U zadnjem činu velike operacije zataškavanja kriminalnih djela predsjednika Amerike, republikanska većina u Senatu oslobodila je Donalda Trumpa obiju točaka optužnice iz Zastupničkog doma, no nacija je dobila neočekivanog heroja – Mitta Romneyja.
Takozvano suđenje bila je sramotna lakrdija, u kojoj Trumpovi odvjetnici nisu uspjeli osporiti niti jedan detalj optužnice, a republikanski senatori su im sekundirali odlukom da zabrane svjedoke. Bilo je to prvo suđenje bez svjedoka – ne samo u procesima impeachmenta, nego u američkoj povijesti. Odbili su saslušati čak i Trumpova donedavnog savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona – znali su da bi taj političar neupitnih republikanskih kredencijala teško teretio predsjednika, što bi senatorima samo otežalo konačnu odluku da Trumpa oslobode pod svaku cijenu. To su na kraju i napravili, kukavički kapituliravši pred demagogom koji vodi njihovu stranku i čiji bi bijes inače mogao upropastiti njihove političke karijere.
Iako je Trump oslobođen, sumnja da je kriv za sve što mu se stavlja na teret nije uklonjena – dapače, indirektno je potvrđena manevrima koje je GOP poduzeo da ga zaštiti od neugodne istine. Nekoliko republikanskih senatora otvoreno je priznalo da je optužnica zapravo dokazana – ali su svejedno glasali za oslobođenje Trumpa.
Romnyjev glas za smjenu Trumpa bio je povijesni presedan
Časna iznimka bio je senator Mitt Romney iz Utaha – jedini republikanac koji je glasao za opoziv predsjednika. To nije promijenilo odnos snaga u Senatu – za smjenu Trumpa trebala je dvotrećinska većina od 67 glasova, a demokrati su s Romneyjem imali svega 48 glasova. No, Romney je svojim glasom uskratio Trumpu ogromnu pobjedu: priliku da cijeli proces okarakterizira kao politički motivirani demokratski progon.
Dapače, Romnyjev glas za smjenu Trumpa bio je povijesni presedan – ni u jednom od dva prethodna impeachmenta u američkoj prošlosti za opoziv predsjednika nije glasao niti jedan član predsjednikove stranke – ni na suđenju Andrewu Johnsonu 1868. ni na suđenju Billu Clintonu 1999. godine. Donald Trump je prvi predsjednik u povijesti za čiju su smjenu glasali senatori iz obje stranke.
“Predsjednik je od druge države zatražio da pokrene istragu protiv njegova političkog rivala; zato je uskratio vojnu pomoć toj saveznici koja je u ratu protiv ruskog agresora”, ustvrdio je Romney u govoru pred Senatom. “Je li dakle predsjednik počinio djelo tako teško da zaslužuje da ga se ukloni s dužnosti? Jest, počinio je ga je i zaslužuje biti opozvan”, rekao je bivši republikanski predsjednički kandidat. “Predsjednik je kriv za užasnu zloupotrebu povjerenja javnosti.”
Članak se nastavlja ispod oglasa
Romney je u svom je govoru prihvatio navode optužnice
Romney će ostati zapamćen kao hrabar političar koji je glasao za najtežu političku kaznu protiv predsjednika iz vlastite stranke, suprotno naputku GOP-a, koji ga je 2012. bio kandidirao za predsjednika. No, to što je ustvrdio bilo je bjelodano svakome tko je pratio proces impeachmenta i suđenje u Senatu: Trump je kriv. Aktualni predsjednik nije oslobođen zato što bi bilo nejasno je li možda ipak nedužan, ili zato što bi nedostajalo dokaza o krivnji, ili zato što bi priča bila nepotpuna, ili zato što su postojala kontradiktorna svjedočanstva. Unatoč blokadi iskaza Boltona i drugih svjedoka, nepobitno je jasno da je Trump počinio sve što mu se stavlja na dušu.
Romney je u svom je govoru prihvatio navode optužnice. Odbacio je ideju da su Joe Biden ili njegov sin Hunter i za što bili krivi, ismijao je sumanute teze Trumpova odvjetnika Alana Dershowitza da predsjednik – u pokušaju da pobijedi na izborima – može raditi što ga ja volja te zapravo biti iznad zakona. Odbacio je sve teze Trumpove obrane i pokušaje republikanskih kolega da umanje odgovornost predsjednika. Istaknuti lider u mormonskoj zajednici i vrlo religiozan čovjek, Romney je svoj glas objasnio moralnim razlozima – tako rijetkima u politici, a posebno u Trumpovoj stranci. “Prisegu da ću predsjedniku suditi po savjesti i na temelju činjenica dao sam pred bogom. Ja sam čovjek vjere – ne mogu prekršiti zakletvu koju sam dao bogu i zanemariti dokaze o predsjednikovoj krivnji.”
“Mitt Romney je bio preslab da bi porazio demokrate, pa im se sad pridružio. Treba ga izbaciti iz Republikanske stranke!”, tvitao je predsjednički sin Don Trump Jr. Da živi u Hrvatskoj, čovjeku s instinktom za takva politička rješenja smiješilo bi se mjesto glavnog tajnika HDZ-a.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nije čudno da su se republikanci svrstali na Trumpovu stranu
Nije to bilo najgore što je snašlo senatora iz Utaha. U izdaji kakva bi našla mjesto među prizorima najmračnijeg staljinizma u “Grobnici za Borisa Davidoviča” Danila Kiša, Mitta Romneyja se javno odrekla i predsjednica Republikanske stranke Ronna McDaniel. U atmosferi Trumpova diktata, nije čudno da se stranka svrstala na njegovu stranu. No, predsjednica Republikanske stranke do 2017. se zvala Ronna Romney McDaniel – djevojačko prezime izbacila je na zahtjev Trumpa. Jučer se Ronna javno odrekla uglednog stranačkog kolege, s kojim je dijelila prezime. Ronna Romney McDaniel nećakinja je senatora Romneyja – kći njegova brata. Njena osobna izdaja posebno je dramatična kad znate da oboje pripadaju mormonskoj zajednici, koja toliko drži do tradicionalnih obiteljskih odnosa. No, Trump je uspio i to rasturiti.
Svojim principijelim činom Mitt Romney je pospiješio još jedan ishod – spriječio je opasnost da se neki demokratski senatori odlijepe i glasaju da Trump nije kriv. Troje demokrata iz država s republikanskom većinom bili su na udaru lobista – senatori iz Alabame, Zapadne Virginije i Arizone. Nakon Romneyjeva govora, dobili su potrebnu odstupnicu, pa je svih 47 demokratskih senatora glasalo za smjenu Trumpa.
Danas se s nostalgijom sjećamo korifeja bivših republikanskih politika
Ne mogu to dokazati, ali sam potpuno siguran kako bi se – da je živ – demokratima jučer bio pridružio i senator John McCain, umjereni republikanac koji je legendarno srušio Trumpov pokušaj ukidanja Obamacarea. Trump nikad nije podnosio McCaina, vrijeđao ga je zato što je bio ratni zarobljenik u Vijetnamu (“Po meni su heroji oni kojima nisu srušili avion”), a vrijeđa ga i nakon McCainove smrti 2018. godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Činjenica da je za smjenu Trumpa glasao Mitt Romney – posljednji republikanski kandidat za predsjednika prije Trumpa – i da bi to vjerojatno napravio i McCain – pretposljednji – žalosno je svjedočanstvo transformacije Republikanske stranke o kojoj sam više puta pisao. Iz europske vizure, Republikanska stranka često se smatra prekonzervativnom, premalo socijalno osjetljivom i pretjerano intervencionističkom.
No, u trumpovskoj atmosferi u Americi, korifeji bivših republikanskih politika: socijalno neosjetljivi milijarder Mitt Romney, intervencionist John Bolton, izvoznik demokracije John McCain, konzervativni naftaš George Bush – izgledaju kao umjereni, umiveni i uglađeni političari, a njihove ideje nostalgično mjesto na koje bi se mnogi htjeli vratiti iz pakla korupcije, nekompetencije, nestabilnosti, neodmjerenosti, potkopavanja normi i zakona te kulta ličnosti koje je stvorio Trump.
Nitko od republikanaca ne usudi se javno reći što zbilja misli u Trumpu
Republikanska stranka se pretvorila u “Stranku Trump Donald 365” i danas nije više nego sljedba utemeljena na klijentelističkim interesima i strahu od predsjednika i njegove političke osvete. Iz svjedočenja demokratskih senatora znamo da dobar dio njihovih republikanskih kolega misli o Trumpu sve najgore i uvjeren je da je kriv po točkama optužnice iz impeachmenta. No, nitko osim Romneyja ne usudi se to javno reći – kamoli djelovati – jer znaju da Trump upravlja s 25 do 30 posto biračkog tijela, koje bi na njegov mig s Twittera podržalo “trumpskijeg” konkurenta na predizborima i uništilo karijere tih političara. Trump se održava na vlasti zahvaljujući najbrutalnijem obliku političke korupcije koji je zapadni svijet dugo vidio.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pitanje je koliko su Trumpovih govana ti republikanski političari spremni progutati da sačuvaju svoju guzicu. Evo primjera, pa razmislite: u impeachmentu 1998. godine Bill Clinton se dvaput javno ispričao za svoje postupke u značajno manje problematičnoj aferi s Monicom Lewinsky. Dan nakon oslobađajuće presude u Senatu, sazvao je demokratske i republikanske lidere i pokušao “pomiriti naciju”. Trump ne samo da se nije ispričao, nego uporno tvrdi da “nije napravio ništa krivo”. Nakon presude u Senatu, proces impeachmenta nazvao je “podvalom”, a ovo je prvi tvit koji je objavio:
Predsjednik Amerike, najstarije i najvažnije demokratske republike na svijetu, sugerira da će ostati na vlasti – zauvijek, kao monarh. Najbolji je to odgovor grupi republikanskih senatora, poput Susan Collins iz Mainea, koji su tvrdili da će glasati “nije kriv” iako misle da su Trumpovi postupci u aferi s Ukrajinom bili pogrešni i nedopustivi. “Glasat ću protiv opoziva jer mislim da je predsjednik iz ovoga naučio lekciju”, rekla je Collins. Trump je brzo pokazao kakvu je lekciju naučio te nesvjesno razotkrio licemjerje oportunista poput Susan Collins.
Republikanci su ismijali istinu, pravdu i političku odgovornost
Pokušaj iznude Ukrajine, za koji je jučer oslobođen u Senatu, Trump je pokrenuo pozivom predsjedniku Volodimiru Zelenskom 25. srpnja prošle godine. Dogodilo se to dan nakon ključnog svjedočenja specijalnog istražitelja Boba Muellera o nalazima istrage “ruske afere”. Trump je tog dana shvatio da se izvukao od odgovornosti za upitanje režima Vladimira Putina u izbore 2016., pa je idućeg dana pokrenuo novi pokušaj – iznudu Ukrajine da mu pomogne na izborima 2020. Znajući njegovu psihologiju – koja je ovih godina izložena na pladnju svima koje zanima – nije teško prepoznati obrazac ponašanja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nakon kukavičke odluke republikanskih senatora da oslobode predsjednika čija je krivnja nepobitno dokazana, pravo pitanje je – koga će Trump nazvati danas, dan nakon što je oslobođen u “ukrajinskoj aferi”? Hoće li iznova pokušati namjestiti izbore? Ima li više ikoga tko bi ga zaustavio? Možemo li vjerovati da će izbori u studenom biti pošteni? To su pitanja koja se inače postavljaju za zemlje Trećeg svijeta – Trump je Ameriku srozao na tu razinu.
Povijest neće imati milosti za sramotno ponašanje republikanaca, koji su u postupku impeachmenta ismijali istinu, pravdu i političku odgovornost. No, postoji barem mala utjeha: demokrati su pokušali spasiti američku demokraciju i Trumpa spriječiti da na vlasti ostane zauvijek, kao monarh. U tome im se pridružio čovjek koji je jednom mogao postati predsjednik, a jučer je postao heroj – Mitt Romney zaslužio je svoje mjesto u povijesti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Analiza Đive Đurovića: Kako je na kraju sramotnog Trumpovog suđenja Amerika dobila neočekivanog heroja
Što nam je pokazalo jučerašnje glasovanje Senata koji je američkog predsjednika oslobodio svih optužbi
U trumpovskoj atmosferi u Americi, korifeji bivših republikanskih politika: socijalno neosjetljivi milijarder Mitt Romney, intervencionist John Bolton, izvoznik demokracije John McCain, konzervativni naftaš George Bush – izgledaju kao umjereni, umiveni i uglađeni političari, a njihove ideje nostalgično mjesto na koje bi se mnogi htjeli vratiti iz pakla korupcije, nekompetencije, nestabilnosti, neodmjerenosti, potkopavanja normi i zakona te kulta ličnosti koje je stvorio Trump.
U zadnjem činu velike operacije zataškavanja kriminalnih djela predsjednika Amerike, republikanska većina u Senatu oslobodila je Donalda Trumpa obiju točaka optužnice iz Zastupničkog doma, no nacija je dobila neočekivanog heroja – Mitta Romneyja.
Takozvano suđenje bila je sramotna lakrdija, u kojoj Trumpovi odvjetnici nisu uspjeli osporiti niti jedan detalj optužnice, a republikanski senatori su im sekundirali odlukom da zabrane svjedoke. Bilo je to prvo suđenje bez svjedoka – ne samo u procesima impeachmenta, nego u američkoj povijesti. Odbili su saslušati čak i Trumpova donedavnog savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona – znali su da bi taj političar neupitnih republikanskih kredencijala teško teretio predsjednika, što bi senatorima samo otežalo konačnu odluku da Trumpa oslobode pod svaku cijenu. To su na kraju i napravili, kukavički kapituliravši pred demagogom koji vodi njihovu stranku i čiji bi bijes inače mogao upropastiti njihove političke karijere.
Iako je Trump oslobođen, sumnja da je kriv za sve što mu se stavlja na teret nije uklonjena – dapače, indirektno je potvrđena manevrima koje je GOP poduzeo da ga zaštiti od neugodne istine. Nekoliko republikanskih senatora otvoreno je priznalo da je optužnica zapravo dokazana – ali su svejedno glasali za oslobođenje Trumpa.
Romnyjev glas za smjenu Trumpa bio je povijesni presedan
Časna iznimka bio je senator Mitt Romney iz Utaha – jedini republikanac koji je glasao za opoziv predsjednika. To nije promijenilo odnos snaga u Senatu – za smjenu Trumpa trebala je dvotrećinska većina od 67 glasova, a demokrati su s Romneyjem imali svega 48 glasova. No, Romney je svojim glasom uskratio Trumpu ogromnu pobjedu: priliku da cijeli proces okarakterizira kao politički motivirani demokratski progon.
Dapače, Romnyjev glas za smjenu Trumpa bio je povijesni presedan – ni u jednom od dva prethodna impeachmenta u američkoj prošlosti za opoziv predsjednika nije glasao niti jedan član predsjednikove stranke – ni na suđenju Andrewu Johnsonu 1868. ni na suđenju Billu Clintonu 1999. godine. Donald Trump je prvi predsjednik u povijesti za čiju su smjenu glasali senatori iz obje stranke.
“Predsjednik je od druge države zatražio da pokrene istragu protiv njegova političkog rivala; zato je uskratio vojnu pomoć toj saveznici koja je u ratu protiv ruskog agresora”, ustvrdio je Romney u govoru pred Senatom. “Je li dakle predsjednik počinio djelo tako teško da zaslužuje da ga se ukloni s dužnosti? Jest, počinio je ga je i zaslužuje biti opozvan”, rekao je bivši republikanski predsjednički kandidat. “Predsjednik je kriv za užasnu zloupotrebu povjerenja javnosti.”
Romney je u svom je govoru prihvatio navode optužnice
Romney će ostati zapamćen kao hrabar političar koji je glasao za najtežu političku kaznu protiv predsjednika iz vlastite stranke, suprotno naputku GOP-a, koji ga je 2012. bio kandidirao za predsjednika. No, to što je ustvrdio bilo je bjelodano svakome tko je pratio proces impeachmenta i suđenje u Senatu: Trump je kriv. Aktualni predsjednik nije oslobođen zato što bi bilo nejasno je li možda ipak nedužan, ili zato što bi nedostajalo dokaza o krivnji, ili zato što bi priča bila nepotpuna, ili zato što su postojala kontradiktorna svjedočanstva. Unatoč blokadi iskaza Boltona i drugih svjedoka, nepobitno je jasno da je Trump počinio sve što mu se stavlja na dušu.
Romney je u svom je govoru prihvatio navode optužnice. Odbacio je ideju da su Joe Biden ili njegov sin Hunter i za što bili krivi, ismijao je sumanute teze Trumpova odvjetnika Alana Dershowitza da predsjednik – u pokušaju da pobijedi na izborima – može raditi što ga ja volja te zapravo biti iznad zakona. Odbacio je sve teze Trumpove obrane i pokušaje republikanskih kolega da umanje odgovornost predsjednika. Istaknuti lider u mormonskoj zajednici i vrlo religiozan čovjek, Romney je svoj glas objasnio moralnim razlozima – tako rijetkima u politici, a posebno u Trumpovoj stranci. “Prisegu da ću predsjedniku suditi po savjesti i na temelju činjenica dao sam pred bogom. Ja sam čovjek vjere – ne mogu prekršiti zakletvu koju sam dao bogu i zanemariti dokaze o predsjednikovoj krivnji.”
“Mitt Romney je bio preslab da bi porazio demokrate, pa im se sad pridružio. Treba ga izbaciti iz Republikanske stranke!”, tvitao je predsjednički sin Don Trump Jr. Da živi u Hrvatskoj, čovjeku s instinktom za takva politička rješenja smiješilo bi se mjesto glavnog tajnika HDZ-a.
Nije čudno da su se republikanci svrstali na Trumpovu stranu
Nije to bilo najgore što je snašlo senatora iz Utaha. U izdaji kakva bi našla mjesto među prizorima najmračnijeg staljinizma u “Grobnici za Borisa Davidoviča” Danila Kiša, Mitta Romneyja se javno odrekla i predsjednica Republikanske stranke Ronna McDaniel. U atmosferi Trumpova diktata, nije čudno da se stranka svrstala na njegovu stranu. No, predsjednica Republikanske stranke do 2017. se zvala Ronna Romney McDaniel – djevojačko prezime izbacila je na zahtjev Trumpa. Jučer se Ronna javno odrekla uglednog stranačkog kolege, s kojim je dijelila prezime. Ronna Romney McDaniel nećakinja je senatora Romneyja – kći njegova brata. Njena osobna izdaja posebno je dramatična kad znate da oboje pripadaju mormonskoj zajednici, koja toliko drži do tradicionalnih obiteljskih odnosa. No, Trump je uspio i to rasturiti.
Svojim principijelim činom Mitt Romney je pospiješio još jedan ishod – spriječio je opasnost da se neki demokratski senatori odlijepe i glasaju da Trump nije kriv. Troje demokrata iz država s republikanskom većinom bili su na udaru lobista – senatori iz Alabame, Zapadne Virginije i Arizone. Nakon Romneyjeva govora, dobili su potrebnu odstupnicu, pa je svih 47 demokratskih senatora glasalo za smjenu Trumpa.
Danas se s nostalgijom sjećamo korifeja bivših republikanskih politika
Ne mogu to dokazati, ali sam potpuno siguran kako bi se – da je živ – demokratima jučer bio pridružio i senator John McCain, umjereni republikanac koji je legendarno srušio Trumpov pokušaj ukidanja Obamacarea. Trump nikad nije podnosio McCaina, vrijeđao ga je zato što je bio ratni zarobljenik u Vijetnamu (“Po meni su heroji oni kojima nisu srušili avion”), a vrijeđa ga i nakon McCainove smrti 2018. godine.
Činjenica da je za smjenu Trumpa glasao Mitt Romney – posljednji republikanski kandidat za predsjednika prije Trumpa – i da bi to vjerojatno napravio i McCain – pretposljednji – žalosno je svjedočanstvo transformacije Republikanske stranke o kojoj sam više puta pisao. Iz europske vizure, Republikanska stranka često se smatra prekonzervativnom, premalo socijalno osjetljivom i pretjerano intervencionističkom.
No, u trumpovskoj atmosferi u Americi, korifeji bivših republikanskih politika: socijalno neosjetljivi milijarder Mitt Romney, intervencionist John Bolton, izvoznik demokracije John McCain, konzervativni naftaš George Bush – izgledaju kao umjereni, umiveni i uglađeni političari, a njihove ideje nostalgično mjesto na koje bi se mnogi htjeli vratiti iz pakla korupcije, nekompetencije, nestabilnosti, neodmjerenosti, potkopavanja normi i zakona te kulta ličnosti koje je stvorio Trump.
Nitko od republikanaca ne usudi se javno reći što zbilja misli u Trumpu
Republikanska stranka se pretvorila u “Stranku Trump Donald 365” i danas nije više nego sljedba utemeljena na klijentelističkim interesima i strahu od predsjednika i njegove političke osvete. Iz svjedočenja demokratskih senatora znamo da dobar dio njihovih republikanskih kolega misli o Trumpu sve najgore i uvjeren je da je kriv po točkama optužnice iz impeachmenta. No, nitko osim Romneyja ne usudi se to javno reći – kamoli djelovati – jer znaju da Trump upravlja s 25 do 30 posto biračkog tijela, koje bi na njegov mig s Twittera podržalo “trumpskijeg” konkurenta na predizborima i uništilo karijere tih političara. Trump se održava na vlasti zahvaljujući najbrutalnijem obliku političke korupcije koji je zapadni svijet dugo vidio.
Pitanje je koliko su Trumpovih govana ti republikanski političari spremni progutati da sačuvaju svoju guzicu. Evo primjera, pa razmislite: u impeachmentu 1998. godine Bill Clinton se dvaput javno ispričao za svoje postupke u značajno manje problematičnoj aferi s Monicom Lewinsky. Dan nakon oslobađajuće presude u Senatu, sazvao je demokratske i republikanske lidere i pokušao “pomiriti naciju”. Trump ne samo da se nije ispričao, nego uporno tvrdi da “nije napravio ništa krivo”. Nakon presude u Senatu, proces impeachmenta nazvao je “podvalom”, a ovo je prvi tvit koji je objavio:
Predsjednik Amerike, najstarije i najvažnije demokratske republike na svijetu, sugerira da će ostati na vlasti – zauvijek, kao monarh. Najbolji je to odgovor grupi republikanskih senatora, poput Susan Collins iz Mainea, koji su tvrdili da će glasati “nije kriv” iako misle da su Trumpovi postupci u aferi s Ukrajinom bili pogrešni i nedopustivi. “Glasat ću protiv opoziva jer mislim da je predsjednik iz ovoga naučio lekciju”, rekla je Collins. Trump je brzo pokazao kakvu je lekciju naučio te nesvjesno razotkrio licemjerje oportunista poput Susan Collins.
Republikanci su ismijali istinu, pravdu i političku odgovornost
Pokušaj iznude Ukrajine, za koji je jučer oslobođen u Senatu, Trump je pokrenuo pozivom predsjedniku Volodimiru Zelenskom 25. srpnja prošle godine. Dogodilo se to dan nakon ključnog svjedočenja specijalnog istražitelja Boba Muellera o nalazima istrage “ruske afere”. Trump je tog dana shvatio da se izvukao od odgovornosti za upitanje režima Vladimira Putina u izbore 2016., pa je idućeg dana pokrenuo novi pokušaj – iznudu Ukrajine da mu pomogne na izborima 2020. Znajući njegovu psihologiju – koja je ovih godina izložena na pladnju svima koje zanima – nije teško prepoznati obrazac ponašanja.
Nakon kukavičke odluke republikanskih senatora da oslobode predsjednika čija je krivnja nepobitno dokazana, pravo pitanje je – koga će Trump nazvati danas, dan nakon što je oslobođen u “ukrajinskoj aferi”? Hoće li iznova pokušati namjestiti izbore? Ima li više ikoga tko bi ga zaustavio? Možemo li vjerovati da će izbori u studenom biti pošteni? To su pitanja koja se inače postavljaju za zemlje Trećeg svijeta – Trump je Ameriku srozao na tu razinu.
Povijest neće imati milosti za sramotno ponašanje republikanaca, koji su u postupku impeachmenta ismijali istinu, pravdu i političku odgovornost. No, postoji barem mala utjeha: demokrati su pokušali spasiti američku demokraciju i Trumpa spriječiti da na vlasti ostane zauvijek, kao monarh. U tome im se pridružio čovjek koji je jednom mogao postati predsjednik, a jučer je postao heroj – Mitt Romney zaslužio je svoje mjesto u povijesti.