Nekad je nužno odabrati stranu

Ako netko još računa na približavanje liberala, nije pažljivo slušao Ivana Vrdoljaka

Kovača sigurno oduševljava što HNS ne vidi kandidata koji artikulira liberalne politike

02.09.2018., Zagreb - Konferencija za medije Hrvatske narodne stranke - liberalnih demokrata na kojoj je govorio predsjednik stranke Ivan Vrdoljak. 
Photo: Sandra Simunovic/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Ivan Vrdoljak je jučer prilično surovo ispalio politički rafal u ambicije predsjedničkog kandidata za kojeg bi se po logici stvari očekivalo da je najbliži HNS-u. Uostalom, HSLS sjedi u istoj koaliciji kao i Vrdoljakove Titanic trupe, pa opet je baš Dejan Kovač, predsjednički kandidat socijal-liberala, dobio “po nosu”.

Eh, šteta. Mogla je to biti prava trolerska kampanja. Ne ona otužnih pripadnika stranačke mladeži, ili PR pješadije s dna kace koji se regrutiraju posljednjih dana na društvenim mrežama, već je trolanje moglo postati zabava većih igrača i jedan od mainstream tokova predsjedničke kampanje.

Jer, evo, dok je ljeto još bilo vrelo, bjegunac od hrvatskog pravosuđa i jedan od neomiljenijih ljudi u Hrvatskoj, Zdravko Mamić, slao je iz svog međugorskog utočišta vrele emotivne poruke udivljenja aktualnoj predsjednici Republike, pričao o njihovim susretima i njegovoj podršci kampanji prije pet godina.

Trolanje Milanovića

Prije samo koji dan, redatelj ranije poznat pod imenom Dario Juričan se sa svojim novim imenom – Milan Bandić – odlučio kandidirati za predsjednika Republike, obećavajući ustavnu zaštitu korupcije.

Da se cijela ta stvar s trolanjem na najvišoj razini proglasi službenom, nedostajalo je samo da Hrvatska narodna stranka podrži Zorana Milanovića.

Čovjeka na čijoj su izbornoj listi ušli u Sabor, nekoliko mjeseci bila najžešća oporba Vladi Andreja Plenkovića da bi preko noći, namah, odlučili ući u tu istu Vladu i zadržati HDZ na vlasti. Milanoviću bi stvarno fenomenalno došla takva podrška.

Tablete za premijera

No, HNS se ipak nije odlučio za taj manevar. Što je ipak i logično, iako bi njihova podrška bivšem predsjedniku SDP-a podigla razinu želučane kiseline u većine birača lijevog centra, tablete za smirenje bi vjerojatno morao potražiti i Plenković.

Ne samo da njegova kandidatkinja, Kolinda Grabar-Kitarović još nije službeno objavila svoju kandidaturu, nego aktualnu predsjednicu ne želi podržati niti jedna stranka vladajuće koalicije. Da još Ivan Vrdoljak digne palac za njenog glavnog protivnika – e, to bi stvarno Plenkovića moglo dovesti na rub toga da pozove čuvenu tajnicu u Banskim dvorima pa makar većinu u Saboru zaljuljao do ruba raspada.

Rutinski manevar

Kako je, pritom, i sama mogućnost da bi u ovom trenutku netko iz HNS-a mogao imati značajniji rezultat na predsjedničkim izborima prilično duhovita sama po sebi, stranka je našla logično rješenje – neće podržati nikoga, odnosno, poručuje svojim biračima da glasaju po savjesti i da izbjegavaju ekstreme i populiste.

Dodatak o tome da će pokrenuti priču o ukidanju direktnih izbora za predsjednika Republike, kako bi se ubuduće osoba za tu funkciju birala u Saboru, ne treba doživljavati bitnijim od prilično rutinskog političkog marketinga. Jer, eto, funkcija je ionako protokolarna, izbori koštaju, a u predsjedničkim kampanjama se često razbuktavaju najniže strasti.

Izbori u Ustavu

Problem je, međutim, Ustav Republike Hrvatske. Način izbora predsjednika je definiran u tom dokumentu, što znači da ga se može promijeniti samo dvotrećinskom većinom u Saboru. Dakle, ne da nije dovoljan mali HNS, ne bi bili dovoljni ni veliki HDZ i SDP – zajedno.

Teško je zamisliv toliki politički konsenzus oko ukidanja predsjedničkih izbora. HDZ i SDP bi vjerojatno iskoristili priliku da jedni druge, ovisno tko bi prvi predložio ukidanje, optuže za umanjivanje demokracije/udar na hrvatski suverenitet. O populistima koji će sigurno još neko vrijeme držati dobar dio saborskih fotelja, da se i ne govori – bila bi to još jedna zavjera “otuđenih elita” protiv “volje naroda”, ili neka slična besadržajna frazetina pravedničkog patosa.

Udar na Kovača

Što opet ne znači da je jučerašnji manevar narodnjaka lišen ikakvog ozbiljnog političkog punjenja. O ne, Ivan Vrdoljak je jučer prilično surovo ispalio politički rafal u ambicije predsjedničkog kandidata za kojeg bi se po logici stvari očekivalo da je najbliži HNS-u. Uostalom, HSLS sjedi u istoj koaliciji kao i Vrdoljakove Titanic trupe, pa opet je baš Dejan Kovač, predsjednički kandidat socijal-liberala, dobio “po nosu”.

Vrdoljak je, naime, novinare podsjetio kako je predsjedništvo stranke prije 20 dana zaključilo da među postojećim kandidatima nema onog koji bi mogao artikulirati liberalne, tolerantne i otvorene politike.

Nula bodova

Kovač, dakle, nula bodova. Isto kao i približavanje dviju liberalnih stranaka iz HDZ-ove orbite, koje je do prije samo koji mjesec izgledalo kao logičan, gotovo organski razvoj političkih zbivanja u centru.

U međuvremenu je izgledni Vrdoljakov nasljednik Matija Posavec, sklon ideji o suradnji s HSLS-om, došao u nemilost vrha stranke, a evo, po svemu sudeći, u HNS-u ne kotira najbolje ni nova uzdanica liberalne opcije – Dejan Kovač. Barem što se tiče, kako je naglasio Vrdoljak, artikuliranja liberalnih, tolerantnih i otvorenih politika.