Nekad je nužno odabrati stranu

Analiza: Kako smo, nakon svih tragedija u staračkim domovima Europe, mogli dopustiti da nam se dogodi ovo u Splitu?

Nije kriv samo ravnatelj splitskog doma za stare i nemoćne, kriv je i model

Ako nemamo dovoljno testova ili kapaciteta za testiranje ili onih koji trebaju raditi testiranja onda je vrijeme da se to javno prizna. Mi nemamo Mossad, ali možemo biti disciplinirani i ne moramo hodati po crkvenim procesijama i zelenim tržnicama, možemo raditi samo esencijalne poslove i na taj način pokušati svladati prvi val epidemije. Ne trebaju nam piarovske konferencije, crkvene propovijedi i političke doskočice, treba nam iskreni opis stanja u kojem smo danas i iz kojega, kao i ostatak svijeta, nećemo tako skoro izaći.

Širenje zaraze novog koronavirusa započelo je prije tri mjeseca. Od samoga početka epidemije domovi za stare i nemoćne imali su ulogu štapina dinamita u rudniku. Nakon ulaska koronavirusa u staračke domove uvijek bi došlo do desetkovanja broja njegovih štićenika, što bi zbog bijesa javnosti, obično srušilo dotad brižno njegovanu sliku državnih i zdravstvenih vlasti o kontroli epidemije unutar vlastitih državnih granica.

Upravo to se dogodilo u Italiji, Španjolskoj, SAD-u, Francuskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Danskoj, Austriji, Ujedinjenoj Kraljevini, Njemačkoj te prije dva dana u Hrvatskoj.

Scenarij je uvijek isti: vlasti su zabranile posjete štićenicima, osoblju nedostaju zaštitne maske, rukavice i odijela, ni štićenici nemaju zaštitne maske, osoblje se negdje zarazi, vlasti ne provode testiranja osoblja ni kada ono ima simptome, a kamoli u redovnim petodnevnim razmacima, te na kraju zbog takvog nonšalantnog i neodgovornog stava zaraženo osoblje radi u domovima sve dok ne bude dijagnosticirana zaraza određenoga broja štićenika ili netko od njih ne umre od komplikacija izazvanih novim koronavirusom.

U Europi umrlo preko 5000 štićenika

Prema dostupnim i nepotpunim podacima u europskim staračkim domovima od posljedica zaraze do prošloga tjedna je umrlo preko 5 000 njihovih štićenika, najviše u Španjolskoj, Italiji i Francuskoj. Teško je shvatljivo zašto su vlasti u većini europskih država promatrale tragična događanja u staračkim domovima sjeverne Italije ne čineći dovoljno da izbjegnu ponavljanje identičnoga scenarija.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) u svojim je preporukama od 21. ožujka izrijekom spomenula da se štićenici staračkih domova kao iznimno ranjiva skupina te osoblje koje radi u takvim ustanovama, moraju prioritetno testirati i u onim državama koje imaju samo sporadične slučajeve lokalne transmisije i to bez obzira imaju li simptome bolesti i jesu li bili u kontaktu s već prije dokazanim slučajevima.

Nažalost, iako je ta praksa uvedena, s većim ili manjim zakašnjenjem, u Luksemburgu, Norveškoj, Švicarskoj, Estoniji, Sloveniji, Litvi, Latviji, Njemačkoj, Austriji, Izraelu, SAD-u, Kanadi, Australiji i Italiji, u Hrvatskoj još uvijek nije. Zbog toga nije bilo pitanje hoće li COVID-19 na kraju poharati i neki ili neke od hrvatskih staračkih domova, bilo je samo nepoznato kada i gdje će se taj tužni događaj zbiti. Svi preduvjeti bili su zadovoljeni.

Nedostatak opreme, nema testiranja

Osoblje koje radi u domovima nema dovoljno osnovne zaštitne opreme jer ista nije kupljena na vrijeme, a štićenici ne nose zaštitne maske jer ih uopće nemaju, a uz to neke od njih odvoze na terapije i tretmane u bolničke ustanove. Nitko ne provodi redovna testiranja ni osoblja ni štićenika. Splitski slučaj pokazuje da ako netko od njih i ima jasno izražene simptome, neće odmah biti prioritetno testiran poput bolničkog osoblja.

U takvim okolnostima, da bi sve i dalje funkcioniralo u skladu s preporukama vladinog PR-a, miljenici nacije morali su biti i miljenici sreće, a nje je u utorak ponestalo te ćemo u narednim danima i tjednima nažalost samo brojati zaražene štićenike i osoblje splitskoga staračkog doma.

Ivan Škaričić, ravnatelj splitskoga doma, samo je jedan od neposrednih krivaca za ovu tragediju. Valjda je i on, iako obrazovanjem povjesničar i arheolog, trebao u vrijeme pandemije biti podozriv prema povišenoj temperaturi štićenika i zaposlenika svoje ustanove. Možemo pretpostaviti da se u hranidbenom lancu HDZ-a za ravnatelje staračkih domova regrutira tek ešalon trećepozivaca te da premijer i predsjednik stranke Andrej Plenković stvarno ne zna da je ravnatelj nesretnog doma nekadašnja partijska i gradonačelnička zvijezda iz Omiša.

HDZ-ova kadrovska križaljka

Ali iako ne mora znati za ravnatelja doma Ivana Škaričića, premijer predobro zna kako funkcionira terenska kadrovska križaljka njegove partije i da je pojava svih takovih škaričića već puna tri desetljeća pravilo, a ne izuzetak.

Kada je premijer Andrej Plenković krajem siječnja rekao da Milan Kujundžić mora otići s mjesta ministra zdravstva jer nije fokusiran na moguće širenje zaraze novoga koronavirusa na Hrvatsku i Europu većina javnosti tome se smijala jer je tada COVID-19 privlačio pažnju samo nekolicine opreznijih i za pandemije spremnih.

Ali iako je Kujundžić morao dati ostavku zbog svojih nekretninskih bravura činjenica je da je Hrvatska kao i Europska unija, kojom još uvijek predsjedamo, propustila nabaviti zaštitnu opremu i testove, prilagoditi zdravstveni sustav i sustav skrbi za stare i nemoćne te provesti dodatnu obuku i treninge osoblja iz oba sustava.

Diskvalifikacijska izjava ministrice

Zbog toga je Vesna Bedeković, ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku uspjela u srijedu u Splitu izgovoriti rečenicu kako su događaji u tamošnjem staračkom domu „pouka svima nama iz koje trebamo puno naučiti“.

Tom izjavom gospođa Bedeković sama je sebe diskvalificirala za daljnje obnašanje ministarske dužnosti jer od nje se sigurno ne očekuje da tretira štićenike i zaposlenike splitskoga ili bilo kojega drugoga staračkog doma kao zamorce, pa tek onda kada se njih pedeset zarazi, kaže kako sada znamo što nedostaje u procedurama.

Budući da je izgledno da će se splitski scenarij ponoviti u još nekoliko staračkih domova gospođa ministrica imat će još prilika za učenje, ali je pitanje koliko će to školovanje na kraju koštati. Ministar zdravstva Vili Beroš i ravnatelj Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak morali su znati za sve slabosti u radu sustava staračkih domova, koji su cijelo ovo vrijeme zbog svih gore nabrojanih razloga bili i još uvijek jesu tempirana bomba epidemije koronavirusa.

Problem je i u modelu

Mossad, izraelska tajna služba, nabavila je krajem ožujka iz nepoznatoga izvora dovoljno reagensa za 400 000 testova na novi koronavirus. Izrael ima 8.7 milijuna stanovnika, 9 968 slučajeva te 86 preminulih. Iako su do srijede obavili 117 000 testiranja, te su u ovom tjednu podigli broj testiranja na 10 000 dnevno, nisu s time zadovoljni jer žele raditi 30 000 testiranja na dan. Hrvatska je do četvrtka napravila 13 680 testiranja, a u srijedu svega njih 570.

Toga dana trebalo je testirati svih 300 štićenika i 130 zaposlenika splitskoga doma. Zašto to nisu učinili nije mi poznato, ali iz iskustva svih drugih država proizlazi da su to jednostavno morali učiniti. Zbog toga nije problem samo u Ivanu Škaričiću, problem je u modelu.

Ako nemamo dovoljno testova ili kapaciteta za testiranje ili onih koji trebaju raditi testiranja onda je vrijeme da se to javno prizna. Mi nemamo Mossad, ali možemo biti disciplinirani i ne moramo hodati po crkvenim procesijama i zelenim tržnicama, možemo raditi samo esencijalne poslove i na taj način pokušati savladati prvi val epidemije. Ne trebaju nam piarovske konferencije, crkvene propovijedi i političke doskočice, treba nam iskreni opis stanja u kojem smo danas i iz kojega, kao i ostatak svijeta, nećemo tako skoro izaći.

Bivši američki predsjednik Barack Obama održao je u utorak video konferenciju s grupom američkih gradonačelnika. Njegova poruka vrijedi za sve one koji žele upravljati ovom krizom i ljudskim životima: „Govorite istinu. Govorite je jasno. Govorite je sućutno. Govorite je s empatijom za ono kroz što ljudi prolaze.“