakoplova je do šest zrakoplova tipa Canadair CL-415 i do šest izviđačko-navalnih zrakoplova Air Tractor AT-802A/F”. Dakle, sve od jedan pa do šest je za Vladu prihvatljivo! Zahtijevana raspoloživost protupožarnih zrakoplova na početku sezone šumskih požara jest promjenjiva kategorija. Nesposobnost sustava već je ugrađena u Vladin plan. O tempora! O mores! Kako bi to izgledalo kad bi građanin rekao kako ove godine uplaćuje do 25 posto poreza na dodanu vrijednost?

Canadair je u Hrvatskoj vrlo isplativ

I kao po običaju, kad je problem sa šumskim požarima, odmah se najavljuje nabava novih Canadaira, što je i učinio ministar unutrašnjih poslova Božinović. Zrakoplovi-amfibije CL-415 definitivno su najučinkovitije, ali i najskuplje protupožarno sredstvo. Indeksirana cijena iznosi 15.000 dolara po satu leta. Kod nas su zrakoplovi Canadair vrlo isplativi. Većina požarišta neposredno je uz obalu pa se vrlo mala količina resursa troši na let od uzimanja vode do požarišta.

Za ocjenu konačnog ostvarenog učinak bitna su dva parametra. Količina izbačene vode u jedinici vremena i jedinična cijena litre vode izbačena na požarište. Prema izvješću ministarstva obrane u sezoni 2019., izvršeno je 2236 letova s ukupnom količinom od 352 sata naleta. Podijeljeno na 12 protupožarnih zrakoplova , 6 CL-415 i 6 Air Tractor AT-802A, u prosjeku je napravljeno 30 sati po letjelici.

U 2020. godini bilo je više posla za protupožarne snage

U sezoni 2020. bilo je više posla za zrakoplovne protupožarne snage. Ukupno je izbačeno 25.220 tona vode za što je bilo potrebno obaviti 5831 letova, ukupnog trajanja od 852 sata. U prosjeku 71 sat naleta na požarištu po protupožarnom zrakoplovu. Usporedbe radi, isplativost komercijalnih dvomotornih turboprop zrakoplova procjenjuje se na osnovu minimalnog godišnjeg naleta od 650 sati.

Budući da nije razdvojen nalet po tipovima zrakoplova, jediničnu cijenu litre vode izbačene na požarište nije moguće izračunati. Ipak, treba imati na umu, ako vas ikad na požarištu zalije voda izbačena iz Canadaira, da je to vjerojatno najskuplje tuširanje ikad!

Upotreba kanadera mora biti racionalna i svrsishodna

Upravo zbog visoke cijene sata naleta na jednoj i visoke učinkovitosti prilikom gašenja šumskih požara na drugoj strani, nabava, organizacija i upotreba protupožarnih zrakoplova tipa Canadair CL-415 mora biti krajnje racionalna i svrsishodna. A što to znači? Dva su ključna elemenata, raspoloživost zrakoplova i posada. Tehničko održavanje zrakoplova planska je aktivnost. Kako bi se na početku sezone osigurala puna spremnost, provodi se takozvano stepenasto planiranje resursa letjelica tijekom godine.

Točno se zna kad koji zrakoplov odlazi na redovno održavanje. Cilj je da na dan početka protupožarne sezone sve letjelice budu spremne. Barem je tako bilo dok sam osobno bio uključen u sustav. Nije to ništa novo što se nije ranije provodilo u Hrvatskoj i s drugim tipovima zrakoplova. Planskim upravljanjem potrošnje resursom postiglo se da su svi lovci MiG-21 u momentu početka Oluje bili spremni za uporabu. U slučaju protupožarnih zrakoplova završetak sezone znači početak pripreme za narednu sezonu.

Školovanje posada je još kompleksnije pitanje

Školovanje posada i njihova optimalna upotreba još je kompleksnije pitanje. Dio školovanja pilota protupožarnih zrakoplova može se odvijati izvan sezone. Međutim, završno školovanje i konačna licenca kapetana zrakoplova može se ostvariti jedino na pravim požarima, kroz takozvani “on-the-job training”. Mogućnosti školovanja novih pilota, između ostalog, limitirana je i brojem požara u sezoni. Manje požara – manje mogućnosti za školovanje. Maksimalna iskoristivost zrakoplova postiže se ako su na raspolaganje dvije posade po letjelici. To znači da za šest zrakoplova CL-415 potrebno je imati 12 obučenih posada.

Gašenje šumskih požara iz zraka je kompleksna i stresna aktivnost koja zahtijeva izuzetnu koncentraciju. Kad su kupovani prvi Canadair preuzete su i norme za naprezanje pilota. Maksimalno vrijeme na dužnosti iznosi 12 sati, najveći dnevni nalet osam sati od toga na požarištu ne više od šest sati s obaveznim jednim satom pauze. Pri ljetnoj dužini trajanja vidnog dijela dana, ove norme se mogu zadovoljiti samo s dvije posade. Koliko znam, Hrvatska nikad nije dostigla odnos od dvije posade po zrakoplovu. Posljedično, nova nabava nema apsolutno nikakvog smisla ako se ne osigura iskoristivost postojećih kapaciteta zrakoplovnih snaga.

Nedostaje mnogo jeftinijih protupožarnih metoda

U međuvremenu svake će godine vatrogasci ponavljati kao je potrebno dosljedno, a ne na papiru, provoditi opsežne i temeljite mjere protupožarne zaštite. Izrada šumskih prosjeka, održavanje protupožarnih puteva, čišćenje šuma i trasa ispod dalekovoda i još desetke mnogo jeftinijih mjera nego pozivanje Canadaira, Hrvatskoj nedostaju svake godine. Nažalost, još uvijek je dominantna niska razina protupožarne kulture društva u cjelini.

Podizanje razine svijest i opasnosti od požara, kao i zaštiti okoliša općenito, ne postiže se jednokratnim sezonskim kampanjama. Odnos prema okolišu treba postali sastavni dio sastavni odgoja i obrazovanja još od vrtićkog doba. Uvijek mi se vraća slika ispred mog omiljenog mjesta u Briselu, Leopold Café Presse. Klinac od sedam osam godina, trči prema ocu i vuče ga za rukav da ga spriječi baciti praznu plastičnu bocu u kantu pogrešne boje.

Pojedinci ne mogu kompenzirati neučinkovitost protupožarnog sustava

Kako do bolje i učinkovitije protupožarne zaštite? Požrtvovanje vatrogasaca i naleti pilota od kojih zastaje dah nikad ne mogu kompenzirati neučinkovitost protupožarnog sustava kao cjeline. Da bi se poboljšanje ostvario treba mijenjati sustav a onda i pojedince. Suđenje Draženu Slavici, tadašnjem zapovjedniku Vatrogasne zajednice Šibensko-kninske županije, zbog tragedija na Kornatima kada je 30. kolovoza 2007. stradalo dvanaest vatrogasaca, dokaz je nespremnosti države za sustavne promjene.

Država je jedanaest godina progonila nesretnog zapovjednika zbog niza propusta u sustavu. Na kraju je Dražen Slavica dokazao svoju nevinost. Međutim, država nije pokazala spremnost da, osim kozmetičkih izmjena, korjenito mijenja sustav protupožarne zaštite. Kupnja novih Canadaira samo je zamagljivanje stvarnih problema, ali uvijek ima dobar učinak.