Nekad je nužno odabrati stranu

Analiza posljednje debate: Opušteni Plenković i Bernardić koji nije otišao do kraja

Format emisije bio je takav da je omeo ozbiljniju raspravu, a scenografija je favorizirala Plenkovića

Obojica su, očekivao i uporno, iscrtavali sliku današnje Hrvatske kako je oni vide, Bernardić kao zemlju u kojoj se jedva preživljava, zagušenu korupcijom i u svađi sa svim susjedima, a Plenković prodorne, mlade članice Europske unije, s mnogo boljim gospodarstvom od onog kojeg je zatekla njegova Vlada i s razmjerno velikim međunarodnim utjecajem.

Andrej Plenković je večeras odradio “Milanovićev zaokret”. Naime, koliko god je prva debata s agresivnim postavljanjem i uvredama odaslanim prema Bernardiću mogla podsjetiti na agresivnog i nestrpljivog Zorana Milanovića iz prve debate s Kolindom Grabar-Kitarović otprije pola godine, toliko je i Plenković u posljednjoj debati s Davorom Bernardićem napravio isto što i Milanović u nastavcima sučeljavanja s Grabar-Kitarović – smirio se.

Plenković večeras nije grizao, nije ukazivao na to da Bernardić ništa ne zna, nije se skanjivao nad izjavama predsjednika SDP-a. Štoviše, uspio se čak suzdržati i da ne poentira na tome da je Charles Michela Bernardić nazvao predsjednikom Europske komisije (čovjek vodi Europsko vijeće), iako se vidljivo razveselio Bernardićevoj pogrešci, uz široki smiješak, klimanje glavom i glasni “Uhhh…”.

Twitter-format

Šef HDZ-a je, dakle, izbjegao zamku koju je sam sebi postavio i u koju je upao o ponedjeljak, pa je samim time ovaj put svakako ostavio bolji dojam nego u prvoj debati. U posljednjoj fazi, kad su došla pitanja iz privatnog života, skroz i iskreno opustio (kao i, uostalom, Bernardić, kojem je za to trebalo ipak malo više vremena). Štoviše, da su voditelji inzistirali, možda bi “pao” i termin za obračun na košarkaškom terenu, valjda i s obveznom zajedničkom pivicom za kraj.

No, cijela debata nije bila ni vesela, ni opuštena. Nažalost, nije bila ni ono što se od ovakvog sučeljavanja očekuje – žestoka bitka dvije suprotstavljene koncepcije razvoja zemlje i dva karaktera čelnih ljudi najjačih izbornih blokova. Za to je prije svega kriva neobična koncepcija emisije, koja je Plenkoviću i Bernardiću davala tek po minutu vremena za odgovore na pitanja i 30 sekundi za repliku, što je raspravu gotovo svelo na okvire klasičnog tviter-okršaja, a da se u niti jednu temu nije uspjelo iole dublje zaći.

Nije Charles Michel

Ozbiljan propust bila je i činjenica da je pozadina iza Plenkovića bila u stiliziranim bojama hrvatske zastave, dok se iza Bernardićeve glave vidio tek dio redakcije Nove TV i bijela podloga. Na razini vizualne poruke to ozbiljno išlo na ruku aktualnom premijeru.

Obojica su uspjela poentirati na najzabavnijim detaljima iz prvog sučeljavanja. Bernardić nije oko sebe ovaj put imao hrpu papira u kojima se na debati na RTL-u u jednom trenutku ozbiljno izgubio, ali je sad izvukao fascikl s 55 stranica kojem je na naslovnici rozim flomasterom napisano: “Plenkovićeve afere”. I uručio ga predsjedniku HDZ-a.

Plenković je, pak, na pitanje o političkom uzoru kazao “Nije Charles Michel” kojeg je u prvoj debati često spominjao (nego, naravno, Franjo Tuđman).

Bonusi i bankomati

Obojica su, očekivao i uporno, iscrtavali sliku današnje Hrvatske kako je oni vide, Bernardić kao zemlju u kojoj se jedva preživljava, zagušenu korupcijom i u svađi sa svim susjedima, a Plenković prodorne, mlade članice Europske unije, s mnogo boljim gospodarstvom od onog kojeg je zatekla njegova Vlada i s razmjerno velikim međunarodnim utjecajem.

Bernardić je dobro poentirao s bonusom od cca 200 tisuća kuna kojeg je, kao nagradu za poslovne rezultate, u svoju imovinsku karticu prošli mjesec unio predsjednik uprave Hrvatske lutrije, kazavši kako je vrijeme da javna poduzeća prestanu biti bankomati, a vješto je reagirao kad je Plenković pričao o tome kako cijeni žene s pitanjem “A gdje su vam onda na listama”. Jedini pojedinačni papir s kojim je ovaj put predsjednik SDP-a mahao bio je onaj s cijenom testa na koronavirus – 1500 kuna, pa je Bernadić postavio pitanje koliko je takav test uopće priuštiv građanima Hrvatske i zašto je toliko skup.

A Mamić?

Plenković je, pak, na napade odgovarao smireno, nižući argumente, ili izbjegavajući puno pričati tamo gdje ih nije imao. Bernardića je “lupao” veličinom Restart koalicije, pravomoćno osuđenima na listama ili činjenicom da je Za dom spremni legaliziran u grbu jedne udruge dok je još SDP bio na vlasti.

Bernardiću je često nedostajalo dodatnog gasa na nekim temama. Je li stvar u tome da se i on suzdržavao, u formatu, ili u nećem trećem, ali jednostavno je nevjerojatno da, primjerice, u priči o financiranju sporta Plenkoviću nije uopće spomenuo Zdravka Mamića. Pa ako je Plenković prošli put sebi zabio autogol, ovaj put se hladno može reći da je Bernardić promašio neke vrlo ozbiljne zicere.

Izbori su u nedjelju, a ankete ne daju jasan odgovor na pitanje o tome tko će od dvojice političara imati više mandata kad se zatvore birališta.