Analiza prijedloga novog zakona: Kako će ministrica kulture natjerati medije na cenzuru

Zagrebački odvjetnik Vlaho Hrdalo u tekstu za Telegram analizira prijedlog Zakona o elektroničkim medijima

Najveću potporu za zakon koji nameće obvezu filtriranja sadržaja Ministarstvo je dobilo upravo od medija. Kako? Jer ih je uvjerilo da će se sila novca, koju sad Facebook i Google navodno zarađuju preko leđa novinara i nakladnika, sliti u njihove džepove upravo zahvaljujući mudrom zakonskom rješenju koje je ponudilo Ministarstvo kulture i medija

Vlaho Hrdalo odvjetnik je iz Zagreba, specijaliziran za digitalna prava i zaštitu privatnosti. Završio je poslijediplomski studij diplomacije s disertacijom o digitalnim slobodama. Predsjednik je Udruge za blockchain i kriptovalute. U tekstu za Telegram analizira pozadinu polemičnog prijedloga Zakona o elektroničkim medijima koji je pripremilo Ministarstvo kulture i medija.


Svi hrvatski mediji pomamili su se ovih dana zbog prijedloga Zakona o elektroničkim medijima koji je pripremilo Ministarstvo kulture i medija, a prema kojem će nakladnici biti odgovorni za komentare na svojim portalima. I nema ništa problematično u njihovom protivljenju tom Zakonu niti ima ikakve dvojbe da su mediji ovdje u pravu. Problem je što su ispali naivni jer su današnjem krivcu do jučer aplaudirali stojeći na nogama.

Ministrica kulture i medija koja je već ranije obznanila rat internetskim slobodama sad je iskoristila priliku da među prvima u Europi kroz prijedlog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima implementira cenzorsku Direktivu o autorskim pravima. Ne samo da je naše Ministarstvo bilo među prvima već je eSavjetovanje pokrenuto usred pandemijskog lockdowna tako da dobar dio dionika nije ni uspio odreagirati na predložene odredbe (izuzev članova interesnih udruženja koji su kopirali jednu te istu rečenicu; „podržavam prijedlog glazbeničkih strukovnih udruga da se moja prava na internetu ostvaruju kolektivno“ nalazi se u preko 100 komentara).

Upravo su mediji Ministarstvu dali potporu za ovaj Zakon

A najveću potporu za zakon koji nameće obvezu filtriranja sadržaja Ministarstvo je dobilo upravo od medija. Kako? Jer ih je uvjerilo da će im pripasti dio nepostojećeg kolača poznatog kao „value gap“ ili „vrijednosni jaz“ kako je nedavno prevedeno na apologetskoj konferenciji „Reforma autorskog prava u EU“, koju je organizirao boomerski HAZU, a na koju je pozvao isključivo puhače u isti rog. Mediji su povjerovali da će se ta sila novca, koju sad Facebook i Google navodno zarađuju preko leđa novinara i nakladnika, sliti u njihove džepove upravo zahvaljujući mudrom zakonskom rješenju koje je ponudilo Ministarstvo kulture i medija.

Prva i manja greška medija očituje se u tome što će ostati kratkih rukava. Veća greška im je pak što su spustili gard prema Ministarstvu kulture i medija (ovo „medija“ dodano je tek u aktualnom mandatu pa je možda i to doprinijelo zabludi da im je Ministarstvo prijatelj) koje im je manirom vrhunskog mađioničara plasiralo Zakon o elektroničkim medijima dok su gledali u drugom pravcu – prema naknadama od autorskih prava. Da bi ironija bila veća, Zakonom nisu obuhvaćeni upravo oni od kojih su mediji namjeravali zaraditi zbog autorskih prava (primjerice Facebook), a čije plugine mediji uglavnom koriste za komentare na svojim portalima pa će odgovarati za komentare nad kojima ni nemaju uredničke ovlasti.

Neke stvari u cijeloj priči neodoljivo podsjećaju na Ministarstvo magije iz svijeta Harry Pottera u kojem Dolores Umbridge preuzima Hogwarts uz krilaticu – napredak radi napretka treba obeshrabriti. Podjednako opasnu izjavu i na sličnom tragu imali smo prilike čuti i od ministrice kulture i medija – pravo na slobodu govora ne pripada svima. I kao što je svaki pravi fan Harry Pottera prozreo kroz rozu vanjštinu Dolores Umbridge, tako su i mediji morali prepoznati kukavičje jaje u obliku naknada od autorskih prava.

Trojanski konj koji će medije natjerati na cenzuru

No, u utrobi autorjanskog konja nalazio se Zakon o elektroničkim medijima koji će medije natjerati na isto ono što su prethodno svesrdno podržali u Zakonu o autorskom pravu – cenzuru. Premda će oni koji su te zakone pisali reći da o cenzuri nema govora, stvarnost nam kaže da ako za jedan komentar na svom portalu možete zaraditi milijun kuna kazne, jednostavnije je komentare onemogućiti. To se zove chilling effect i proizvodi ga i Zakon o autorskom pravu samo što će umjesto bijega na dark web gdje se može do mile volje dijeliti što se kome prohtije, mediji pobjeći u inozemstvo. Sretno stoga bilo Ministarstvu kulture i medija s kažnjavanjem portala na hrvatskom jeziku kojima je nakladnik netom osnovana firma s Kajmanskih otoka…

Osim gubitka prihoda od kazni rezultirat će to još jednim gubitkom, jednog važnog prava koje podržavaju svi pa i sami mediji – prava zahtijevati osobnu odgovornost za napisanu riječ. Pa ćete tako svoj zahtjev da se objavi ispravak netočne informacije o vama moći podnijeti tek ako neka od tih egzotičnih jurisdikcija tu mogućnost uistinu i predviđa jer se primjerice Portal.ky, iako možda na hrvatskom jeziku, nažalost neće ravnati po zakonima Republike Hrvatske kao što to sad radi Portal.hr.