Analiza: Izgledna pobjeda Grbina, SDP-ova sramota fascinantnih proporcija i tračak nade

Pobjednički bi se trebala osjećati i Mirela Ahmetović koja je u ovoj kampanji izgradila profil nacionalne političarke

U situaciji kad žena opako nedostaje na ključnim pozicijama u dvije najjače hrvatske stranke i u stranci u kojoj je (pre)često jedina energija koja nije bila destruktivna bila - uspavljujuća, Ahmetović se nameće kao odgovor na mnogo pitanja koja bi se mogla postavljati SDP-u narednih godina.

Peđa Grbin bit će, ne dogodi li se omanje političko čudo u narednih tjedan dana, novi predsjednik SDP-a. Prednost od petnaestak postotnih bodova pred Željkom Kolarom sama za sebe je dosta visoka, ali ono što je čini teško dostižnom je činjenica da je većina birača koji su svoj glas dali trećeplasiranom Ranko Ostojiću vjerojatno mnogo, mnogo bliža Grbinu i to bi u drugom krugu trebalo biti dovoljno.

Još je jedna otežavajuća okolnost za Krapinsko-zagorskog župana – ovo su stranački izbori. Čim se birališta zatvore, takmaci i njihovi zagovaratelji morat će nastaviti zajedno raditi u stranci, a tu je pogotovo u osjetljivoj poziciji onaj koji će završiti drugi.

Ništa ‘Banzai!’

Kolar, dakle, nema mogućnost koja se pruža kandidatima u drugom krugu na nekim nacionalnim izborima, recimo za župana ili predsjednika države, da se u slučaju velikog zaostatka nakon prvog kruga, opaše političkim eksplozivom i uz krik “Banzai!” krene na destruktivni pohod na svog protivnika, odnosno na sve ili ništa. U unutarstranačkim izborima “ništa” nije opcija i stoga je za očekivati da narednih dana neće biti značajnije eskalacije tona kampanje u SDP-u, što svakako ide u prilog vodećem.

Uvijek, naravno, treba imati na umu da u politici i nekoliko dana može biti jako mnogo vremena i da se stvari ipak mogu dramatično promijeniti. I to je, čini se, jedina slamka nade za Kolara u drugom krugu – tanušna, ali ipak postojeća.

Čudesni Marino Percan

Od kandidata koji su u prvom krugu otpali grehota bi bilo na početku ne spomenuti bizarnog Marina Percana – zato što je imao jedinstvenu kampanju i zato što ga se, gotovo sigurno, više neće spominjati u bilo kakvom bitnijem kontekstu ove stranke

Što se tiče kampanje, njena savršena jedinstvenost je bila u tome što je, zapravo, nije bilo. Percan je uredno izbjegavao sučeljavanja s protukandidatima pravdajući se drugim obvezama. Dakle, čovjek se kandidira za šefa najjače oporbene stranke, što je funkcija s koje se za četiri godine puca na premijersku opciju – a nema vremena za sučeljavanja, jer – obaveze… Genijalno.

Klinci koji dignu ruku jer žele biti predsjednici razreda, čini se, ozbiljnije pristupaju svojoj kandidaturi. E, da, svojih nula cijelih nešto posto glasova je majstor opravdao time da su njegove ideje “prerevolucionarne za članstvo”.

Dio budućnosti

Ranko Ostojić i Mirela Ahmetović, s osvojenih oko 17, odnosno 14 posto glasova, mogu biti itekako zadovoljni. Prvi je nakon čudnovate i nikad posve jasno objašnjenje kandidature nekoliko minuta prije isteka roka za kandidiranje i nekoliko sati nakon što je javno izjavljivao da se neće kandidirati, ipak pokazao da još ima solidnu podršku u stranci. Ili, što bi vjerojatno on rekao, da u “svići još ima ulja”. Uostalom, ušao je u predsjedništvo stranke, što znači da će se i njega nešto pitati o budućnosti SDP-a.

A kad je ta tema na stolu, onda je Mirela Ahmetović svakako iskoristila ovu kampanju da se pokaže kao njen vrlo izgledan – dio. Energična načelnica općine Omišalj je ostavila dobar dojam u ovoj utrci i počela graditi ozbiljan nacionalni politički profil.

Tko to tamo prebrojava?

U situaciji kad žena opako nedostaje na ključnim pozicijama u dvije najjače hrvatske stranke i u stranci u kojoj je (pre)često jedina energija koja nije bila destruktivna bila – uspavljujuća, Ahmetović se nameće kao odgovor na mnogo pitanja koja bi se mogla postavljati SDP-u narednih godina.

Novi predsjednik, stoga, vjerojatno neće pogriješiti bude li u budućnosti računao s njom kao adutom za rast i razvoj stranke koja je trenutno u potpunoj defenzivi i progonjena ne jednim, nego cijelom serijom unutarnjih duhova.

Kao i mnogo praktičnijim minusima – činjenica da se cca osam tisuća glasova prebrojavalo cijelu noć – je za SDP organizacijska sramota fascinantnih proporcija, koja postavlja ozbiljno pitanje o sposobnosti vođenja mnogo jednostavnijih organizacijskih oblika od – države.

Prednost SDP-a

S druge strane, velika, ogromna i dosta ignorirana prednost ovih SDP-ovih izbora je činjenica da se, barem dosad, nije dogodio – rat. Preteških riječi u kampanji praktički nije bilo, svi su zajedno dočekali rezultate, a Kolar i Grbin su pozirali zajedno, s drugarskim stiskom ruke.

U ožujku, kad je Andrej Plenković na koronaizborima u HDZ-u pomeo konkurenciju, kampanja je bila obilježena teškom artiljerijom, a dva stranačka stožera su nakon objave rezultata svoje tiskovne konferencije organizirala na udaljenosti od nekoliko kilometara zračne linije.

Onome, tko u SDP-u 3. listopada navečer (valjda će ovaj put uspjeti brže prebrojati glasove) pobjednički podigne ruke, barem je to, za razliku od aktualnih anketa, nekakav zalog za optimizam i početak rada prvo na spasu stranke, a onda na ozbiljnijem ugrožavanju svevlasti (minus predsjednik države) Andreja Plenkovića i Hrvatske demokratske zajednice.

Jasmin Klarić
Telegram autor
602 članka Više o autoru
Više s weba
Ostanite uz telegramov program