Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa
Piše:

Analiza: Juventusu je presudio konformizam i odbacivanje svega što im je donosilo rezultat

Guardiola je svojim zamjenama učinio očito, vratio je zadnju liniju koja se standardizirala u zadnje vrijeme. Allegrijeve zamjene su bile drugačije, većinom je mijenjao da ubaci svježu krv. Allegri nije naučio lekciju iz Guardioline pogreške u Torinu, nego se povukao u vlastiti kazneni prostor pasivno braniti prednost od dva pogotka

Dvoboj Bayerna i Juventusa jedan je od najzanimljivijih, najuzbudljivijih i najčudnijih dvomeča u zadnjih nekoliko godina. U obje utakmice su gosti imali prednost od 2:0 i više matnih pozicija za 3:0, zaključenje posla pa i potpuno ponižavanje protivnika. Oba puta su se domaćini do remija vraćali na jedvite jade, golovima koji su više izgledali kao plod molitvi s tribine nego koordinacije plana s klupe i talenta na terenu.

Bayern je u Torinu u utakmicu krenuo uraganski, a trener Juventusa Massimiliano Allegri ovaj put nije ponovio grešku. Dapače pritisnuo je momčad Pepa Guardiole možda kvalitetnije nego itko ikad prije.

Bundesligaški Juventus

Bavarci snagu i sve elemente svoje igre crpe iz kontrole prostora i lopte. Posjed i broj dodavanja, što se često nameće kao sveti gral Pepova nogometa, zapravo je samo nuspojava strateškog cilja igre−traženja slobodnog igrača koji ima mogućnost prenijeti napad u iduću fazu.

Znajući koliko je za ispunjenje takvog cilja ključno onemogućiti igru iz zadnje linije, Allegri je pripremio drugačiji Juventus, postavljen potpuno atipično talijanski. Nisu došli pratiti utakmicu iz dubokog bloka kao u Torinu i vrebati grešku, već su odlučili što je više moguće uništiti Bayernov ritam. U formaciji 4-3-3 s Pogbom visoko u liniji kao drugim napadačem i jako usko postavljenim krilima potpuno su onemogućili protok lopte u zadnjoj liniji Bayerna. Strateški cilj−traženje slobodnog igrača, nije mogao biti ispunjen jer Juventus je odigrao vjerojatno najbolji presing koji je ponudila ijedna talijanska ekipa.

BJ1

Vrhunska presing predstava traži da budu zadovoljeni određeni uvjeti. Potreban je pritisak na protivnika s loptom koji će iznijeti prednja linija, ali je puno važnije postavljanje ostatka momčadi, koji ne igra na loptu ili na igrača, već oduzima prostor za igru.

Presing igra je rijetko zahvalno jednokratno rješenje jer od ekipe ne traži samo bezglavu trku i fizičke predispozicije, zahtjeva visoku metodičnost i pripremljenost, a taktička obučenost i igračka inteligencija se ogleda u čitanju protivnika. Juventus je ispravno označio Xabi Alonsa kao ključnu kariku u prijenosu lopte u daljnju fazu, te je kontrolom prostora oko njega kontrolirao i Bayern.

Nekoliko puta je obrana Juventusa odigravala lopte na Mandžukića, a on ih nije uspijevao zadržati, distribuirati dalje i tako skinuti pritisak s obrane. Izrazito je loš kreator i ne može biti glavna poluga u tranziciji, daleko od gola nema ni dovoljno ideja ni navika što učiniti s loptom ili u kretanju bez nje

Zapravo, Juventus nije izgledao dobro zato što je Bayern griješio u dodavanjima gdje inače ne griješi, Bayern je griješio jer je Juventus odigrao maestralan pritisak tjerajući zadnju liniju i Neuera na riskantna dodavanja, poput onoga iz kojeg Morata postiže gol kojeg je linijski sudac neopravdano poništio radi zaleđa.

Impotencija Pepove predstave

U onim trenucima kad bi Bayern uspješno premostio prvu liniju presinga, Juventus se je spuštao u dublju postavku gdje je igrao s petoricom u zadnjoj liniji. Formacija je to koja se protiv Bayerna pokazala uspješnom u susretima s Borussijom i Mainzom, a takvu zonu je uspješno implementirao i Juventus, koristeći Alexa Sandra kao petog beka.

Glavna prednost ovakve zone je mogućnost da uz aut liniju formiraju trokuti koji će iskontrolirati krilne igrače Bayerna. Sve ostalo Bayern je odradio za njih. Igra je bila jako predvidljiva, krila fiksno smještena uz aut liniju, Lewandowski i Müller koji su bili markirani činili su prednju liniju kojoj je trebala pomoć iz sredine terena.

BJ2

 

Kad imate vrhunskog protivnika potrebno je testirati zadnju liniju protrčavanjima veznih igrača u prazan prostor i viškom igrača u određenoj zoni. Cilj je priključivanjem napadu stvoriti zabunu, isprovocirati preuzimanja i stvoriti koridore za prolazak lopte.

To Bayern praktički uopće nije radio, vezna linija je bila daleko od završnice, daleko uopće od opasnih zona. Za očekivati je da bilo će barem dio navedenog odraditi Vidal kao što je često radio upravo u bijelo-crnom dresu. Pep se ipak odlučio za drugačiji potez − rotaciju Alabe i Vidala u posjedu, tako da se Čileanac spuštao dublje a Alaba odlazio prema sredini. Potez koji je teško objašnjiv jer nije donio ništa osim što je time Bayern postao osjetljiviji na tranziciju, a nameće se pitanje zašto onda nije korišten Thiago koji bi bio veliki plus u kreaciji i kontroli posjeda.

Skupi konformizam i pasivnost

Sat vremena Juventus je u potpunosti kontrolirao igru i imao prolazak dalje, otprilike baš kao i Bayern u Torinu. Upravo oko 60. minute smo mogli vidjeti kako je nogomet valjda jedini segment života koji ne trpi konformizam. Guardiola je svojim zamjenama učinio očito, vratio je zadnju liniju koja se standardizirala u zadnje vrijeme stavljajući beka Bernata umjesto Benatije i povlačeći Alabu na stopera, dok je nepotrebnu figuru iz sredine prebacio na krilo zamijenivši Alonsa za Comana.

Allegrijeve zamjene su bile drugačije, većinom je mijenjao da ubaci svježu krv a ne da odgovori na promjene koje su se dogodile u igri. I ipak, ni zamjene nisu bile odlučujući faktor preokreta. Presudio je konformizam i odbacivanje svega onoga što im je do tada donijelo rezultat. Allegri nije naučio lekciju iz Pepove greške u Torinu, nego se povukao u vlastiti kazneni prostor pasivno braniti prednost od dva zgoditka.

Više razloga za besane noći ima Pep Guardiola. Čitava momčad prolazi tešku krizu, nogomet koji igraju zadnjih par mjeseci je ispod razine kvalitete onoga što je Bayern pokazivao dosad

Krila Bayerna, pojačana Bernatom i Comanom, dobila su dovoljno mjesta i vremena, a Douglas Costa se je, spuštanjem u prostor polulijevo ispred obrane Juventusa, prometnuo u ključnu figuru raspleta utakmice.
Iako centaršutevi nisu odlika Bayernova stila igre, a ni pretjerano efikasno rješenje napada na zadnju liniju kojom komandira Bonucci, količina lopti koja je bombardirala peterac ispred Buffona garantirala je da će se konstantni pritisak i permanentna opasnost realizirati.

To se na kraju i dogodilo u okviru golova koje su postigli Lewandowski i Müller, prvi na asistenciju Coste, a drugi na Comanov nabačaj, obojica s linije peterca.

U produžecima golovima zamjena, Thiaga i Comana, u dvije minute Bayern rješava pitanje pobjednika protiv moralno poljuljanog konkurenta u očitom fizičkom padu.

Upitna svrha ulaska Mandžukića

Uz izostanak Dybale, a nakon predstave u Torinu, Mandžukić se nametao kao očiti starter. Ipak ozljeda prepona ga je smjestila na klupu, a Allegri ga uvodi u igru umjesto Morate u 72. minuti. Činilo se tada kako je riječ o trenerovoj usluzi igraču koji je bio gladan osvete bivšem klubu i više od svega treneru. Zbilja nije bilo drugog objašnjenja s obzirom kako je dobro djelovao Morata.

Osim aktivne uloge u oba gola, Alvaro Morata je bio ključni igrač za sve Juventusove planove. Baš kroz golove, dva priznata i onaj poništeni vidi se njegova važnost za ono što je Massimiliano Allegri zamislio na terenu. Kod prvog gola Morata prima loptu u prostoru ispred obrane, zadržava ju, izvlači stopera iz linije, navlači i drugog igrača na sebe, odigrava za Khediru koji onda ima čistu dijagonalu iz koje se rađa asistencija.

Bayern Munich's Spanish head coach Pep Guardiola (L) celebrates his team's victory next to Juventus' coach from Italy Massimiliano Allegri (R) after the extra time of the UEFA Champions League, Round of 16, second leg football match FC Bayern Munich v Juventus in Munich, southern Germany on March 16, 2016. Bayern Munich won 4-2 and qualified for the quarter finals. / AFP / TOBIAS SCHWARZ

Kod drugog gola Morata prima loptu ispred svoje obrambene linije, vuče loptu kroz sredinu u 60 metara sprinta i servira asistenciju Cuadradu. Kod poništenog gola istodobno markira opciju dodavanja prema Xabi Alonsu i vrši pritisak na Neuera koji radi krivo dodavanje.

Dakle, u visokom presingu Juventusa imao je ulogu štititi centralnu os terena, u kojoj Bayern najčešće ostvaruje višak, a kad je ekipa bila spuštena u zonu, po osvajanju lopte prvo okomito dodavanje išlo je na Moratu, te je tako bio ključ početka svakog napada Bianconera i rasterećivanja obrane.

Tek minutu po ulasku Mandžukića, pomalo i nesretno za našeg reprezentativca, Bayern postiže gol, više iz izoliranog incidenta nego smislenim napadom. Međutim, tu se vide oni detalji koji Mandžukića odvajaju od same elite svjetskih napadača. Ako hoćete, vidi se zašto Mandžukić više ne stanuje ni u München ni u Madridu, a zašto je često kritiziran u reprezentaciji. Mandžukić je svakako dobar napadač, zabija golove i daje impuls u obrani, ali za takvu produkciju traži određene uvjete.

SuperMario je super za ekipe poput današnjeg Juventusa u Serie A ili Jupp Heynckesovog Bayerna. Riječ je o ekipama koje dominiraju utakmicom, većinu svojih šansi stvaraju preko bokova i kroz centaršuteve te se od napadača očekuje da bude−centarfor. Mandžukić se u takvim okvirima sjajno snalazi, pokretan je i jak, ima instinkt za gol i odličan u igri glavom, stoga je neugodan protivnik protivničkim stoperima.

Kad imate vrhunskog protivnika potrebno je testirati zadnju liniju protrčavanjima veznih igrača u prazan prostor i viškom igrača u određenoj zoni. Cilj je priključivanjem napadu stvoriti zabunu, isprovocirati preuzimanja i stvoriti koridore za prolazak lopte

Međutim, nije kompletan igrač. Ima nedostatke u tehnici stoga ne može biti korišten kao Morata. Više puta je obrana Juventusa odigravala lopte na Mandžukića, a on ih nije uspijevao zadržati, distribuirati dalje i tako skinuti pritisak s obrane. Izrazito je loš kreator i ne može biti glavna poluga u tranziciji, daleko od gola nema ni dovoljno ideja ni navika što učiniti s loptom ili u kretanju bez nje. Problem postaje i njegova srčanost, jer se u pojedinim situacijama od njega očekuje da drži poziciju, a on se odlučuje agresivno ispratiti svojeg igrača te otvara prostor u sredini terena, što je najopasnija zona koja se može ponuditi protivniku u toj fazi napada. Slične probleme pokazuje u reprezentaciji, stoga mu se često zamjeri bolja igra u klubovima.

Ipak, što može, u pravom kontekstu pokazao je u produžecima, kada je pri još aktivnom rezultatu imao dvije zapažene reakcije: jednu odličnu prijetnju kad se ubacio između stopera i loptu udario dok je još bio u zraku, te odličnu asistenciju za Lichtsteinera čiji je šut obranio Neuer. Dakle, Mandžukić je jako dobar napadač, ali nije vrhunski. Ima vrlo jasne prednosti i kad se dovede u situacije koje mu odgovaraju, on opet postaje SuperMario. Istovremeno ima još jasnije nedostatke koji ga sprječavaju da bude dominantan u svim okolnostima.

Dakle, ključ je u prilagodbi očekivanja, jer nema smisla od Luke Modrića očekivati da bude prijetnja na skoku nakon kornera, a isto tako nema smisla očekivati od Mandžukića da obavlja posao van okvira u kojima postaje SuperMario.

Bayernova kriza identiteta

Na kraju Allegri i igrači Juventusa imaju razloga žaliti, imali su svoju šansu za prolazak dalje. Međutim, više razloga za besane noći ima Pep Guardiola. Čitava momčad prolazi tešku krizu, nogomet koji igraju zadnjih par mjeseci je ispod razine kvalitete onoga što je Bayern pokazivao dosad. Postoji li neki dublji razlog za to od onoga koji se nameće očitim, a to je najava Pepovog odlaska, možemo samo spekulirati. Ono što je jasno, kakofonija u Münchenu je zaglušujuća.

Igrači, ne samo da su griješili nego su išli iz greške u grešku, a trener uz aut liniju se činio izgubljeniji od njih samih. Na kraju krajeva, problem nije niti u greškama, problem je u izdaji temeljnih postulata igre kakvu su gradili zadnjih godina. Izdaja ideje dovela je do krize identiteta. A jedini segment života koji ne trpi konformizam je nogomet. Kriza identiteta i izdaja ideja je najbrži put do poraza.

 

 

Više s weba