Nekad je nužno odabrati stranu

Izbore će, sudeći po anketama, obilježiti nikad veći uspjeh manjih stranaka i nikad teže sklapanje većine

Prije šutnje: Vladu će sastaviti šarena ili crna koalicija, a prava dilema je - Bernardić ili Škoro

FOTO: Telegram/Pixsell

Sudeći po anketama rađenim po izbornim jedinicama u posljednja dva tjedna, postotci podrške za HDZ i SDP stagniraju i padaju, a manje opcije - bujaju. Raste lijevo-zelena koalicija, raste koalicija centra, raste Most, a ne pada ni koalicija Domovinskog pokreta, koja će, po svemu sudeći biti najjača lista mimo onih dviju najjačih stranaka. Možda se doista, radi o sitnoj anomaliji, koja se neće tako lako ponoviti na nekim budućim izborima, ali možda se radi i o početku tektonske promjene na domaćoj političkoj sceni koja se sigurno neće dopasti etabliranim mega-strankama.

Možda se radi tek o sitnoj i privremenoj anomaliji, kratkom odstupanju od dugoročno nepobjedivog business-as-usual, ali činjenica je da se na političkoj sceni upravo događa dosad neviđen fenomen.

Naime, kad su u pitanju parlamentarni izbori, priča je gotovo uvijek ista i dosadno predvidiva – nakon što HDZ ili SDP formiraju Vladu, pune tri godine se priča o “potrošenim opcijama”, potrebi za “trećim putevima”, te na toj priči nastaju buljuci inicijativa i stranaka koje idu, ili se prave da idu kontra najvećih stranaka, za neku sasvim novu Hrvatsku, socijalno ili nacionalno osjetljiviju, ovisi s koje su strane ideološke razdjelnice čije postojanje ne priznaju. I stvarno, negdje sredinom mandata obično ne stoji predobro ni rejting vladajuće stranke, ni njenog glavnog protivnika. A onda se uđe u izbornu godinu.

Bujanje “malih”

Rejtinzi HDZ-a i SDP-a tad, kako se bliže izbori, lagano, ali sigurno rastu poput grude, dok se većini novih opcija, osim ponekad jedne koja manje ili više efektno (Most) preživi, barem do idućeg izbornog ciklusa (Laburisti) stanjuju prema izbornom pragu i dalje, u ništavilo.

Taj efekt biranja po principu “mi ili oni”, po kojem se daje glas svjetonazorski bližoj od samo dvije velike opcije ne samo da je ovaj put izostao, nego se u posljednjim tjednima kampanje događa nešto dosad nezamislivo. Sudeći po anketama rađenim po izbornim jedinicama u posljednja dva tjedna, postotci podrške za HDZ i SDP stagniraju i padaju, a manje opcije – bujaju. Raste lijevo-zelena koalicija, raste koalicija centra, raste Most, a ne pada ni koalicija Domovinskog pokreta, koja će, po svemu sudeći biti najjača lista mimo onih dviju najjačih stranaka.

Možda se doista, radi o sitnoj anomaliji, koja se neće tako lako ponoviti na nekim budućim izborima, ali možda se radi i o početku tektonske promjene na domaćoj političkoj sceni koja se sigurno neće dopasti etabliranim mega-strankama.

Dvije opcije

Za živost i šarenilo će ovaj put značiti i teži put do slaganja Vlade. Postoje samo dva glavna ishoda – prvi je da će parlamentarnu većinu okupiti SDP (Restart koalicija) u izrazito raznolikoj kombinaciji, za koju i potpredsjednik SDP-a Rajko Ostojić u razgovoru za Telegram kaže da će biti vrlo, vrlo teško upravljiva. Jer, kad se pogledaju ankete, ako će i biti moguće da Davor Bernardić sastavi Vladu, osim koalicije koju je već okupio tamo će trebati biti i Možemo! sa svojim partnerima, i manjine, ako uđu u Sabor i Radimir Čačić i koalicija centra, a nije nemoguće da bi im mogla zatrebati i podrška – Mosta.

Druga mogućnost je nešto izvjesnija – HDZ-ova koalicija i ona koju vodi Domovinski pokret mogli bi matematički biti mnogo bliži većini od 76 mandata. Osvoje li Plenkovićeva i Škorina lista zajedno neka 72 mandata (u ovu brojku je uračunata i dijaspora) trebat će im samo još potpora četvero zastupnika (recimo, manjinaca koji nisu Furio Radin ili SDSS) za većinu. Ankete ih stavljaju taman negdje oko te brojke.

Šarenilo ili nijansa crne

Međutim, ovdje treba biti vrlo oprezan. Iako su ankete dosad uglavnom podcjenjivale rezultate desnice, na lanjskim izborima (za europarlament i prvi krug za predsjednika države), HDZ je podbacio u odnosu na ono što su im davali anketari, dok su SDP i Zoran Milanović prošli bolje od papirnatih prognoza. Ponovi li se slično odstupanje stvarnosti od anketa, Andrej Plenković će biti u ozbiljnom problemu.

Još jedan je razlog za oprez u slučaju da HDZ i Domovinski pokret dobace do matematički izgledne većine. Naime, Škoro i HDZ se tek trebaju dogovoriti, a na listama Domovinskog pokreta ima ljudi kojima nimalo nije mila suradnja s HDZ-om Andreja Plenkovića i za tim pregovaračkim stolom bi još moglo biti svega.

Uspiju li, ipak, Škoro i Plenković na ovaj ili onaj način iskombinirati Vladu, državna politika bi mogla biti mnogo bliža onoj koju je zagovarao HDZ Tomislava Karamarka, od one umjerenije, koju je, uz milijun kompromisa i otezanja, pokušavao voditi Plenković. Ovo, dakle, ne bi bila situacija iz 2016. gdje je na vlast dolazio HDZ pod vodstvom umjerenog, proeuropskog predsjednika, ovo bi prije bio povratak Hrvatske na čvrsto desnu i konzervativnu politiku kakvu je zagovarao Plenkovićev prethodnik. Ako govorimo o bojama, ako je opcija s Restartom (preveliko) šarenilo, ovdje bi sasvim odgovarala solidna nijansa crne.

Nikad toliko bitan svaki glas

Na kraju, na nedjeljnim parlamentarnim izborima će vjerojatno više nego ikad dosad – s obzirom na mnogo opcija koje će prijeći ili su blizu prelaska praga – vrijediti svaki glas. Naime, skoro u svakoj izbornoj jedinici ima nekoliko graničnih mandata, što znači da samo nekoliko stotina glasova može značiti život ili smrt neke nove političke inicijative, ili, na razini cijele Hrvatske, presudnu razliku između eventualnog bloka lijevog centra i koalicije desnog centra i Škorine desnice.

U HDZ-u su pokušali kampanju centrirati oko dileme Plenković ili Bernardić, računajući na golemu prednost za koju su očekivali da će nositi njihov kandidat (što na prvom sučeljavanju baš i nije uspjelo). Ispravnije bi bilo, međutim, s obzirom na izgledne postizborne blokove i njihove potencijalne politike dilemu postaviti malo drugačije i više metaforički, nego personalno: Bernardić ili Škoro.