Nekad je nužno odabrati stranu

Analiza: Kako je Bilićev razmjerno nekomplicirani plan srušio United i vjerojatno utopio Louisa van Gaala

bila je to tipična predstava Slavena Bilića. Super Slav živi za ovakve utakmice, jer kombinacija čvrstog defenzivnog bloka, zatvaranja protivničkih opcija i iskorištavanja ponuđenog prostora je ono na čemu gradi uspjeh. Ovom pobjedom West Ham je skupio skalpove Liverpoola, Manchester Cityja, Arsenala, Chelseaja i na kraju, prvi put nakon 2007. godine, Manchester Uniteda. S druge strane nije uspio pobijediti Swansea

Zaostali susret Premiershipa između West Hama i Manchester Uniteda imao je posebnu težinu i možemo reći da je obilježio blisku budućnost mančesterskih rivala. Pobjedom bi United, kolo prije kraja, ugrabio zadnje mjesto koje vodi prema Ligi prvaka. Za posljedicu bi takav ishod imao barem teoretsku mogućnost da Louis van Gaal sačuva svoje trenersko mjesto i narednu sezonu, dok bi gradskom rivalu Cityju i novom treneru Josepu Guardioli uskratili nastup u Ligi prvaka.

Od “nek’ susjedu krepa krava” filozofije, standardnog navijačkog antagonizma i gradskog prestiža, važnija je prednost u regrutaciji pojačanja na kartu igre u Ligi prvaka koju je United mogao imati. Igrači koji rade razliku na razini na koju pretendira United se ne nalaze na cesti, a elitni igrači traže i elitnu plaću i elitnu razinu natjecanja.

Louis van Gaal teško može opstati na klupi

Koliki god izazov (još uvijek) pružalo Kazalište snova, City je odavno prestao biti mali gradski brat i Unitedu je potrebna svaka prednost koju može ostvariti u borbi za dominaciju u gradu. Ovim porazom je opcija ostvarivanja te prednosti gotovo nestala, kao i šanse da Louis van Gaal bude trener i sljedeće sezone, bez obzira na mogućnost osvajanja FA Cupa, prvog od 2004. Uostalom, s tri udarca na gol teško da trener zaslužuje povjerenje a ekipa Ligu prvaka.

S druge strane, Super Slav Bilić i njegovi puleni su pobjedom zadržali teoretsku mogućnost ugrabiti mjesto koje vodi u Ligu prvaka. Za tako nešto će trebati poraze oba mančesterska kluba i pobjedu kojom će nadoknaditi 15-ak golova zaostatka u gol razlici. Više od sasvim nebitnih laboratorijskih šansi za “čekićare” je ova pobjeda bila istinski dirljiv oproštaj od doma. Boleyn Ground ili češće nazivan Upton Park, nakon što je 112 godina bio dom West Ham Uniteda odlazi u povijest.

Miris urina, znoja i dima, i davno minula vremena

Tipičan engleski stadion s dušom radničke klase i mirisom nogometa, onim što je Georg Koch u svojoj kratkoj zagrebačkoj epizodi opisao kao miris urina, znoja i dima. Stadion na kojem se zauvijek pušu mjehurići. Svoj retrodoživljaj nogometa navijači su pokazali time što su autobus gostiju pogodili pivskom bocom zbog čega je utakmica u startu kasnila. Inače, to je događaj za potpunu osudu, ali u kontekstu oproštaja od stadiona koji je bio dom, koji je podario Bobbyja Moorea i Geoffa Hursta, nečiji vandalizam možemo pripisati kombinaciji emocija i alkohola, posvetu nekim davno prošlim vremenima na londonskim ulicama.

Na novom Olimpijskom stadionu West Ham će bodriti 50 tisuća gledatelja koji su već kupili svoje sezonske karte, povećat će se budžet, osigurat će se komfor, pa i dalje će se puhati mjehurići. Međutim, još dugo će proći dok se na stadionu ne osjeti miris dima, znoja i urina – miris nogometa. Ovakvim nastupima, Slaven može ubrzati taj proces.

Što se tiče utakmice, bila je to tipična predstava Slavena Bilića. Super Slav živi za ovakve utakmice, jer kombinacija čvrstog defenzivnog bloka, zatvaranja protivničkih opcija i iskorištavanja ponuđenog prostora je ono na čemu gradi uspjeh. Razlika između ove pobjede i vikend poraza od 1:4 protiv Swansea je također tipična Bilićevska. Ovom pobjedom West Ham je skupio skalpove Liverpoola, Manchester Cityja, Arsenala, Chelseaja i na kraju, prvi put nakon 2007. godine, Manchester Uniteda. S druge strane nije uspio pobijediti Swansea.

Zona 4-5-1 i agresivno gušenje Unitedova napada

Uzorak je jasan, kad protivnik ponudi prostor za kontranapade West Ham je precizan, zna gdje napada, što pokušava i udara jako i ubojito. Kad protivnik ne ponudi taj prostor, najčešće igrajući zatvoreno i oprezno, West Ham se muči i teško dolazi do bodova. Taj nedostatak ideja kako se postaviti u utakmicama gdje su favoriti i kako sistemski stvoriti višak koštao je Slavena mjesta u Ligi prvaka, a u ovoj ludoj i neobičnoj sezoni možda čak i borbe za naslov prvaka.

West Ham je zonom 4-5-1 s aktivnim i agresivnim Markom Nobleom i Cheikhouom Kouyateom potpuno ugušio United i zatvorio sve opcije progresa napada. Agresivnost prema veznjacima i nemogućnost da United stabilizira posjed na sredini terena imali su za posljedicu laganu kontrolu terena od strane domaćina.

zona

Zonska obrana od 5 veznih igrača West Hama je visoko i lagano kontrolira Unitedov pokušaj izgradnje napada. Kontrola je ključ svega, jer ovako West Ham nema potrebu žuriti ili pokušavati ništa riskantno. Manchester nema ama baš nikakve opcije s loptom i izgledno je da će ili pokušati napucati dugu ili će siliti dodavanje kroz sredinu i pogriješiti. Dakle, Slaven je svoju momčad naučio strpljenju, vrebanju greške i kontroliranju opcija protivnika, pa kad protivnik pokaže nestrpljivost vrijeme je da ga se kazni.

Slaven Bilić naučio je momčad kako čekati

Nestrpljivost može doći u vidu krivog dodavanja koje je samo po sebi okidač tranzicije ili se može manifestirati kroz zamke koje su sastavni dio igre West Hama. U situaciji u kojoj se protivnik odlučuje za dugu loptu fizička snaga njegovih igrača i blizina linija i povezanost u igri jamac su prednosti u dva ključna segmenta – skoku i napadanju odbijene lopte. Zbog toga West Ham osvaja većinu ničijih lopti i zračnih duela, gdje je omjer bio 21:14. Plan nije spektakularno kompliciran, ali je jasan i momčad ga se drži. Velika je to zasluga Slavena Bilića, strpljenju koje je naučio svoju momčad je jamac da ovakvi rezultati protiv boljih protivnika više nisu iznenađenje.

S druge strane, Louis van Gaal svoju momčad nije naučio ničemu. Svi veznjaci su predaleko od lopte i skrivaju se od igre, nema konekcija u posjedu, nema plana kako prenijeti loptu u opasne zone. Ono što se ponavlja cijelu sezonu, još jednom su skupo platili. Manjak ikakve koherentnosti ideja, potpuna jalovost i bezopasnost, razlomljenost momčadi na dva nepovezana dijela i zujanje bez ikakvog cilja. Još jednom toliko puta ispričana priča. United je danas tigar od papira, potencijalno elitna momčad koja do golova dolazi tek igrom totalne slučajnosti, baš kao u slučaju drugog gola i katastrofalne reakcije Darrena Randolpha.

Oba stopera iz čista mira krenula u lov za loptom

Nasuprot Van Gaalovoj filozofiji neaktivnosti, Slaven i West Ham do golova dolaze reaktivnošću, jer protivnik, pogotovo ovakav protivnik i oni protivnici s kojim su se susretali u Premiershipu, časte prilikama.

omg

Situacija je ovo gdje je samo neshvatljiva nesposobnost zabijanja zgoditka Andyja Carrolla spasila United da već u 20. minuti ima dva gola zaostatka. Teško je i nabrojiti što je sve pogrešno u strukturi Crvenih vragova.

Prvo, ono najočitije. Teško itko može shvatiti što su točno imali na umu stoperi kad su napustili svoju poziciju i obojica krenula u lov za loptom. Teško to možemo nazvati presingom jer Dimitri Payet u ovom trenutku dodaje loptu s tim da je u sredini imao dovoljno vremena da ju iskontrolira, pogleda oko sebe i odluči kamo dalje s njom, a i otvaraju mu koridor dodavanja na špici koji je Payet iskoristio. Presing bi trebao biti logičan, uvjetovan situacijom na terenu s ciljem oduzimanja lopte ili ograničavanja opcija za nastavak napada.

Očajna koordinacija zadnje linije u postavljanju ofsajd zamke

U ovoj situaciji, nijedan zdravorazumski preduvjet presinga nije zadovoljen, a najbolji protivnički igrač lagano iskorištava činjenicu da su ga odlučili napasti u centralnoj poziciji, s dovoljno mjesta za dribling i bez da ga je itko zatvorio s leđa. Drugo, očajna, ma potpuno amaterska koordinacija zadnje linije u postavljanju ofsajd zamke. Iako, da su bekovi ispratili ofsajd, Payet bi ovaj napad vjerojatno probio driblingom i još vjerojatnije u završnici reagirao bolje od Carrolla.

Treće, tu već dolazimo do strukturalnog problema koji je nešto što pečati sudbinu Louisa Van Gaala na klupi Manchester Uniteda. Ako pažljivije pogledamo vidimo da United nema nikakvu kompaktnost. Razvučeni su po terenu po vertikali i po horizontali. Pokrivaju, ili bolje rečeno ne pokrivaju, ogromnu količinu prostora i to bez ikakve strukture i osiguravanja suigračevih leđa. Jednostavno moderni nogomet ovakvo igranje čovjek na čovjeka ne trpi. Danas kad se trči i kreće više nego ikad i kad su igrači gotovo na svim pozicijama izvrsno tehnički potkovani, markiranje čovjeka je ravno samoubojstvu.

Obrambena struktura prelako se urušava

Dovoljna je jedna pogreška, jedno neispraćeno kretanje, pa čak niti pogreška nego protivnikov dribling kojim će stvoriti višak da se cijela obrambena struktura uruši. Van Gaal to ili ne shvaća, u što jednostavno ne vjerujem, ili ima opasnih problema s egom i željom da dokaže da nije u krivu. Ipak, cijela sezona je dokaz da sigurno nije u pravu.

I utakmica u kojoj je u potpunosti nadigran, utakmica u kojoj nije stvorio pravu šansu nije nikakav ekstrem, nego samo posljedica cijele sezone i loše strategije po kojoj se radi. Ono što mu ne ostavlja nikakvu šansu da nastavi za kormilom Uniteda nije loš rezultat, nego manjak ikakve perspektive na koju klub s Old Trafforda može računati. Tko će biti zamjena još ne znamo, ali poraz protiv West Hama je zabio zadnji čavao u lijes Louisovih šansi. A to neće promijeniti ni moguće osvajanje FA Cupa.

Najviše bodova u povijesti Premiershipa

S druge strane, Slaven Bilić je na Boleyn, za oproštaj, donio najviše bodova u povijesti Premier lige. Europska natjecanja su blizu, ali ostaje mali žal za potencijalnom propuštenom prilikom. Premiership je bio povijesno loš, velikani su doživjeli simultani raspad i otvorila se krasna prilika za klubove iz sredine poretka. Leicester i Tottenham su iskoristili svoju šansu, šteta je što i Slaven nije okrunio ovu sezonu još boljim rezultatom. Dojma smo kako je za to zaslužan izostanak Payeta sredinom sezone, loš centralni napadač i manjkavosti u izgradnji napada protiv lošijih momčadi.

U utakmicama gdje su bili favoriti West Ham se nije najbolje snalazio i tu je poništio svu prednost koju je dobio nokautirajući velikane. Teško je očekivati da će se dogodine ponovno dogoditi ovakav raspad sistema i da će se otvoriti ovako široka vrata prema Ligi prvaka. Glavni cilj će biti izgraditi dom na Olimpijskom stadionu, osigurati da navijači i dalje pušu mjehuriće, a da svlačionica ubrzo počne smrdjeti na dim, znoj i urin.

To će biti garancija zadržavanja radničkih korijena, nogometne romantike i budućih pobjeda protiv favorita.