Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Analiza Đive Đurovića: Trump je omogućio etničko čišćenje Kurda i veliki povratak ISIS-a

Telegramov dopisnik objašnjava posljedice najnovije krize u Siriji do koje su doveli američki i turski predsjednik

Stotine, ako ne i tisuće džihadista sad će se vjerojatno razmiliti po Siriji, regiji i ostatku svijeta. Već to bilo bi dovoljno da Trumpa kritizira svatko razuman, pa čak i Fox News. No to nije najgore što se može dogoditi. Lakonskom odlukom da Amerikance povuče iz Sirije, Trump je otvorio vrata sigurnom masovnom pokolju, a možda i genocidu nad Kurdima, dojučer najvjernijim američkim saveznicima, koji su u ratu protiv ISIS-a izgubili tisuće boraca

Bez konzultacija i s kim, predsjednik Amerike donio je najopasniju i najrazorniju vanjskopolitičku odluku svoje katastrofalne karijere – na nagovor turskog predsjednika Recepa Erdoğana, povukao je mali kontingent američkih snaga iz Sirije i Turskoj dao suglasnost za intervenciju na sjeveru zemlje. Time je Donald Trump zabio nož u leđa sirijskim Kurdima, najvjernijim američkim ratnim saveznicima bez kojih ne bi bilo pobjede nad ISIS-om, i pustio ih na milost i nemilost turske vojske, koju na njih šalje autokrat iz Ankare.

U dugoj i tragičnoj povijesti Kurda, najvećeg naroda bez države na svijetu, Trump je otvorio vjerojatno najkrvavije poglavlje – iz onoga što znamo već iz Erdoğanovih planova, prijeti im masakr, etničko čišćenje, možda i genocid. Kurdi se bore za opstanak, što znači da su prestali ratovati protiv ostataka ISIS-a u Siriji, i da su prestali čuvati 11 tisuća bivših džihadista, ratnih zarobljenika koji su im dopali jer ih nitko drugi nije htio. To otvara široka vrata za regrupiranje i obnovu ISIS-a, ili slične terorističke vojske.

Trump je stvorio preduvjete za obnovu ISIS-a

Po Trumpovoj naredbi, američki vojnici povukli su se sa sjevera Sirije i pustili Turke da uđu preko granice i pokolju Kurde. Iako taj potez ne podržavaju čak ni najtvrđi republikanci, ostaje činjenica da je Amerika – voljom svog neuravnoteženog predsjednika – izdala najvjernijeg saveznika u regiji, ugrozila postignuto u borbi protiv terorizma zadnjih godina i isporučila moralnu pobjedu, ako ne i teritorijalni uspjeh, nekima od svojih glavnih neprijatelja – Iranu, Bašaru al-Asadu i Rusiji; Trump je stvorio preduvjete za obnovu ISIS-a.

Sve to dogodilo se u samo jednom telefonskom razgovoru američkog i turskog predsjednika – a posljedice će se osjećati godinama, ako ne i desetljećima, na frontovima Bliskog istoka i “mekim metama” po Zapadu – koncertnim dvoranama, kinima i trgovima, gdje će se pripadnici regrupiuranog ISIS-a raznositi, ubijati i sijati teror. Trumpova izdaja Kurda vjerojatno je odluka s najsmrtonosnijim posljedicama koju je donio taj čovjek, nedorastao za bilo kakvu javnu dužnost, kamoli za poziciju najmoćnijeg političara na svijetu.

Ni Turci nisu očekivali da će Trump pristati

Erdoğan nije očekivao da će Trumpa tako lako smotati, pa ni vojska nije bila odmah spremna: iako su se Amerikanci na Trumpov nalog povukli već u ponedjeljak, turska invazija počela je tek tri dana nakon zelenog svjetla iz Bijele kuće. Udarili su zračnim snagama, gdje im Kurdi ne mogu parirati, a na kopnu su se u dva smjera zasad probili tridesetak kilometara u kurdski teritorij. Službeno, cilj intervencije je formiranje tampon zone pod turskom kontrolom, gdje bi se vratile sirijske izbjeglice. Taj službeni cilj krije dva izgledna ratna zločina – genocid nad Kurdima i etničko čišćenje dijela njihova teritorija.

Ankara ne vidi nikakvu razliku između zabranjene Kurdske radničke partije (PKK) u Turskoj i Jedinica za obranu naroda (YPG) u Siriji – za njih su oni isti: Kurdi su Kurdi, svi su teroristi. Međutim, YPG je bio najvjerniji zapadni saveznik u sirijskom građanskom ratu – Amerikanci nikad ne bi bili porazili ISIS-ov “Kalifat” samo napadima iz zraka, bez Kurda na terenu. Erdoğanu je i ranije smetalo američko savezništvo s Kurdima, ali se nije usudio dirati ih. Dok mu ih Trump nije isporučio na pladnju.

Probao je već prošle godine, malo su ga usporili

Prvi pokušaj izdaje Kurda zbio se u prosincu prošle godine, kad je Trump bez konzultacija s bilo kim objavio potpuno povlačenje svih američkih snaga iz Sirije. Washington je bio zaprepašten – podjednako demokrati i republikanci. Ministar obrane Jim Mattis, zadnji preživjeli od “osovine odraslih”, iz protesta je podnio ostavku.

I Trumpovi savjetnici protivili su se naglom povlačenju – iako Trump nikad nije povukao tu odluku, ljudi iz Bijele kuće uspjeli su je usporiti, iskoristivši činjenicu da Pentagon nakon Mattisove ostavke više od pola godine nije imao novog šefa. Američke snage u Siriji smanjene su do ožujka na oko 1.000 ljudi, ali tu se stalo: plan Trumpovih savjetnika bio je da izravno prekrše naredbu vrhovnog zapovjednika i zadrže minimalnu pristunost u Siriji, u nadi da se Trump neće sjetiti pitati kako ide povlačenje.

No, propast na svim drugim frontama – od pregovora sa Sjevernom Korejom do impeachmenta – nagnala je Trumpa da pokuša iščupati makar jedan politički uspjeh. Tako se sjetio povlačenja iz Sirije. Predsjednik je izloacionist najgore sorte i u kampanji je obećavao da će se “povući iz svih ratova”. Tad ga nitko nije doživljavao ozbiljno; danas zbog njega Kurdima prijeti genocid.

Izdaja Kurda zgrozila je republikance i demokrate

U rijetkom trenutku suglasja, Trumpova izdaja Kurda zgrozila je republikance i demokrate. Predsjednika je kritizirao vođa republikanske većine u Senatu Mitch McConnell – to se ne događa gotovo nikad. Čak i Lindsey Graham, senator koji se zadnje dvije godine pretvorio u Trumpovu dvorsku ludu, okrenuo se protiv svog gospodara i žestoko ugrizao njegovu ruku.

Doista, od svih relevantnih glasova u javnom prostoru, Trumpa su podržali samo izolacionistički senator iz Kentuckyja, libertarijanac Rand Paul te Tucker Carlson, voditelj udarne večernje emisije na Fox Newsu, koju gleda Trumpova biračka baza. Drugi glasovi s Foxa bili su ili zbunjeni ili otvoreno kritični prema Trumpu. To je signal gdje je Trump doveo Ameriku – da čak i na Fox Newsu njegove poteze smatraju opasnima i neodgovornima.

Američke snage su bile ključni faktor stabilnosti

Iako po borbenoj snazi tek simbolične, američke snage na sjeveru Sirije imale su tri funkcije i bile ključni faktor stabilnosti. Prvo, služile su kao tampon-zona između Kurda i Turske; drugo, podržavale su Kurde u borbi protiv ostataka ISIS-a, koji je poražen ali ne i uništen – ovog ljeta počeo se pregrupirati; treće, Amerikanci su pomagali Kurdima u održavanju logora za zarobljene borce ISIS-a, kojih je na sjeveru Sirije negdje oko 11 tisuća.

Trumpova naredba o povlačenju ovog tjedna je otvorila krizu u sva ta tri područja: izmicanjem Amerikanaca, Turcima je otvoren put da se obračunaju s Kurdima; oni su pak odustali od borbe protiv ISIS-a i koncentrirali se na obranu od napada sa sjevera, napustivši među ostalima i zarobljeničke logore prepune bivših boraca ISIS-a.

Stotine, ako ne i tisuće džihadista sad će se vjerojatno razmiliti po Siriji, regiji i ostatku svijeta. Već to bilo bi dovoljno da Trumpa kritizira svatko razuman, pa čak i Fox News. No to nije najgore što se može dogoditi. Lakonskom odlukom da Amerikance povuče iz Sirije, Trump je otvorio vrata sigurnom masovnom pokolju, a možda i genocidu nad Kurdima, dojučer najvjernijim američkim saveznicima, koji su u ratu protiv ISIS-a izgubili tisuće boraca.

Kurdi nemaju snage dugo se opirati moćnoj Turskoj

Izdani i napušteni, Kurdi se suočavaju s egzistencijalnom prijetnjom – njihove jedinice jesu brojne i hrabre, ali je ipak riječ o paravojnoj “narodnoj vojsci” koja je slabo obučena i jadno opremljena. Sigurno nemaju snage dugo se opirati značajno moćnijoj Turskoj, koja ima jednu od najjačih vojski u NATO-u. Kurdi se još jednom suočavaju s mogućim uništenjem.

Kurdi su najveći narod bez države ili “najveća nacionalna manjina” na svijetu – na sjeveru Sirije živi ih oko tri milijuna. U Turskoj, Iranu, Iraku i Siriji živi ih ukupno 35 milijuna. U svom susjedstvu nemaju saveznika, ali imaju neprijatelje. Poput Turaka i Arapa, Kurdi su većinom suniti, ali su – za razliku od njih – iranski narod koji govori indoeuropskim jezikom. No, za razliku od Iranaca, nisu šijiti, tako da – kad se sve zbroji – nikome nisu dovoljno dobri.

U komadanju Osmanskog Carstva nakon Prvog svjetskog rata, Kurdima je 1920. u Versaillesu obećana država. No, Kurdistan se nikad nije rodio. Europske kolonijalne sile već 1923. izdale su Kurde i većinu njihova teritorija dale Atatürkovoj Republici Turskoj, koju su procijenili važnijim saveznikom. Dvadeseto stoljeće pokazat će se katastrofalnim po Kurde – Zapad im je u više navrata puno obećavao, i svaki put ih iznevjerio; Turci i Arapi su ih ubijali.

Bush ih je pozvao na ustanak, pa ih ostavio na cjedilu

U 1960-ima i 1970-ima Zapad je poticao kurdske nacionaliste u Iraku na pobunu, ali nije ništa poduzeo kad je Sadam Husein krajem 1980-ih, u završnoj fazi Iransko-iračkog rata, krenuo u genocidnu kampanju protiv Kurda na sjeveru Iraka. Sadamove snage kemijskim oružjem pobile su između 50 i 180 tisuća ljudi. Kad je Zapad u Prvom zaljevskom ratu krenuo u oslobađanje Kuvajta od iračke okupacije, George H.W. Bush pozvao je Kurde na ustanak protiv Sadama; kad su se pobunili, Amerika ih je ostavila na cjedilu i pustila Sadama da se obračuna s njima.

U Drugom zaljevskom ratu 2003. Sadam je konačno svrgnut i činilo se da će 21. stoljeće za Kurde biti bolje od protekloga. Kurdi su jedini ispunili očekivanja koja je na početku rata svijet imao za cijeli Irak: samo su Kurdi u svojoj autonomnoj jedinici na sjeveru – zapravo, državi u državi – ustrojili uređenu i prozapadnu političku jedinicu, koja je, iako nesavršena, i danas funkcionalna. Kad se Arapsko proljeće u Siriji pretvorilo u građanski rat, tamošnji Kurdi izrasli su u respektabilnu silu – dio prozapadnih Sirijskih demokratskih snaga – koja se na sjeveru uspješno borila s ISIS-om, Asadom i turskim upadima.

Kurdi su bili ključni u američkoj borbi protiv ISIS-a

U američkoj intervenciji protiv ISIS-a Kurdi su odigrali presudnu ulogu – dok su Amerikanci tukli iz zraka, Kurdi su ih pratili na kopnu, ginuli i osvajali komad po komad “Kalifata”. Odigravši ulogu zamjenskih američkih kopnenih snaga, Kurdi su Americi uštedjeli tisuće života, pomogli da se rat dobije bez politički osjetljivog raspoređivanja američkih kopnenih snaga i, konačno, obranili svoj teritorij na sjeveru Sirije.

Stvorili su političku jedinicu, Rožavu – od iračke granice, uz tursku granicu sve gotovo do mora. Rožava bi u nekom budućem mirovnom sporazumu trebala postati autonomni dio Sirije, a možda jednog dana i dio nedosanjanog Kurdistana. Sve to Trump je bacio u vjetar u jednom diletantskom telefonskom razgovoru s Erdoğanom.

Turska intervencija na sjeveru Sirije ima nedvosmislen cilj: uništenje kurdskih borbenih jedinica, dojučerašnjih američkih saveznika, koje Ankara smatra teroristima. To je već počelo i više se gotovo ne može zaustaviti. To će biti prvi korak, i sigurno će značiti masakr Kurda, ako ne i gore od toga.

Erdoğan zapravo kreće u etničko čišćenje

Drugi korak Erdoğanova plana isprva zvuči plemenito – u tampon zonu na sjeveru Sirije on želi vratiti dio od 3,7 milijuna sirijskih izbjeglica koje već gotovo desetljeće žive u Turskoj. Ne dajte se zavarati – riječ je o drugom imenu za etničko čišćenje!

Izbjeglice koje bi Erdoğan vratio u kurdski dio Sirije, na granicu s Turskom, nisu Kurdi koji su tamo živjeli, nego sunitski Arapi iz drugih dijelova Sirije; njihovim prisilnim naseljavanjem na kurdski teritorij Turska želi promijeniti etnički sastav stanovništva na svojoj granici. Recimo, kao da je Hrvatska vojska umarširala u Banja Luku kako bi tamo naselila izbjegle bosanskohercegovačke izbjeglice – a zapravo Hrvate iz Srednje Bosne.

Osim egzistencijalne prijetnje sirijskim Kurdima, Erdoğanov plan koji je Trump blagoslovio otvara i bezbrojne opasnosti za ostatak regije i cijeli svijet. Kao što sam spomenuo, ISIS je u fazi pregrupiranja – možda se obnovi, možda preraste u novu džihadističku jedinicu. Dosad su ga pod kontrolom držali Kurdi, uz pomoć američkih snaga.

Kurdi više neće moći čuvati zarobljene ISIS-ovce

Odlaskom Amerikanaca i ulaskom Turaka, Kurdi su se već premjestili s juga – gdje je ISIS – na sjever, da se obrane od Erdoğana. Obavještajne procjene kažu da se u dijelu Sirije pod kurdskom kontrolom i na sjeveru Iraka nalazi desetak tisuća (bivših) boraca ISIS-a – ostaci najsvirepije terorističke vojske na svijetu. Preusmjeravanje Kurda na sjever odriješiti će ruke toj poraženoj, ali ne i uništenoj vojsci.

Tim slobodnim pripadnicima ISIS-a sigurno će se pridružiti dio današnjih ratnih zarobljenika, koje su u zatočeništvu držali Kurdi. Sjećate se, to su zarobljeni borci ISIS-a, mnogi iz trećih zemalja i sa Zapada, koje nitko ne želi primiti nazad, pa su ih Kurdi čuvali dok se ne smisli trajno rješenje. Ti džihadisti u zatočeništvu – a ima ih oko 11 tisuća – više nisu prioritet Kurdima, koji se protiv turske vojske bore za goli opstanak. Čak i Amerikanci, koji su pomagali Kurdima sa zarobljenicima, više nisu na tom zadatku – tako je odlučio Donald Trump.

Pitanje je dana kad će bivši pripadnici ISIS-a išetati iz logora i ponovno krenuti u bitku, u Siriji ili drugdje u svijetu. Trump je u predizbornoj kampanji 2016. optuživao Baracka Obamu i Hillary Clinton da su “osnivači ISIS-a” – potpuno neosnovano, ako to treba uopće reći. No, njegova izdaja Kurda od prošle nedjelje mogla bi Trumpa doista pretvoriti u “suosnivača” ISIS-a 2.0 ili kako god se bude zvala nova džihadistička organizacija izrasla iz novog kaosa u Siriji.

Trump ne uzmiče, samo urnebesno prijeti

Izdaja Kurda stvorila je u Americi pritisak kakvom Trump nije bio izložen još od objave snimke iz autobusa gdje se hvali kako žene “odmah uhvati za pičku”. Mirne duše se može reći da doslovno nitko u američkoj politici ne podržava tu njegovu odluku. No, Trump ne uzmiče. Dapače, sad kad su Turci već krenuli, više ni nema nazad. Pritisak je doduše urodio jednim donekle disonantnim tvitom, gdje Trump prijeti Turskoj da u svom kaznenom pohodu ne smije preći neke granice – iako nije jasno koje. Trump je tvitao: “Ako Turska napravi išta što ja, u mojoj velikoj i neprikosnovenoj mudrosti, procijenim pretjeranim, uništit ću i potpuno zbrisati tursku ekonomiju”. Procijenite sami jesu li to riječi predsjednika Amerike, najmoćnijeg čovjeka na svijetu, ili zlikovca iz parodije filmova o Jamesu Bondu.

U kasnijem obraćanju novinarima, Trump je dodatno bez razloga ponizio Kurde – ponavljam, ključne američke saveznike bez kojih ne bi bilo Trumpove “sjajne pobjede nad ISIS-om”. Rekao je da se Kurdi nisu ni borili za Ameriku, nego za sebe same, i onda ih – iz samo njemu razumljive logike – omalovažio optuživši Kurde da se “nisu borili s nama u Normandiji”. Ponovno, recite sami jesu li to riječi vođe slobodnog svijeta ili pacijenta sa psihijatrije.

Tko će se nakon ovoga usuditi biti američki saveznik?

Trumpova izdaja Kurda najgora je po narod koji je ostavio na cjedilu i isporučio njegovim krvnicima. No, podjednako je užasna i po reputaciju Amerike – tko će ikad više staviti glavu na panj za interes koji dijeli s Amerikom, kad zna da na kraju može završiti kao sirijski Kurdi? Ovo nije prvi put da je Zapad izdao taj narod bez države, ali je bez sumnje najbesramniji takav slučaj – potpuno nepotreban, neutemeljen u nekom višem interesu, čak i bilo kakvoj kalkulaciji.

Trump je poznat po tome da uvijek ima isto mišljenje kao osoba s kojom je zadnje razgovarao. U nedjelju popodne razgovarao je s Erdoğanom i donio odluku o povlačenju iz Sirije bez konzultacija i s kim u administraciji ili svom savjetničkom timu. “Osovina odraslih” već je davno otišla u povijest i sad smo na pragu krvoprolića. Kurdima prijeti genocid zato što ih je izdao predsjednik Amerike koji je narcisoidni i povodljivi ignorant. Svijetu prijeti novi ISIS zato što je predsjednik Amerike idiot.

Otrcana je uzrečica, ali danas nažalost ponovno ima smisla: Kurdi imaju samo jednog pouzdanog prijatelja – planine.

Đivo Đurović
Analitičar
139 članaka Više o autoru
Više s weba