Žrtve trgovine ljudima otkrivaju detalje pakla kroz koji prolaze. 80 posto teško psihički oboli
Opširna studija pokazuje na koje poslove se žrtve najčešće prisiljava
“Da to nisam napravila, bila bih mrtva.” Tim riječima žrtva trgovine ljudima je objasnila medicinskoj sestri u jednoj britanskoj bolnici zbog čega nije mogla tražiti pomoć nego je morala pobaciti kada su kriminalci koji su je oteli to od nje tražili
Mlada žena je kasnije uspjela pobjeći i odlučila je svoju traumu podijeliti s istražiteljima koji rade na jednom od najvećih studija o žrtvama ljudi koji su preživjeli trgovinu ljudima, piše Independent.
Poražavajući podaci
Rezultati izvješća koje je rađeno za potrebe britanskog Ministarstva zdravstva, bili su stravični, no ne i neočekivani: gotovo 80 posto žena nakon što se oslobode ralja krijumčara, pate od posttraumatskog stresa, teške depresije ili anksioznosti još 16 mjeseci nakon.
Oko 30 posto žena koje krijumčari otmu prisiljene su na prostituciju,a preostalih 70 posto koristi se kao roblje. Poražavajuć je i podatak da je 66 posto takvih žena silovano.
OKo 40 posto ljudi još dodatna tri mjeseca vodi prihološku borbu s anksioznošću, depresijom i PTSP-om.
Veća briga za žrtve
Doktor Siân Oram, glavni autor rada o studiji objavljenoj u časopisu American Journal of Public Health, je rekao: “Jasno je da trgovina ljudima ima razorne i dugotrajne posljedice na mentalno zdravlje, postoji hitna potreba za dokazima o učinkovitosti psihološke terapije i liječenja da se podrže oni visoko ugroženi.”
Osim za seksualne usluge, ljudima se obično trguje da postanu sluge u kućama, za poljoprivredu i građevinske radnike. Autopraonice i saloni noktiju također često koriste usluge trgovaca ljudi.
Doktorica Cathy Zimmerman, još jedna od stručnjakinja koja je sudjelovala u izradi studije, kaže kako je vjerojatno da su žrtve prisiljene raditi i do 16 sati dnevno. Kaže kako su potrebe za ‘ljudskim robljem’ vrlo raznolike.
“Mislim da javnost mora voditi računa i znati tko radi na mjestima čijim se uslugama koriste. Ako se zaustaviš, pogledaš osobu koja pruža usluge i primjetiš da bi možda uvjeti u kojima rade mogli biti uvredljivi, to bi moglo biti nešto kao moderno ropstvo. Imaš mogućnost da to prijaviš vlastima.”
Psihički problemi najčešća posljedica
Procijenjeno je da je oko 13 tisuća ljudi u Velikoj Britaniji u 2013. bilo žrtve trgovine ljudima, a diljem svijeta je ta brojka negdje oko 21 milijun.
Žrtve se najčešće pošalju u neku drugu državu ili ih se prevari na način da im se ponudi novi život sa stalnim poslom.
U istraživanju je ispitano 150 žrtava trgovine ljudima. Sedam ljudi je odustalo zbog medicinskih razloga, bilo da se radi o psihičkim smetnjama ili visokom stupnju trudnoće.
21 posto muškaraca i 24 posto žena i dalje imaju fizičke ozljede, dok je 23 posto žena, a 8 posto muškaraca dobilo neku spolnu bolest. U studiji piše: “Dvadeset i devet posto žena je izjavilo kako je imalo jednu ili više trudnoća, od čega je 12 žena imalo pobačaj.”
Ispovijesti žrtava
U studiji ima anonimnih citata nekoliko žrtava. Mlada žena prisiljena na pobačaj u dobi između 18 i 21 godinu kaže da je bila toliko uplašena da nije htjela tražiti medicinsku pomoć. Druga žena, između 22 i 25 godina, bila je prisiljena raditi kao prostitutka.
Kaže da je tražila pomoć godinama. “Imala sam teških problema s mentalnim zdravljem. Situaciju sam rješavala godinama,” priča. “Moj liječni je bio svjestan činjenice da sam uzimala drogu. Nakon 6 godina napokon sam dobila adekvatnu i toliko potrebnu pomoć,” priča žrtva trgovaca ljudi. Ne želi ići u detalje, kaže, jer je to previše uzrujava. “To mi vraća puno sjećanja, bolno mi je pričati o tome, sada sam dobro,” dodaje.
Nedovoljna zaštita žrtava
Kate Roberts, šefica Ureda za trgovinu ljudima, sigurna je da je sstudija pokazala potrebu da se osigura veća podršku žrtvama.
“Ono što ova studija pokazuje je da je podrška koju trebaju žrtve nedovoljna, da sadašnji zakonski okvir jednostavno nije dovoljan,” kaže ona. “Svakako treba produljiti rok u kojem se žrtvama nudi pomoć, sada je to tek mjesec i pol.
Iz Vladinog ureda nadležnog za ova pitanja kažu: “Vlada je posvećena tome da žrtve modernog ropstva dobiju adekvatnu podršku.
“Potencijalne žrtve modernog ropstva imaju pristup specijaliziranim mjerama podrške, kao što su pravni savjet, smještaj, zaštita i neovisna emotivna i praktične pomoći u trajanju od najmanje 45 dana, dok je njihov slučaj u razmatranju.”