U Americi ljudi ne gledaju televiziju u javnim prostorima. Jučer se to nakratko promijenilo. Nitko još nije izračunao točan učinak saslušanja na nacionalnu ekonomiju, ali on nije zanemariv – barem trećina Amerikanaca bila je u četvrtak zaokupljena Kavanaughom. Ako znamo da je dnevni nacionalni proizvod 80 milijardi dolara, politička distrakcija na televiziji naciju je u jednom danu koštala oko 25 milijardi. Drugim riječima – Amerika je jedan dan manje radila, a više gledala televiziju, i to ju je koštalo koliko cijela Hrvatska uprihodi u pola godine. Cijela naša turistička sezona – i više od nje – otpuhnuta je zbog suca Kavanaugha, u jednom danu.
Amerika je stala na jedan dan. Svi politički sukobi, razmirice, svađe i nerazumijevanja ove ere slili su se četvrtak u jedno pitanje – je li Brett Kavanaugh, sudac kojega Donald Trump želi postaviti na Vrhovni sud, pokušao silovati jednu, a napastovao još nekoliko žena. Netipično za ovu užurbanu naciju, Amerika je stala i slušala. Bio je to znak novog, #MeToo vremena.
Iste optužbe još jučer bile bi odbačene bez puno razmišljanja, jer ih je protiv uglednog muškarca podigla nepoznata žena. Takav pristup više ne igra. Potvrdili su to deseci milijuna Amerikanaca koji su od jutra do kraja radnog dana pratili saslušanje u Senatu. Gotovo da nije bilo ekrana pred kojim svjedočenje nisu pratile grupe žena i muškaraca, republikanaca i demokrata. Barem na jedan dan, desecima milijuna građana pod kožu se uvukla politika. I uvuklo im se najbolje od politike: želja da sudjeluju u raspravi o tome kako se upravlja društvom u kojem žive, kako će upravljati sutra i tko će odlučivati. Politika je konačno dobila široku publiku. Rasprava o Kavanaughu u Senatu najgledaniji je politički TV-program u povijesti – gledali su ga kao da je riječ o inauguraciji, u puno većem broju nego posljednji sličan slučaj, kad je Clarence Thomas 1991. prošao u Vrhovni sud unatoč optužbi bivše suradnice da ju je seksualno zlostavljao.
U Americi ljudi ne gledaju televiziju u javnim prostorima. Jučer se to nakratko promijenilo. Nitko još nije izračunao točan učinak saslušanja na nacionalnu ekonomiju, ali on nije zanemariv – barem trećina Amerikanaca bila je u četvrtak zaokupljena Kavanaughom. Ako znamo da je dnevni nacionalni proizvod 80 milijardi dolara, politička distrakcija na televiziji naciju je u jednom danu koštala oko 25 milijardi. Drugim riječima – Amerika je jedan dan manje radila, a više gledala televiziju, i to ju je koštalo koliko cijela Hrvatska uprihodi u pola godine. Cijela naša turistička sezona – i više od nje – otpuhnuta je zbog suca Kavanaugha, u jednom danu.
Goofy profesorica nije kao operativac koji ruši kandidate za Vrhovni sud
Od sveučilišta do podzemnih željeznica, od ureda na Wall Streetu do bolnica, od škola do sudnica, Amerikanci su ili našli televizor s prijenosom svjedočenja iz Washingtona ili su izvukli mobitel i gledali streaming. Nakon godina nezainteresiranosti, nacija se konačno nečemu posvetila. Teško da je imala izbora – na svim nacionalnim i kablovskim kanalima osam sati prenosilo se svjedočenje iz Senata. Ujutro su milijuni plakali pred televizorom, suosjećajući sa ženom koju je Kavanaugh pokušao silovati. Popodne su se milijuni žestili, solidarizirajući se s Kavanaughom. Neki su ujutro plakali i popodne se žestili. No, većina je odabrala stranu.
Ujutro je svjedočila dr. Christine Balsey Ford, profesorica psihologije na Stanfordu, koju je kandidat za Vrhovni sud Brett Kavanaugh navodno pokušao silovati kad su bili tinejdžeri. Njeno svjedočenje – kao i cijelo američko jutro tog četvrtka – bilo je umjerenije, građanskije, civiliziranije i razumnije od popodneva, čak i ako ne vjerujete optužbama dr. Ford. Popodne su, nažalost, oslobođeni najgori nagoni. Kavanaugh i Trump ispali su čak i pristojni u odnosu na republikanske senatore koji su vodili saslušanje (dosta govori o njima to da je Trump ispao pristojniji).
Profesorica Christine Blasey Ford snimljena tijekom svjedočenja Profimedia, SIPA USA
Dojučer nepoznata, dr. Ford osvojila je pažnju nacije. Kad je prvi put progovorila na odboru, bilo je jasno da njen kredibilitet nitko neće moći srušiti. Već taj nastup pokazao je da ni s kim nije u političkom dosluhu: ne zato jer ona to kaže, nego zato jer bi – iz svega što vidite – to bilo nemoguće. Emotivna i iskrena dok svjedoči o seksualnom napadu, jednako je uvjerljivo zbunjena i neupućena u političke dilove Washingtona. Ford nema što dobiti ovim svjedočenjem, a imala bi puno toga izgubiti. Njena je karijera impresivna – osim što predaje na Sveučilištu u Palo Altu, godinama je već znanstvena suradnica na Stanfordu – uz Harvard najprestižnijem američkom sveučilištu. Ljudi koji toliku energiju ulože u akademsku karijeru u pravilu se ne kockaju s izletima u dnevnu politiku. Uostalom, pogledajte bilo koju snimku njena svjedočenja. Na trenutke smušena i neiskusna u politici, sigurno je jako goofy i mogla bi obrisati naočale, ali ne djeluje kao demokratski operativac koji ruši kandidate za Vrhovni sud.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nisu je ispitivali senatori, nego je dovedena gospođa iz Arizone
Kad je dr. Ford izašla s optužbama protiv Kavanaugha, i republikanci koji su joj htjeli izaći ususret vidjeli su veliki strukturni problem. Senatski Odbor za pravosuđe, gdje bi trebala svjedočiti, ima 21 člana – 11 republikanaca i 10 demokrata. Kao za vraga (a to nije slučajno, nego je samo još jedna manifestacija patrijarhata) svih 11 republikanaca u odboru su muškarci. Još gore – za američke, rasno osjetljive razmjere – svi su stariji bijeli muškarci. I još gore za republikance: od 10 demokrata u odboru za pravosuđe, čak su četiri žene, a dvoje nisu bijelci.
Sastav odbora ne može se nabrzinu promijeniti, pa su republikanci pribjegli solomunskom rješenju. Umjesto da dr. Ford, žrtvu republikanskog kandidata za Vrhovni sud, ispituje 11 muških republikanaca, bolje da je ispituje netko sa strane, po mogućnosti žena. U Arizoni su pronašli republikansku tužiteljicu Rachel Mitchell i doveli je u Washington, sve s objašnjenjem da ona ima više takta u poslu sa žrtvama seksualnog nasilja. Dr. Ford je tako došla pred Odbor da ispriča svoje iskustvo s čovjekom kojega je Trump nominirao za doživotnu poziciju na Vrhovnom sudu, ali je nisu ispitivali republikanski senatori, nego gospođa iz Arizone.
Gospođa koja sadržajem i izgledom nevjerojatno nalikuje Željki Markić
Kad se kaže da je nešto “solomunsko rješenje”, misli se na biblijskog kralja Solomona koji je u sporu dviju žena oko istog djeteta predložio da se dijete prereže napola, pa svaka ima polovicu. Ovo republikansko solomunsko rješenje ispalo je još gore od biblijskog. Na saslušanju u Senatu, republikanki senatori prepustili su svoje vrijeme tužiteljici Mitchell koja je, pred očima svih onih milijuna Amerikanaca zalijepljenih za televizor, ispitivala Christine Blasey Ford kao da je ONA nekoga silovala, a ne kao da je bila žrtva pokušaja silovanja. Ako su i htjeli pokazati da razumiju #MeToo eru, republikanci su to protraćili jer je gospođa Mitchell – nastupom ugodnija, ali sadržajem i izgledom nevjerojatno nalik Željki Markić – pokazala da je više zanima potkopavanje kredibiliteta žrtve, nego utvrđivanje činjenica.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Unatoč ovim pokušajima opstrukcije, dr. Ford je iznijela uvjerljivu priču o kandidatu za Vrhovni sud koji ju je pokušao silovati. Detalje ćete pronaći negdje drugdje, ali ono što trebate znati je sljedeće: Blasey Ford imala je 15 godina kad su je Trumpov kandidat za Vrhovni sud Brett Kavanaugh i njegov prijatelj na tulumu odgurali u spavaću sobu i srušili na krevet. Kavanaugh se bacio na nju, hvatajući je i pokušavajući je razodjenuti. Počela je vrištati, pa je drugi napadač pojačao muziku da je drugi ne čuju. Bili su na katu obiteljske kuće, a ostatak društva u prizemlju. Da ne bi vrištala, Kavanaugh joj je stavio ruku na usta, toliko pritišćući da je mislila da će je – nenamjerno – ugušiti. Bilo je ljeto i Blasey Ford je došla s bazena, pa je na sebi imala jednodijelni kupaći kostim, što ju je spasilo od silovanja, jer je Kavanaugh nije uspio razodjenuti. Usto je bio toliko pijan da je na kraju odustao.
‘Smijeh pijanih muškaraca dok ja ležim nemoćna pod jednim od njih’
Pokušaj silovanja, a pogotovo strah koji je pretrpjela, ostavili su trajne ožiljke na njenoj ličnosti, kaže dr. Ford. Uostalom, imala je samo 15 godina – bila je dijete i nije znala kako se nositi s pokušajem silovanja. Desetljećima je to skrivala, da bi prvi put o njemu progovorila 2012. – prvo suprugu, kasnije i psihijatrici. O tome postoje bilješke, što ruši republikansku tezu da je javno nastupila protiv Kavanaugha samo da ga spriječi u nominaciji za Vrhovni sud. Traumu s Kavanaughom ispričala je psihijatrici godinama prije nego što je on nominiran za Vrhovni sud.
– Što je najgore čega se sjećate, što nikad nećete zabaraviti?
– Smijeh, njihov bezobzirni smijeh. To nikad neću zaboraviti. Često mi se u sjećanje vraća njihov smijeh, smijeh dvojice pijanih muškaraca koji se zabavljaju dok ja ležim nemoćna pod jednim od njih. Taj smijeh je neizbrisiv.
– Koliko ste sigurni da je to bio Brett Kavanaugh?
– Jednako koliko sam sigurna da sad razgovaram s vama. Sto posto. To je bio Brett Kavanaugh.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bijela kuća bila je rastrojena, Trump je ispitivao je li odabrao pravog tipa
Christine Blasey Ford završila je svoje svjedočenje i mnogi su se pitali – što Brett Kavanaugh može napraviti da situaciju preokrene u svoju korist. Sve je bilo protiv njega – dr. Ford je po općem mišljenju bila ne samo vjerodostojna i simpatična, nego su njenu pristojnost, elokvenciju i dobronamjernost hvalili čak i na predsjedniku omiljenoj televiziji Fox News. Signal o tome kamo su nas vremena dovela došao je od Chrisa Wallacea, voditelja programa na Foxu, koji je otkrio da je svjedočenje dr. Ford nagnalo njegove kćeri da mu otkriju kako su bile žrtve seksualnog nasilja u srednjoj školi.
Bijela kuća bila je u rastrojstvu: “Jesam li odabrao pravog tipa”, pitao je novinare u nevjerici Donald Trump. Gledao sam svaku sekundu ovog osmosatnog svjedočenja i iskreno vam kažem da nisam mogao smisliti ništa što bi Kavanaugha izvuklo iz govana u koja se uvalio svojim postupcima. Oh, kako sam bio naivan!
Kavanaugh se spasio tako što se pretvorio u malog Trumpa
Čim je došao na Odbor, Kavanaugh je opravdao Trumpovo povjerenje. Mrvica backgrounda: Kavanaugh je bio čovjek Georgea W. Busha, netko koga Trump – zbog animoziteta prema obitelji Bush – ne bi uzeo ni u razmatranje da Kavanaugh nije imao specifičan pristup predsjedničkim ovlastima, što se Trumpu svidjelo jer je vidio da bi mu Kavanaugh uskoro mogao suditi u “ruskoj aferi”. Zato je Trump nominirao tog Bushevog čovjeka. No, nakon svjedočenja Christine Ford, Kavanaugh je bio mrtav kandidat – čak je i Trump razmišljao da povuče njegovu nominaciju. Kavanaugh se spasio tako što se pretvorio u malog Trumpa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
– Ovo je napad na predsjednika Trumpa i njegovu pobjednički plan! Sve ovo provode ljudi koji se nisu pomirili s ishodom izbora 2016. i pobjedom predsjednika Trumpa! Ovo je napad na mene, ali je zapravo napad na predsjednika Trumpa od strane demokrata i vanjskih grupa poput one Georgea Sorosa! Ja sam žrtva osvete obitelji Clinton!
Sve je to u nastupnom obraćanju Senatu rekao Brett Kavanaugh – isti kandidat koji je pola sata prije čuo na CNN-u da predsjednik nije siguran je li bilo pametno nominirati baš njega za Vrhovni sud. Sad kad je Kavanaugh, glumeći emocije do te mjere da je postalo neugodno gledati, raspalio po svima i spomenuo Trumpovo ime sedam puta u dvije minute. E, sad je feedback iz Bijele kuće postao drukčiji. “Kavanaugh je pravi i najbolji kandidat kojeg sam ikad mogao nominirati”, govorio je razgaljeni Trump. “On je nalik meni, uvijek se bori i nikad ne odustaje”. U dvije rečenice, izgovorene glasno i s indignacijom, Kavanaugh je prestao biti Bushev republikanac i postao Trumpov republikanac. Toliko vrijede karijere i uvjerenja.
Postao je taman kakvim ga Trump želi – bezobrazan, bezobziran i besraman
Kad su ga demokrati u Odboru za pravosuđe počeli ispitivati o optužbi za silovanje, Kavanaugh je postao drzak poput Trumpa. Senatorica Amy Klobuchar pokušala je uspostaviti s njim neku vrstu bliskog odnosa, ispričavši mu da je i njezin 90-godišnji otac bivši alkoholičar koji i danas ide na sastanke liječenih alkoholičara. To je trebao biti put prema bar minimalnom razumijevanju senatorice i kandidata. Nije tako završilo. Na pitanje – jeste li u mladosti pili preko mjere, Kavanaugh je odgovorio: Senatorice, jeste li i vi alkoholičarka poput svog oca?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kavanaugh je postao taman kakvim ga Trump želi – bezobrazan, bezobziran i besraman. U očima javnosti, koja je sve ovo gledala više nego bilo koju drugu političku priču, to su bili aduti, bar dok Kavanaugh nije naletio na demokratskog senatora Dicka Durbina iz Chicaga.
– Jeste li spremni zatražiti istragu FBI-a o svemu što vam se stavlja na dušu, da vas oslobode optužbe za silovanje i seksualno napastovanje? – pitao ga je Durbin. Kavanaugh nije odgovorio.
– Ponavljam, jeste li spremni zatražiti istragu FBI-a o svemu što vam se stavlja na dušu, jer istraga FBI-a može potvrditi sve što tvrdite? – ustrajao je Durbin. Dotad vječno rječit, blagoglagoljiv, Kavanaugh je zašutio. Petnaest sekundi njegove tišine pred kamerom na pitanje na koje bi bilo lako odgovoriti, reklo je više od njemu od svih pokušaja da ga se prikaže u ovom ili onom svjetlu. Pravo svjetlo za Kavanauga očito je ono koje na njega baca što manje svjetla.
Odgovori koje je dao senatorima o svojim mladim danima bili su evidentno neuvjerljivi. Školski godišnjak ispod njegova imena navodi pojmove “ralph club”, “boof” i “devil’s triangle”. “Ralph” u slengu znači povraćati, ali Kavanaugh tvrdi da se “ralph club” odnosi na činjenicu da on ima osjetljiv želudac, a ne na činjenicu da je prekomjerno pio. “Boof” u američkom studentskom žargonu označava analnu konzumaciju opijata, ali Kavanaugh tvrdi da je u njegovom slučaju bila riječ referenciji na – prđenje. “Devil’s triangle” je drugo ime za seks utroje, ali Kavanaugh tvrdi da je u njegovom godišnjaku bila riječ o “društvenoj igri u kojoj sudjeluje troje igrača”.
Amerika nije inkvizicijska Španjolska u kojoj bi studentima bilo zabranjeno raditi gluposti kakve je očito radio Brett Kavanaugh. Ali Amerika je isto tako država u kojoj se od najviših dužnosnika – kao što su suci Vrhovnog suda – očekuje da budu iskreni prema javnosti. Beskrajni su primjeri u kojima Brett Kavenaugh nije bio iskren, i to bi ga trebalo diskvalificirati od dužnosti na Vrhovnom sudu. No, Kavanaughov problem ne počinje i ne završava s njim – problem kreće od glave i samo se spušta naniže. A glava se zove Donald Trump, predsjednik Sjedinjenih Država. Kad netko uspije riješiti ove probleme s njim, riješit će i ostale.
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Amerika je stala na jedan dan zbog pitanja: je li ovaj čovjek, kojeg Trump želi na Vrhovnom sudu, zaista napasnik
Naš dopisnik iz Amerike objašnjava zašto je rasprava o Brettu Kavanaughu gledala u uredima Wall Streeta, bolnicama i školama
U Americi ljudi ne gledaju televiziju u javnim prostorima. Jučer se to nakratko promijenilo. Nitko još nije izračunao točan učinak saslušanja na nacionalnu ekonomiju, ali on nije zanemariv – barem trećina Amerikanaca bila je u četvrtak zaokupljena Kavanaughom. Ako znamo da je dnevni nacionalni proizvod 80 milijardi dolara, politička distrakcija na televiziji naciju je u jednom danu koštala oko 25 milijardi. Drugim riječima – Amerika je jedan dan manje radila, a više gledala televiziju, i to ju je koštalo koliko cijela Hrvatska uprihodi u pola godine. Cijela naša turistička sezona – i više od nje – otpuhnuta je zbog suca Kavanaugha, u jednom danu.
Amerika je stala na jedan dan. Svi politički sukobi, razmirice, svađe i nerazumijevanja ove ere slili su se četvrtak u jedno pitanje – je li Brett Kavanaugh, sudac kojega Donald Trump želi postaviti na Vrhovni sud, pokušao silovati jednu, a napastovao još nekoliko žena. Netipično za ovu užurbanu naciju, Amerika je stala i slušala. Bio je to znak novog, #MeToo vremena.
Iste optužbe još jučer bile bi odbačene bez puno razmišljanja, jer ih je protiv uglednog muškarca podigla nepoznata žena. Takav pristup više ne igra. Potvrdili su to deseci milijuna Amerikanaca koji su od jutra do kraja radnog dana pratili saslušanje u Senatu. Gotovo da nije bilo ekrana pred kojim svjedočenje nisu pratile grupe žena i muškaraca, republikanaca i demokrata. Barem na jedan dan, desecima milijuna građana pod kožu se uvukla politika. I uvuklo im se najbolje od politike: želja da sudjeluju u raspravi o tome kako se upravlja društvom u kojem žive, kako će upravljati sutra i tko će odlučivati. Politika je konačno dobila široku publiku. Rasprava o Kavanaughu u Senatu najgledaniji je politički TV-program u povijesti – gledali su ga kao da je riječ o inauguraciji, u puno većem broju nego posljednji sličan slučaj, kad je Clarence Thomas 1991. prošao u Vrhovni sud unatoč optužbi bivše suradnice da ju je seksualno zlostavljao.
U Americi ljudi ne gledaju televiziju u javnim prostorima. Jučer se to nakratko promijenilo. Nitko još nije izračunao točan učinak saslušanja na nacionalnu ekonomiju, ali on nije zanemariv – barem trećina Amerikanaca bila je u četvrtak zaokupljena Kavanaughom. Ako znamo da je dnevni nacionalni proizvod 80 milijardi dolara, politička distrakcija na televiziji naciju je u jednom danu koštala oko 25 milijardi. Drugim riječima – Amerika je jedan dan manje radila, a više gledala televiziju, i to ju je koštalo koliko cijela Hrvatska uprihodi u pola godine. Cijela naša turistička sezona – i više od nje – otpuhnuta je zbog suca Kavanaugha, u jednom danu.
Goofy profesorica nije kao operativac koji ruši kandidate za Vrhovni sud
Od sveučilišta do podzemnih željeznica, od ureda na Wall Streetu do bolnica, od škola do sudnica, Amerikanci su ili našli televizor s prijenosom svjedočenja iz Washingtona ili su izvukli mobitel i gledali streaming. Nakon godina nezainteresiranosti, nacija se konačno nečemu posvetila. Teško da je imala izbora – na svim nacionalnim i kablovskim kanalima osam sati prenosilo se svjedočenje iz Senata. Ujutro su milijuni plakali pred televizorom, suosjećajući sa ženom koju je Kavanaugh pokušao silovati. Popodne su se milijuni žestili, solidarizirajući se s Kavanaughom. Neki su ujutro plakali i popodne se žestili. No, većina je odabrala stranu.
Ujutro je svjedočila dr. Christine Balsey Ford, profesorica psihologije na Stanfordu, koju je kandidat za Vrhovni sud Brett Kavanaugh navodno pokušao silovati kad su bili tinejdžeri. Njeno svjedočenje – kao i cijelo američko jutro tog četvrtka – bilo je umjerenije, građanskije, civiliziranije i razumnije od popodneva, čak i ako ne vjerujete optužbama dr. Ford. Popodne su, nažalost, oslobođeni najgori nagoni. Kavanaugh i Trump ispali su čak i pristojni u odnosu na republikanske senatore koji su vodili saslušanje (dosta govori o njima to da je Trump ispao pristojniji).
Dojučer nepoznata, dr. Ford osvojila je pažnju nacije. Kad je prvi put progovorila na odboru, bilo je jasno da njen kredibilitet nitko neće moći srušiti. Već taj nastup pokazao je da ni s kim nije u političkom dosluhu: ne zato jer ona to kaže, nego zato jer bi – iz svega što vidite – to bilo nemoguće. Emotivna i iskrena dok svjedoči o seksualnom napadu, jednako je uvjerljivo zbunjena i neupućena u političke dilove Washingtona. Ford nema što dobiti ovim svjedočenjem, a imala bi puno toga izgubiti. Njena je karijera impresivna – osim što predaje na Sveučilištu u Palo Altu, godinama je već znanstvena suradnica na Stanfordu – uz Harvard najprestižnijem američkom sveučilištu. Ljudi koji toliku energiju ulože u akademsku karijeru u pravilu se ne kockaju s izletima u dnevnu politiku. Uostalom, pogledajte bilo koju snimku njena svjedočenja. Na trenutke smušena i neiskusna u politici, sigurno je jako goofy i mogla bi obrisati naočale, ali ne djeluje kao demokratski operativac koji ruši kandidate za Vrhovni sud.
Nisu je ispitivali senatori, nego je dovedena gospođa iz Arizone
Kad je dr. Ford izašla s optužbama protiv Kavanaugha, i republikanci koji su joj htjeli izaći ususret vidjeli su veliki strukturni problem. Senatski Odbor za pravosuđe, gdje bi trebala svjedočiti, ima 21 člana – 11 republikanaca i 10 demokrata. Kao za vraga (a to nije slučajno, nego je samo još jedna manifestacija patrijarhata) svih 11 republikanaca u odboru su muškarci. Još gore – za američke, rasno osjetljive razmjere – svi su stariji bijeli muškarci. I još gore za republikance: od 10 demokrata u odboru za pravosuđe, čak su četiri žene, a dvoje nisu bijelci.
Sastav odbora ne može se nabrzinu promijeniti, pa su republikanci pribjegli solomunskom rješenju. Umjesto da dr. Ford, žrtvu republikanskog kandidata za Vrhovni sud, ispituje 11 muških republikanaca, bolje da je ispituje netko sa strane, po mogućnosti žena. U Arizoni su pronašli republikansku tužiteljicu Rachel Mitchell i doveli je u Washington, sve s objašnjenjem da ona ima više takta u poslu sa žrtvama seksualnog nasilja. Dr. Ford je tako došla pred Odbor da ispriča svoje iskustvo s čovjekom kojega je Trump nominirao za doživotnu poziciju na Vrhovnom sudu, ali je nisu ispitivali republikanski senatori, nego gospođa iz Arizone.
Gospođa koja sadržajem i izgledom nevjerojatno nalikuje Željki Markić
Kad se kaže da je nešto “solomunsko rješenje”, misli se na biblijskog kralja Solomona koji je u sporu dviju žena oko istog djeteta predložio da se dijete prereže napola, pa svaka ima polovicu. Ovo republikansko solomunsko rješenje ispalo je još gore od biblijskog. Na saslušanju u Senatu, republikanki senatori prepustili su svoje vrijeme tužiteljici Mitchell koja je, pred očima svih onih milijuna Amerikanaca zalijepljenih za televizor, ispitivala Christine Blasey Ford kao da je ONA nekoga silovala, a ne kao da je bila žrtva pokušaja silovanja. Ako su i htjeli pokazati da razumiju #MeToo eru, republikanci su to protraćili jer je gospođa Mitchell – nastupom ugodnija, ali sadržajem i izgledom nevjerojatno nalik Željki Markić – pokazala da je više zanima potkopavanje kredibiliteta žrtve, nego utvrđivanje činjenica.
Unatoč ovim pokušajima opstrukcije, dr. Ford je iznijela uvjerljivu priču o kandidatu za Vrhovni sud koji ju je pokušao silovati. Detalje ćete pronaći negdje drugdje, ali ono što trebate znati je sljedeće: Blasey Ford imala je 15 godina kad su je Trumpov kandidat za Vrhovni sud Brett Kavanaugh i njegov prijatelj na tulumu odgurali u spavaću sobu i srušili na krevet. Kavanaugh se bacio na nju, hvatajući je i pokušavajući je razodjenuti. Počela je vrištati, pa je drugi napadač pojačao muziku da je drugi ne čuju. Bili su na katu obiteljske kuće, a ostatak društva u prizemlju. Da ne bi vrištala, Kavanaugh joj je stavio ruku na usta, toliko pritišćući da je mislila da će je – nenamjerno – ugušiti. Bilo je ljeto i Blasey Ford je došla s bazena, pa je na sebi imala jednodijelni kupaći kostim, što ju je spasilo od silovanja, jer je Kavanaugh nije uspio razodjenuti. Usto je bio toliko pijan da je na kraju odustao.
‘Smijeh pijanih muškaraca dok ja ležim nemoćna pod jednim od njih’
Pokušaj silovanja, a pogotovo strah koji je pretrpjela, ostavili su trajne ožiljke na njenoj ličnosti, kaže dr. Ford. Uostalom, imala je samo 15 godina – bila je dijete i nije znala kako se nositi s pokušajem silovanja. Desetljećima je to skrivala, da bi prvi put o njemu progovorila 2012. – prvo suprugu, kasnije i psihijatrici. O tome postoje bilješke, što ruši republikansku tezu da je javno nastupila protiv Kavanaugha samo da ga spriječi u nominaciji za Vrhovni sud. Traumu s Kavanaughom ispričala je psihijatrici godinama prije nego što je on nominiran za Vrhovni sud.
– Što je najgore čega se sjećate, što nikad nećete zabaraviti?
– Smijeh, njihov bezobzirni smijeh. To nikad neću zaboraviti. Često mi se u sjećanje vraća njihov smijeh, smijeh dvojice pijanih muškaraca koji se zabavljaju dok ja ležim nemoćna pod jednim od njih. Taj smijeh je neizbrisiv.
– Koliko ste sigurni da je to bio Brett Kavanaugh?
– Jednako koliko sam sigurna da sad razgovaram s vama. Sto posto. To je bio Brett Kavanaugh.
Bijela kuća bila je rastrojena, Trump je ispitivao je li odabrao pravog tipa
Christine Blasey Ford završila je svoje svjedočenje i mnogi su se pitali – što Brett Kavanaugh može napraviti da situaciju preokrene u svoju korist. Sve je bilo protiv njega – dr. Ford je po općem mišljenju bila ne samo vjerodostojna i simpatična, nego su njenu pristojnost, elokvenciju i dobronamjernost hvalili čak i na predsjedniku omiljenoj televiziji Fox News. Signal o tome kamo su nas vremena dovela došao je od Chrisa Wallacea, voditelja programa na Foxu, koji je otkrio da je svjedočenje dr. Ford nagnalo njegove kćeri da mu otkriju kako su bile žrtve seksualnog nasilja u srednjoj školi.
Bijela kuća bila je u rastrojstvu: “Jesam li odabrao pravog tipa”, pitao je novinare u nevjerici Donald Trump. Gledao sam svaku sekundu ovog osmosatnog svjedočenja i iskreno vam kažem da nisam mogao smisliti ništa što bi Kavanaugha izvuklo iz govana u koja se uvalio svojim postupcima. Oh, kako sam bio naivan!
Kavanaugh se spasio tako što se pretvorio u malog Trumpa
Čim je došao na Odbor, Kavanaugh je opravdao Trumpovo povjerenje. Mrvica backgrounda: Kavanaugh je bio čovjek Georgea W. Busha, netko koga Trump – zbog animoziteta prema obitelji Bush – ne bi uzeo ni u razmatranje da Kavanaugh nije imao specifičan pristup predsjedničkim ovlastima, što se Trumpu svidjelo jer je vidio da bi mu Kavanaugh uskoro mogao suditi u “ruskoj aferi”. Zato je Trump nominirao tog Bushevog čovjeka. No, nakon svjedočenja Christine Ford, Kavanaugh je bio mrtav kandidat – čak je i Trump razmišljao da povuče njegovu nominaciju. Kavanaugh se spasio tako što se pretvorio u malog Trumpa.
– Ovo je napad na predsjednika Trumpa i njegovu pobjednički plan! Sve ovo provode ljudi koji se nisu pomirili s ishodom izbora 2016. i pobjedom predsjednika Trumpa! Ovo je napad na mene, ali je zapravo napad na predsjednika Trumpa od strane demokrata i vanjskih grupa poput one Georgea Sorosa! Ja sam žrtva osvete obitelji Clinton!
Sve je to u nastupnom obraćanju Senatu rekao Brett Kavanaugh – isti kandidat koji je pola sata prije čuo na CNN-u da predsjednik nije siguran je li bilo pametno nominirati baš njega za Vrhovni sud. Sad kad je Kavanaugh, glumeći emocije do te mjere da je postalo neugodno gledati, raspalio po svima i spomenuo Trumpovo ime sedam puta u dvije minute. E, sad je feedback iz Bijele kuće postao drukčiji. “Kavanaugh je pravi i najbolji kandidat kojeg sam ikad mogao nominirati”, govorio je razgaljeni Trump. “On je nalik meni, uvijek se bori i nikad ne odustaje”. U dvije rečenice, izgovorene glasno i s indignacijom, Kavanaugh je prestao biti Bushev republikanac i postao Trumpov republikanac. Toliko vrijede karijere i uvjerenja.
Postao je taman kakvim ga Trump želi – bezobrazan, bezobziran i besraman
Kad su ga demokrati u Odboru za pravosuđe počeli ispitivati o optužbi za silovanje, Kavanaugh je postao drzak poput Trumpa. Senatorica Amy Klobuchar pokušala je uspostaviti s njim neku vrstu bliskog odnosa, ispričavši mu da je i njezin 90-godišnji otac bivši alkoholičar koji i danas ide na sastanke liječenih alkoholičara. To je trebao biti put prema bar minimalnom razumijevanju senatorice i kandidata. Nije tako završilo. Na pitanje – jeste li u mladosti pili preko mjere, Kavanaugh je odgovorio: Senatorice, jeste li i vi alkoholičarka poput svog oca?
Kavanaugh je postao taman kakvim ga Trump želi – bezobrazan, bezobziran i besraman. U očima javnosti, koja je sve ovo gledala više nego bilo koju drugu političku priču, to su bili aduti, bar dok Kavanaugh nije naletio na demokratskog senatora Dicka Durbina iz Chicaga.
– Jeste li spremni zatražiti istragu FBI-a o svemu što vam se stavlja na dušu, da vas oslobode optužbe za silovanje i seksualno napastovanje? – pitao ga je Durbin. Kavanaugh nije odgovorio.
– Ponavljam, jeste li spremni zatražiti istragu FBI-a o svemu što vam se stavlja na dušu, jer istraga FBI-a može potvrditi sve što tvrdite? – ustrajao je Durbin. Dotad vječno rječit, blagoglagoljiv, Kavanaugh je zašutio. Petnaest sekundi njegove tišine pred kamerom na pitanje na koje bi bilo lako odgovoriti, reklo je više od njemu od svih pokušaja da ga se prikaže u ovom ili onom svjetlu. Pravo svjetlo za Kavanauga očito je ono koje na njega baca što manje svjetla.
Evidentno neuvjerljiva opravdanja školskog godišnjaka
Odgovori koje je dao senatorima o svojim mladim danima bili su evidentno neuvjerljivi. Školski godišnjak ispod njegova imena navodi pojmove “ralph club”, “boof” i “devil’s triangle”. “Ralph” u slengu znači povraćati, ali Kavanaugh tvrdi da se “ralph club” odnosi na činjenicu da on ima osjetljiv želudac, a ne na činjenicu da je prekomjerno pio. “Boof” u američkom studentskom žargonu označava analnu konzumaciju opijata, ali Kavanaugh tvrdi da je u njegovom slučaju bila riječ referenciji na – prđenje. “Devil’s triangle” je drugo ime za seks utroje, ali Kavanaugh tvrdi da je u njegovom godišnjaku bila riječ o “društvenoj igri u kojoj sudjeluje troje igrača”.
Amerika nije inkvizicijska Španjolska u kojoj bi studentima bilo zabranjeno raditi gluposti kakve je očito radio Brett Kavanaugh. Ali Amerika je isto tako država u kojoj se od najviših dužnosnika – kao što su suci Vrhovnog suda – očekuje da budu iskreni prema javnosti. Beskrajni su primjeri u kojima Brett Kavenaugh nije bio iskren, i to bi ga trebalo diskvalificirati od dužnosti na Vrhovnom sudu. No, Kavanaughov problem ne počinje i ne završava s njim – problem kreće od glave i samo se spušta naniže. A glava se zove Donald Trump, predsjednik Sjedinjenih Država. Kad netko uspije riješiti ove probleme s njim, riješit će i ostale.