Tamo negdje u ljeto 2017. godine kada su Andrej Plenković i vrh stranke zadovoljno stajali nad kartom hrvatskih županija gotovo jednoobrazne plave boje, malo tko je mogao pomisliti da će im rezultat na tadašnjim lokalnim izborima biti posljednji razlog za zadovoljstvo biračkim odlukama sve do dalekog ožujka 2020. godine. I da će ih pravorijek iz biračkih kutija zateći u pobjedničkom raspoloženju tek na unutarstranačkim izborima.
Prošla godina bila je posebno gadna. Počelo je s pobjedom, ali Pirovom – na izvanrednim izborima u Ličko-senjskoj županiji izazvanim kako bi se razvlastilo župana Darka Milinovića. Unatoč angažmanu cijele Vlade u kampanji, osvojena je tek relativna većina, dovoljna samo za nastavak kohabitacije s čovjekom koji je tek nekoliko mjeseci ranije izbačen iz HDZ-a.
Europski udarac
Pravi udarac je, međutim, došao na svibanjskim izborima za Europski parlament. HDZ je osvojio 22,72 posto glasova. Iako je to bilo najviše od svih ostalih lista, broj osvojenih mandata je bio jednako onom koje je osvojio SDP nakon čega je stranka Davora Bernardića nastavila rasti, a HDZ padati.
Logično, na kraju je stigao i pravi poraz – Kolinda Grabar-Kitarović nije obranila mandat, na Pantovčak je uselio Zoran Milanović, a Davor Bernardić najavio pobjedu i na parlamentarnim izborima.
I konačno, noćas su održani izbori nakon kojih je Andrej Plenković novinarima odgovarao veselo, opušteno, namigujući i šaleći se. Potpuna pobjeda na svim razinama koje su se jučer birale nema niti jednog upitnika, rezultat od 6:0 sasvim je jasan, još jasniji od goleme prednosti koju je Plenković ostvario u odnosu na Kovača (otprilike 80:20 posto).
Ključni dani
Premijer, međutim, nije jedini koji je noćas otišao u krevet sa smiješkom na usnama. Nema sumnje da ovim rezultatom u HDZ-u jako rastu akcije Miroslavu Škori, koji sa svojim pokretom u kojem kombinira protestne i desne glasove ima daleko veću šansu za uspjeh nego da je HDZ preuzela konzervativnija “Opcija za promjene”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovako, HDZ ostaje bliži centru, a onih dvadesetak posto članova stranke koji su glasali za Miru Kovača s ozbiljnom dilemom pred parlamentarne izbore – da li podržati Plenkovića za kojeg je Kovač kazivao da se povremeno ponaša kao lijevi ekstremist, ili trebaju tražiti novu političku opciju.
Ključno u toj jednadžbi je ono što će se događati u HDZ-u narednih tjedana. Ekipa iz “Opcije za promjene” ne namjerava napustiti stranku. No, po svemu što su govorili ne namjeravaju baš posve ni zašutjeti i klimati glavom na sve poteze koje će povlačiti Plenković. Dođe li tu do reakcije i ozbiljnijeg raskola, ostalim opcijama na desnici, pogotovo Škori, rastu šanse.
Nepotrebni avanturizam
No, ono što je svakako ključno i za članove HDZ-a i za ostale građane Hrvatske i, zapravo, svijeta, nisu nikakvi izbori ni politička nadmudrivanja. Trenutno je prioritet usporavanje pandemije koja uzima stotine života dnevno i koja je opasno prigušila svjetsko gospodarstvo. Održavanje izbora u HDZ-u dan ili dva prije odlaska vjerojatno cijele Hrvatske u mjere stroge karantene prilično je avanturistički i nepotreban akt.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Čak i na izjavama koje su davali kandidati za izbornog dana vidjelo se da ljudi čekaju na glasanje u redovima, bez razmaka, a i oko Plenkovića se na davanju pobjedničke izjave okupilo “pola stranke”. Takve scene bi lako moguće u Hrvatskoj na neko vrijeme mogle postati – ilegalne.
Analiza: Što ovakva nadmoćna Plenkovićeva pobjeda znači za HDZ i zašto vrlo zadovoljan može biti i Škoro
Ovim rezultatom rastu akcije Miroslava Škore, čiji pokret cilja na desnije birače
HDZ ostaje bliži centru, a onih dvadesetak posto članova stranke koji su glasali za Miru Kovača s ozbiljnom dilemom pred parlamentarne izbore - da li podržati Plenkovića za kojeg je Kovač kazivao da se povremeno ponaša kao lijevi ekstremist, ili trebaju tražiti novu političku opciju.
Tamo negdje u ljeto 2017. godine kada su Andrej Plenković i vrh stranke zadovoljno stajali nad kartom hrvatskih županija gotovo jednoobrazne plave boje, malo tko je mogao pomisliti da će im rezultat na tadašnjim lokalnim izborima biti posljednji razlog za zadovoljstvo biračkim odlukama sve do dalekog ožujka 2020. godine. I da će ih pravorijek iz biračkih kutija zateći u pobjedničkom raspoloženju tek na unutarstranačkim izborima.
Prošla godina bila je posebno gadna. Počelo je s pobjedom, ali Pirovom – na izvanrednim izborima u Ličko-senjskoj županiji izazvanim kako bi se razvlastilo župana Darka Milinovića. Unatoč angažmanu cijele Vlade u kampanji, osvojena je tek relativna većina, dovoljna samo za nastavak kohabitacije s čovjekom koji je tek nekoliko mjeseci ranije izbačen iz HDZ-a.
Europski udarac
Pravi udarac je, međutim, došao na svibanjskim izborima za Europski parlament. HDZ je osvojio 22,72 posto glasova. Iako je to bilo najviše od svih ostalih lista, broj osvojenih mandata je bio jednako onom koje je osvojio SDP nakon čega je stranka Davora Bernardića nastavila rasti, a HDZ padati.
Logično, na kraju je stigao i pravi poraz – Kolinda Grabar-Kitarović nije obranila mandat, na Pantovčak je uselio Zoran Milanović, a Davor Bernardić najavio pobjedu i na parlamentarnim izborima.
I konačno, noćas su održani izbori nakon kojih je Andrej Plenković novinarima odgovarao veselo, opušteno, namigujući i šaleći se. Potpuna pobjeda na svim razinama koje su se jučer birale nema niti jednog upitnika, rezultat od 6:0 sasvim je jasan, još jasniji od goleme prednosti koju je Plenković ostvario u odnosu na Kovača (otprilike 80:20 posto).
Ključni dani
Premijer, međutim, nije jedini koji je noćas otišao u krevet sa smiješkom na usnama. Nema sumnje da ovim rezultatom u HDZ-u jako rastu akcije Miroslavu Škori, koji sa svojim pokretom u kojem kombinira protestne i desne glasove ima daleko veću šansu za uspjeh nego da je HDZ preuzela konzervativnija “Opcija za promjene”.
Ovako, HDZ ostaje bliži centru, a onih dvadesetak posto članova stranke koji su glasali za Miru Kovača s ozbiljnom dilemom pred parlamentarne izbore – da li podržati Plenkovića za kojeg je Kovač kazivao da se povremeno ponaša kao lijevi ekstremist, ili trebaju tražiti novu političku opciju.
Ključno u toj jednadžbi je ono što će se događati u HDZ-u narednih tjedana. Ekipa iz “Opcije za promjene” ne namjerava napustiti stranku. No, po svemu što su govorili ne namjeravaju baš posve ni zašutjeti i klimati glavom na sve poteze koje će povlačiti Plenković. Dođe li tu do reakcije i ozbiljnijeg raskola, ostalim opcijama na desnici, pogotovo Škori, rastu šanse.
Nepotrebni avanturizam
No, ono što je svakako ključno i za članove HDZ-a i za ostale građane Hrvatske i, zapravo, svijeta, nisu nikakvi izbori ni politička nadmudrivanja. Trenutno je prioritet usporavanje pandemije koja uzima stotine života dnevno i koja je opasno prigušila svjetsko gospodarstvo. Održavanje izbora u HDZ-u dan ili dva prije odlaska vjerojatno cijele Hrvatske u mjere stroge karantene prilično je avanturistički i nepotreban akt.
Čak i na izjavama koje su davali kandidati za izbornog dana vidjelo se da ljudi čekaju na glasanje u redovima, bez razmaka, a i oko Plenkovića se na davanju pobjedničke izjave okupilo “pola stranke”. Takve scene bi lako moguće u Hrvatskoj na neko vrijeme mogle postati – ilegalne.