Cijena obveznica Agrokora porasla je između 6. i 20. travnja 2017. za 56 posto, s 25,9 centi za euro na 40,2 centi za euro. Nakon 20. travnja 2017. bila je u slobodnom padu sve do kraja lipnja te godine kada je zabilježila najmanju cijenu ikada, 10,3 centi za euro. Nakon toga ponovo raste do početka kolovoza 2017. kada dostiže cijenu od 25 centi za euro. Ta cijena ostaje, uz povremene manje oscilacije nepromijenjena sve do danas. U petak 30. studenog ove godine zaključna cijena bila je 26,4 centi za euro.
Američki privatni fondovi nemaju obavezu javnog obavještavanja o kupnji i prodaji obveznica te se njihove aktivnosti vezane uz pojedinu obveznicu mogu rekonstruirati ponajviše putem kretanja cijene u nekom razdoblju. Daleko najvažniji događaj koji je mogao utjecati na kretanje cijena obveznica u protekle dvije godine bilo je saznanje o mogućnosti sudjelovanja vlasnika obveznica u roll-up kreditu. Naime, jedino paket obveznica koji sudjeluje u roll-up kreditu ima vrijednost euro za euro odnosno dolar za dolar. Sve ostale obveznice vrijedile su i još uvijek vrijede četiri do pet puta manje.
Šef Knighthead Capitala Managementa Thomas Wagner, njegov glavni trgovac obveznicama Anton Anikst i šef specijalnih operacija u londonskom uredu PJT Partnersa Martin Gudgeon, zahvaljujući svojoj agilnosti, predanosti i marljivosti, ali ponajviše terenskom radu mlađeg analitičara Adama Pieczonke, saznali su 30. ožujka 2017. kako će Vlada Republike Hrvatske narednog dana usvojiti prijedlog Zakona o postupku izvanredne uprave.
Je li Ramljak znao da je u pripremi golemi kredit za Agrokor?
Prema njemu će vjerovnici Agrokora dobiti priliku kreditiranja koncerna uz prioritetnu naplatu i „rolanje“ starih potraživanja. Iz dostupnih podataka bilo je jasno da Agrokor kao cjelina može, bez prevelikog rizika za nove kreditore, preuzeti milijardu eura, ali nisu znali koliko će se buduća izvanredna uprava stvarno željeti zadužiti te kako će biti napravljena alokacija prava za kreditiranje koncerna.
Kada Ramljak 11. svibnja 2017. javno kaže da Agrokoru treba kredit od 200 do 220 milijuna eura, obveznice se prodaju po 34 centa za euro. Privremeno vjerovničko vijeće 8. lipnja iste godine daje suglasnost na milijardu i šezdeset milijuna eura vrijedan roll-up kredit, a cijena obveznica na taj dan iznosi 27 centi za euro.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prema odluci izvanredne uprave od ukupnih 530 milijuna eura prava na davanje kredita 150 milijuna eura alocirano je vlasnicima obveznica, 160 milijuna eura domaćim bankama, 170 milijuna eura ruskim i zapadnim bankama i 50 milijuna eura dobavljačima. Je li Ante Ramljak 11. svibnja svjesno obmanuo sudionike na tržištu obveznica znajući da je u pripremi kreditni aranžman u dva i pol puta većem iznosu ili je netko u sljedeća tri tjedna natjerao izvanrednu upravu da uzme kredit u iznosu koji joj ne treba?
Kako su Ramljak i Wagner izašli s posve različitim pričama
Ako je posrijedi ovo drugo tko je imao tu moć? Ante Ramljak nije samo promijenio mišljenje o potrebnom iznosu kredita, nego je, nakon što je u dva navrata javno izložio plan po kojem Agrokor Grupa treba biti rastavljena i prodana u dijelovima kako više nikada ne bi predstavljala „sistemski rizik za Republiku Hrvatsku“ i kako bi vjerovnici bili namireni u novcu prodajom pojedinih trgovačkih društava u sastavu koncerna, napravio upravo suprotno i prihvatio provedbu modificiranog i prilagođenog plana Project Aisle koji je za Ivicu Todorića izradio Houlihan Lokey te time zadržao Agrokor Grupu kao cjelinu.
Prvi koji je javno kazao da Agrokor treba ostati cjelina bio je Thomas Wagner i to u intervjuu za Večernji list 16. lipnja 2017., dok dan ranije Ramljak u svom intervjuu još uvijek javno govori o prodaji dijelova, razgradnji i sistemskom riziku. Je li posrijedi koordinirano zbunjivanje sudionika na tržištu obveznica ili Ramljak naknadno mijenja ključni element nagodbe?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Istupi zbog kojih je došlo do drastičnog pada cijene obveznica
U svakom slučaju nakon ta dva javna istupa došlo je do daljnjeg drastičnog pada cijene obveznica i one u drugoj polovici lipnja 2017. imaju povijesnu najnižu cijenu od 10,3 centi za euro. U tom razdoblju Knighthead i Zagrebačka banka imaju pravo pronaći i izabrati strane, odnosno domaće kreditore koji žele sudjelovati u roll-up aranžmanu. Ako ih ne pronađu obavezni su sami osigurati kredit od 400 milijuna eura. Izvanredna uprava nikada nije htjela javno prezentirati iznose naknade koju su potencijalni sudionici roll-up kredita morali platiti „originalnim kreditorima“ za pravo sudjelovanja u roll-up aranžmanu.
Prema osnovnom ugovoru o roll-up kreditu dva fonda Knightheada i Kala Investments, za koje je potpisnik Thomas Wagner, definirani su kao „originalni kreditori“. Oni su odmah po dobivanju suglasnosti Vijeća uplatili 100 milijuna eura od prvotno alociranih 150 milijuna eura za vlasnike obveznica. Domaćim bankama priznat je kredit od 80 milijuna eura koji su odobrile u drugom tjednu travnja kao dio alokacije od 160 milijuna eura, a ruske banke, Sberbanka i VTB, premišljaju se o svom sudjelovanju u alokaciji od 170 milijuna eura. Ramljak u nekoliko navrata tijekom lipnja i srpnja javno tvrdi da izvanredna uprava još uvijek čeka odgovor Sberbanka o njegovom mogućem sudjelovanju u roll-up kreditu.
Skandalozan i apsolutno neprihvatljiv stav Ante Ramljaka
Tko je i kada donio odluku o promjeni iznosa početne alokacije prava na sudjelovanje u roll-up kreditu nije poznato. Prema Ramljakovim kasnijim izjavama to je bilo u nadležnosti „originalnih kreditora“, znači Knightheada, ali ako se poštuje barem minimalna transparentnost na tržištu obveznica i fer i pošten odnos prema svim njihovim vlasnicima taj stav je skandalozan i apsolutno neprihvatljiv jer upravo je Ante Ramljak predstavljao izdavatelja tih istih obveznica.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je ruska banka VTB odlučila sudjelovati u kreditu s 90,75 milijuna eura novog novca i još toliko „rolanja“ starih obaveza, dvije zapadne banke s 11,7 milijuna eura, a Zagrebačka banka i Erste s novih 29,9 milijuna eura, Thomasu Wagneru preostalo je za dodatnu diskrecijsku raspodjelu, osim već odobrenih i neiskorištenih 50 milijuna eura, još 118,80 milijuna eura novog plasmana i isto toliko „rolanja“ obveznica na njihovu nominalnu cijenu.
Za taj jackpot od 168,8 milijuna eura trebalo je platiti 18 milijuna eura krajem lipnja ili 40 milijuna eura mjesec dana kasnije. Što je učinio gospodin Wagner danas više nije ni važno. Mogao je dati nalog Antonu Anikstu da kupi paket po 18 milijuna eura i proda ga po 40 milijuna eura onima koje je odabrao za sudjelovanje u roll-up kreditu, a koji će, nakon što mu plate pristojnu naknadu, taj isti paket prodati Ramljaku po 168,80 milijuna uz dodatne, danas dvoznamenkaste kamate.
Je li Wagner iskoristio pristup povlaštenim informacijama?
Jesu li na taj način kreditori Agrokora postali Monarch Capital, VR Capital i bivši poslodavac Antona Aniksta York Capital ili su sami kupovali obveznice po tim cijenama temeljem šaputanja i vlastitog apetita za rizik, bez pomoći američkog regulatora nije moguće ustanoviti. Činjenica je da deset najvećih roll-up kreditora iz redova vlasnika obveznica pripada kategoriji visokorizičnih i alternativnih fondova koju ostatak financijske zajednice od milja naziva „vulture“ i da se u njihovom vlasništvu našlo 87 posto alokacije roll-up kredita koju je na sebe preuzeo „originalni“ kreditor Knighthead Capital Management.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jesu li Thomas Wagner i Anton Anikst bili dovoljno spretni i sretni te iskoristili pristup povlaštenim informacijama iz tornja treba zanimati regulatore i one vlasnike obveznica koji su kao kvočke na jajima ostali sjediti na svojim paketima. Valjda su očekivali, pokazalo se uzaludno, vijesti o detaljima roll-up kredita na terminalima Bloomeberga i Reutersa ili na stranicama Financial Timesa i WSJ-a. Za sve ostale, uključivši i preostale vjerovnike Agrokora i njegove buduće vlasnike, bitno je da je takva mogućnost uopće postojala. Jer zbog te mogućnosti kreirana je i izglasana nagodba, a zbog te nagodbe Agrokor nije prestao biti, kako je to lijepo sročio Ante Ramljak, „sistemski rizik za Republiku Hrvatsku“. O tome u sljedećem nastavku.
Agrokoru uopće nije trebao problematični roll-up kredit od milijardu eura. Zašto ga je onda uzeo?
Goranko Fižulić detaljno je istražio okolnosti dolaska kontroverznog vulture fonda koji je Agrokoru uvalio nepotrebni kredit. Ovo je peti nastavak priče
Je li Ante Ramljak 11. svibnja svjesno obmanuo sudionike na tržištu obveznica znajući da je u pripremi kreditni aranžman u dva i pol puta većem iznosu ili je netko u sljedeća tri tjedna natjerao izvanrednu upravu da uzme kredit u iznosu koji joj ne treba? Ako je posrijedi ovo drugo tko je imao tu moć?
Goranko Fižulić detaljno je istražio okolnosti dolaska kontroverznog vulture fonda koji je u Agrokoru uspio progurati problematični roll-up kredit od milijardu dolara a koji mu, zapravo, nije ni trebao. Ovo je peti nastavak o Knightheadu. Prvi dio možete pročitati ovdje, drugi ovdje, treći ovdje, a četvrti ovdje.
Cijena obveznica Agrokora porasla je između 6. i 20. travnja 2017. za 56 posto, s 25,9 centi za euro na 40,2 centi za euro. Nakon 20. travnja 2017. bila je u slobodnom padu sve do kraja lipnja te godine kada je zabilježila najmanju cijenu ikada, 10,3 centi za euro. Nakon toga ponovo raste do početka kolovoza 2017. kada dostiže cijenu od 25 centi za euro. Ta cijena ostaje, uz povremene manje oscilacije nepromijenjena sve do danas. U petak 30. studenog ove godine zaključna cijena bila je 26,4 centi za euro.
Američki privatni fondovi nemaju obavezu javnog obavještavanja o kupnji i prodaji obveznica te se njihove aktivnosti vezane uz pojedinu obveznicu mogu rekonstruirati ponajviše putem kretanja cijene u nekom razdoblju. Daleko najvažniji događaj koji je mogao utjecati na kretanje cijena obveznica u protekle dvije godine bilo je saznanje o mogućnosti sudjelovanja vlasnika obveznica u roll-up kreditu. Naime, jedino paket obveznica koji sudjeluje u roll-up kreditu ima vrijednost euro za euro odnosno dolar za dolar. Sve ostale obveznice vrijedile su i još uvijek vrijede četiri do pet puta manje.
Šef Knighthead Capitala Managementa Thomas Wagner, njegov glavni trgovac obveznicama Anton Anikst i šef specijalnih operacija u londonskom uredu PJT Partnersa Martin Gudgeon, zahvaljujući svojoj agilnosti, predanosti i marljivosti, ali ponajviše terenskom radu mlađeg analitičara Adama Pieczonke, saznali su 30. ožujka 2017. kako će Vlada Republike Hrvatske narednog dana usvojiti prijedlog Zakona o postupku izvanredne uprave.
Je li Ramljak znao da je u pripremi golemi kredit za Agrokor?
Prema njemu će vjerovnici Agrokora dobiti priliku kreditiranja koncerna uz prioritetnu naplatu i „rolanje“ starih potraživanja. Iz dostupnih podataka bilo je jasno da Agrokor kao cjelina može, bez prevelikog rizika za nove kreditore, preuzeti milijardu eura, ali nisu znali koliko će se buduća izvanredna uprava stvarno željeti zadužiti te kako će biti napravljena alokacija prava za kreditiranje koncerna.
Kada Ramljak 11. svibnja 2017. javno kaže da Agrokoru treba kredit od 200 do 220 milijuna eura, obveznice se prodaju po 34 centa za euro. Privremeno vjerovničko vijeće 8. lipnja iste godine daje suglasnost na milijardu i šezdeset milijuna eura vrijedan roll-up kredit, a cijena obveznica na taj dan iznosi 27 centi za euro.
Prema odluci izvanredne uprave od ukupnih 530 milijuna eura prava na davanje kredita 150 milijuna eura alocirano je vlasnicima obveznica, 160 milijuna eura domaćim bankama, 170 milijuna eura ruskim i zapadnim bankama i 50 milijuna eura dobavljačima. Je li Ante Ramljak 11. svibnja svjesno obmanuo sudionike na tržištu obveznica znajući da je u pripremi kreditni aranžman u dva i pol puta većem iznosu ili je netko u sljedeća tri tjedna natjerao izvanrednu upravu da uzme kredit u iznosu koji joj ne treba?
Kako su Ramljak i Wagner izašli s posve različitim pričama
Ako je posrijedi ovo drugo tko je imao tu moć? Ante Ramljak nije samo promijenio mišljenje o potrebnom iznosu kredita, nego je, nakon što je u dva navrata javno izložio plan po kojem Agrokor Grupa treba biti rastavljena i prodana u dijelovima kako više nikada ne bi predstavljala „sistemski rizik za Republiku Hrvatsku“ i kako bi vjerovnici bili namireni u novcu prodajom pojedinih trgovačkih društava u sastavu koncerna, napravio upravo suprotno i prihvatio provedbu modificiranog i prilagođenog plana Project Aisle koji je za Ivicu Todorića izradio Houlihan Lokey te time zadržao Agrokor Grupu kao cjelinu.
Prvi koji je javno kazao da Agrokor treba ostati cjelina bio je Thomas Wagner i to u intervjuu za Večernji list 16. lipnja 2017., dok dan ranije Ramljak u svom intervjuu još uvijek javno govori o prodaji dijelova, razgradnji i sistemskom riziku. Je li posrijedi koordinirano zbunjivanje sudionika na tržištu obveznica ili Ramljak naknadno mijenja ključni element nagodbe?
Istupi zbog kojih je došlo do drastičnog pada cijene obveznica
U svakom slučaju nakon ta dva javna istupa došlo je do daljnjeg drastičnog pada cijene obveznica i one u drugoj polovici lipnja 2017. imaju povijesnu najnižu cijenu od 10,3 centi za euro. U tom razdoblju Knighthead i Zagrebačka banka imaju pravo pronaći i izabrati strane, odnosno domaće kreditore koji žele sudjelovati u roll-up aranžmanu. Ako ih ne pronađu obavezni su sami osigurati kredit od 400 milijuna eura. Izvanredna uprava nikada nije htjela javno prezentirati iznose naknade koju su potencijalni sudionici roll-up kredita morali platiti „originalnim kreditorima“ za pravo sudjelovanja u roll-up aranžmanu.
Prema osnovnom ugovoru o roll-up kreditu dva fonda Knightheada i Kala Investments, za koje je potpisnik Thomas Wagner, definirani su kao „originalni kreditori“. Oni su odmah po dobivanju suglasnosti Vijeća uplatili 100 milijuna eura od prvotno alociranih 150 milijuna eura za vlasnike obveznica. Domaćim bankama priznat je kredit od 80 milijuna eura koji su odobrile u drugom tjednu travnja kao dio alokacije od 160 milijuna eura, a ruske banke, Sberbanka i VTB, premišljaju se o svom sudjelovanju u alokaciji od 170 milijuna eura. Ramljak u nekoliko navrata tijekom lipnja i srpnja javno tvrdi da izvanredna uprava još uvijek čeka odgovor Sberbanka o njegovom mogućem sudjelovanju u roll-up kreditu.
Skandalozan i apsolutno neprihvatljiv stav Ante Ramljaka
Tko je i kada donio odluku o promjeni iznosa početne alokacije prava na sudjelovanje u roll-up kreditu nije poznato. Prema Ramljakovim kasnijim izjavama to je bilo u nadležnosti „originalnih kreditora“, znači Knightheada, ali ako se poštuje barem minimalna transparentnost na tržištu obveznica i fer i pošten odnos prema svim njihovim vlasnicima taj stav je skandalozan i apsolutno neprihvatljiv jer upravo je Ante Ramljak predstavljao izdavatelja tih istih obveznica.
Kako je ruska banka VTB odlučila sudjelovati u kreditu s 90,75 milijuna eura novog novca i još toliko „rolanja“ starih obaveza, dvije zapadne banke s 11,7 milijuna eura, a Zagrebačka banka i Erste s novih 29,9 milijuna eura, Thomasu Wagneru preostalo je za dodatnu diskrecijsku raspodjelu, osim već odobrenih i neiskorištenih 50 milijuna eura, još 118,80 milijuna eura novog plasmana i isto toliko „rolanja“ obveznica na njihovu nominalnu cijenu.
Za taj jackpot od 168,8 milijuna eura trebalo je platiti 18 milijuna eura krajem lipnja ili 40 milijuna eura mjesec dana kasnije. Što je učinio gospodin Wagner danas više nije ni važno. Mogao je dati nalog Antonu Anikstu da kupi paket po 18 milijuna eura i proda ga po 40 milijuna eura onima koje je odabrao za sudjelovanje u roll-up kreditu, a koji će, nakon što mu plate pristojnu naknadu, taj isti paket prodati Ramljaku po 168,80 milijuna uz dodatne, danas dvoznamenkaste kamate.
Je li Wagner iskoristio pristup povlaštenim informacijama?
Jesu li na taj način kreditori Agrokora postali Monarch Capital, VR Capital i bivši poslodavac Antona Aniksta York Capital ili su sami kupovali obveznice po tim cijenama temeljem šaputanja i vlastitog apetita za rizik, bez pomoći američkog regulatora nije moguće ustanoviti. Činjenica je da deset najvećih roll-up kreditora iz redova vlasnika obveznica pripada kategoriji visokorizičnih i alternativnih fondova koju ostatak financijske zajednice od milja naziva „vulture“ i da se u njihovom vlasništvu našlo 87 posto alokacije roll-up kredita koju je na sebe preuzeo „originalni“ kreditor Knighthead Capital Management.
Jesu li Thomas Wagner i Anton Anikst bili dovoljno spretni i sretni te iskoristili pristup povlaštenim informacijama iz tornja treba zanimati regulatore i one vlasnike obveznica koji su kao kvočke na jajima ostali sjediti na svojim paketima. Valjda su očekivali, pokazalo se uzaludno, vijesti o detaljima roll-up kredita na terminalima Bloomeberga i Reutersa ili na stranicama Financial Timesa i WSJ-a. Za sve ostale, uključivši i preostale vjerovnike Agrokora i njegove buduće vlasnike, bitno je da je takva mogućnost uopće postojala. Jer zbog te mogućnosti kreirana je i izglasana nagodba, a zbog te nagodbe Agrokor nije prestao biti, kako je to lijepo sročio Ante Ramljak, „sistemski rizik za Republiku Hrvatsku“. O tome u sljedećem nastavku.