Nekad je nužno odabrati stranu

Žuri li odjednom Plenković s imenovanjem veleposlanika samo zato jer priželjkuje sukob s Milanovićem?

Kada je Ivo Josipović bio na odlasku s Pantovčaka, nije htio supotpisivati nove veleposlanike

Nakon što je sredinom 2015. Igor Pokaz i formalno napustio dužnost veleposlanika u Moskvi, Hrvatska gotovo pune dvije godine nije imala najvišeg diplomatskog predstavnika u Rusiji. Mijenjale su se vlade i ministri, ali je to veleposlaničko mjesto, sve do travnja 2017., ostajalo prazno.

Rusija nije bila jedina zemalja u kojoj je Hrvatska dugo bila bez veleposlanika, ali je ta epizoda bila prilično slikovita: trajala je gotovo dvije godine i to u izuzetno bitnoj zemlji, stalnoj članici Vijeća sigurnosti UN-a. A ipak smo preživjeli. I to sasvim glatko.

Diplomatska (ne)pristojnost

Slučaja Moskva zgodno se prisjetiti ovih dana kada oporba u Saboru upozorava da Vlada Andreja Plenkovića navodno hoće navrat-nanos imenovati nove veleposlanike, prije nego što predsjedničku dužnost službeno preuzme Zoran Milanović. Prema tvrdnjama iz oporbenih redova, Vlada želi sazivanje saborskog Odbora za vanjsku politiku u naredna dva tjedna kako bi se raspravila imena novih veleposlanika.

Saborski Odbor saslušava kandidate za ambasadore i daje im zeleno svjetlo, nakon čega ide formalni supotpis premijera i predsjednika države na imenovanje. Iako mišljenje Odbora nije obvezujuće, saslušanje je nužno za završetak procedure. Ako bi sjednica bila u naredna dva tjedna, imenovanje novih veleposlanika mogli bi supotpisati premijer Andrej Plenković i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Izabrani predsjednik Milanović s time ne bi imao ništa, osim što bi ga, kada preuzme dužnost, dočekali imenovani veleposlanici, sa spakiranim koferima ili već na novim destinacijama.

O koliko je novih ambasadora riječ, radi li se o samo jednom imenovanju ili cijeloj listi, koji su kandidati, itd., službenih informacija nema. U političkim kuloarima spominje se samo jedno ime, Hide Biščevića, koji bi trebao biti novi veleposlanik u Srbiji. Ali to i nije presudno. U ovom je slučaju ključno pitanje je li postupanje Vlade, za koje je proziva oporba, diplomatski pristojno? Treba li Vlada, odnosno premijer, nekoliko dana nakon izbora i mjesec dana prije inauguracije novog predsjednika, inzistirati na tome da veleposlanike supotpiše predsjednica koja je, prije pet dana, izgubila izbore?

Samo tekući poslovi

Tjedan dana nakon izbora 2015. godine, na kojima je Kolinda Grabar-Kitarović pobijedila Ivu Josipovića, mediji su se bavili sličnom temom: što će biti s veleposlanicima koje su tada bili dogovorili Josipović, kao predsjednik, i Milanović, kao premijer. Veći broj ambasadora na dužnosti je u tom trenutku bio već četiri godine, pa su dogovorene zamjene. Ali procedura nije završena jer tadašnji predsjednik, kako su pisali mediji, nije smatrao korektnim potpisivati odluke o imenovanjima u zadnjim mjesecima mandata. Sve je odgođeno do završetka izbora, koje je Josipović onda izgubio.

Nakon poraza, Josipović je ostao pri tome da neće raditi ništa što bi unaprijed obvezalo njegovu nasljednicu na Pantovčaku. “Predsjednik Josipović ne kani potpisivati nikakve strateške odluke koje bi obvezivale novoizrabranu predsjednicu, neće biti imenovanja veleposlanika, pomilovanja… Radit će isključivo ono što se mora obaviti u ovom tekućem razdoblju”, izjavila je tri dana nakon tih izbora za RTL pročelnica Josipovićeva kabineta Danica Juričić Spasović.

Neki od kandidata s tadašnjeg popisa Josipovića i Milanovića kasnije su imenovani, uz supotpis nove predsjednice. Ali u tom trenutku, u tom osjetljivom razdoblju između poraza jednog predsjednika i stupanja na dužnost nove predsjednice, kandidati za veleposlanike bili su na čekanju. Odnosi Hrvatske s Rumunjskom, Austrijom, Norveškom… su preživjeli. I to glatko.

Bez uvjerljivog opravdanja

Nema, dakle, nijednog stvarno ozbiljnog diplomatskog razloga kojim bi Vlada, odnosno premijer Plenković mogli sada opravdati hitnju u imenovanju novih ambasadora. Ponovit ćemo: u Rusiji, zemlji koja je stalna članica Vijeća sigurnosti, skoro dvije godine nismo imali veleposlanika. Svijet se nije srušio.

Kolinda Grabar-Kitarović ne bi trebala pristati na Plenkovićevu žurbu. Trebala bi raditi “isključivo ono što se mora obaviti”. Imenovanje veleposlanika ne spada na taj popis. Kandidati za ambasadora, i ako su besprijekorni, trebaju pričekati supotpis predsjednika koji će narednih pet godina skupa s Vladom određivati smjernice hrvatske vanjske politike.

Provociranje reakcije

A zašto se Vladi, odnosno Plenkoviću – ako su točne tvrdnje iz oporbe – baš toliko žuri? Nameću se dva eventualna razloga. Prvi je da popis kandidata nije besprijekoran, da bi novi predsjednik mogao imati zamjerki, pa zato žele brže-bolje sve odraditi, čak i pod cijenu sukoba, već sad u startu, s izabranim predsjednikom. No, javno se spominje samo jedno ime, čovjeka koji ima dugu diplomatsku karijeru, pa ovaj razlog ne djeluje sasvim uvjerljivo.

Možda se, stoga, radi baš o tome: pokušaju da se već u startu izazovu tenzije s izabranim predsjednikom. Da se u praksi pokaže što je to “tvrda kohabitacija” i kako ona izgleda kad je na Pantovčaku predsjednik Republike koji ima podršku oporbe. I to u godini u kojoj ćemo vrlo skoro svi skupa ponovno na birališta.