Analiza: Treba li Hrvatska dati milijarde za dugove u zdravstvu ili za borbene avione?
Ako RH ne može istovremeno kupovati i održavati avione odnosno plaćati zdravstvene dugove, onda bi bilo poželjno javno raspraviti što je u ovome trenutku važnije
Ako Hrvatska na ovaj ili onaj način kopira prošlogodišnju bugarsku narudžbu novih američkih aviona F-16 Block 70 ili potroši istu količinu novca kod francuskih ili švedskih konkurenata, dvije će najsiromašnije članice Europske unije biti istovremeno i europski prvaci u relativnim troškovima obrane. Zahvaljujući takvoj mudroj politici Hrvatskoj i Bugarskoj osigurano je mjesto na gospodarskom dnu Europske unije i u narednom desetljeću. Ostat će siromašne, ali bit će sigurne. I to je nešto
U jeku najveće svjetske zdravstvene krize u posljednjih stotinu godina i posljedično najvećega ikada zabilježenoga pada gospodarskih aktivnosti u velikome broju zemalja hrvatska Vlada našla je za shodno nabavljati višenamjenske borbene zrakoplove.
Kako je na vlasti stranka koja je i u proteklih trideset godina znala pokazati svoj istančan smisao za „tajming“, sjetimo se pretvorbe i privatizacije društvenoga vlasništva u vrijeme kada je trećina teritorija Hrvatske bila okupirana ili zahvaćena ratnim sukobima, ne treba čuditi ni kupovina aviona vrijednih više od milijarde eura usprkos pandemiji i gospodarskoj krizi.
Kao da sjedimo na gomili novca
Ono što privlači pažnju je potpuno odsustvo bilo kakvoga javnog propitkivanja smislenosti i financijske održivosti nabave borbenih aviona. Umjesto toga rasprava se vodi o tome treba li kupiti američki F -16 ili francuski Rafale, kao da je Hrvatska jedna od arapskih zaljevskih država pa sjedi na gomili para koje ne zna kako ni na što potrošiti.
Prema Programu konvergencije Republike Hrvatske koji je Vlada usvojila 30. travnja ove godine hrvatski javni dug na kraju 2021. godine iznosit će 323,7 milijardi kuna ili 83,2 % BDP a. Inače, ovo potonje ostvarivo je jedino pod uvjetom da u narednoj godini gospodarski rast nadoknadi dvije trećine ovogodišnjega pada. Za usporedbu, Andrej Plenković formirao je svoju prvu vladu 2016. kada je javni dug bio za 40 milijardi kuna manji i kada je iznosio 80,8 % BDP a.
Vlada i Ministarstvo financija nisu ni tada ni sada u ukupni javni dug uključili dugove u zdravstvu. Prema neslužbenim informacijama dospjeli dug bolnica dobavljačima dosegnuo je 9 milijardi kuna, od čega se 4,8 milijardi kuna odnosi na dug za lijekove veledrogerijama, što je povećanje od 60 % u odnosu na konac prošle godine. Tome treba pridodati i dug od 1,5 milijardi kuna prema zaposlenima u zdravstvu nastao zbog neplaćanja prekovremenih sati.
Što je važnije – avioni ili zdravstvo?
Ako Hrvatska u narednim godinama sebi može priuštiti trošak od najmanje devet milijardi kuna za nabavu i održavanje aviona, onda bi trebala pronaći barem isto toliko kuna za plaćanje dospjelih dugova u zdravstvu. Ako ne može istovremeno kupovati i održavati avione odnosno plaćati zdravstvene dugove, onda bi bilo poželjno javno raspraviti što je u ovome trenutku važnije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Takva na kvalitetu i standard života svih građana odluka je primarno politička, ona će bitno utjecati pa bi bilo red da se u Saboru provede rasprava o budućim proračunskim izdacima za obranu i zdravstvo. Kupovati avione prije plaćanja dugova u zdravstvu usporedivo je s kućanstvom koje nije platilo račune za struju u zadnjih šest mjeseci, i onda se umjesto uzimanja pozajmice za plaćanje tih računa, odlučilo kupiti protuprovalni alarm na 12 mjesečnih rata.
Rješavanje dugova novim zaduženjem
Ministar zdravstva Vili Beroš naravno nema nikakav plan plaćanja dugova u svome resoru. Istini za volju to od njega nitko ni ne očekuje. Gospodin Beroš zna vrlo lijepo obavještavati javnost o dnevnom broju novih slučajeva zaraze, ali dugove u zdravstvu morat će rješavati ministar financija Zdravko Marić i premijer Andrej Plenković. Njima je odavno jasno da ti dugovi mogu biti plaćeni u nekom razumnom roku jedino uz dodatno zaduživanje na financijskim tržištima.
To bi povećalo ukupni javni dug na kraju naredne godine s planiranih 323.7 milijardi na 330-333 milijarde kuna odnosno na 84,8-85,6 % BDP-a umjesto planiranih 83,2 %. Budući da je Ministarstvo financija u spomenutom dokumentu planiralo javni dug na kraju ove godine u iznosu od 86,7 % BDP-a, odavno nije bilo bolje prigode da se napokon dug u zdravstvu skine s dnevnoga reda.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tržište lijekova kao niša ‘dogovorene ekonomije’
Drugo je pitanje postoji li uopće volja za rješavanje dugova bolnica i potraživanja veledrogerija. U uvjetima neurednih i nepravovremenih plaćanja i minimalne cijene kapitala kartel veledrogerija je u prilici zarađivati realno više nego u slučaju redovnih plaćanja računa. Tržište lijekova je zahvaljujući ovakvom načinu rada praktički suspendirano i pretvoreno u još jednu nišu „dogovorne ekonomije“ u kojoj mogu uživati samo oni koji su već stekli poziciju „dogovaranja“.
U Hrvatskoj 20,7 % ukupne zdravstvene potrošnje odlazi na lijekove, u Nizozemskoj 7,5 % , Norveškoj 7,1 %, a u Danskoj 6,4 %. Prema OECD-u Hrvatska je u prošloj godini imala ukupnu potrošnju u zdravstvu 2008 američkih dolara po stanovniku, u Danskoj je potrošnja iznosila 5568 dolara, ali usprkos dva i pol puta većoj ukupnoj potrošnji Danci su na lijekove potrošili 339 dolara po stanovniku, a Hrvati 388.
Razloge za taj paradoks treba tražiti i u tome što u Danskoj veledrogerije uredno naplaćuju svoje račune pa su i njihove marže rezultat tržišta, a nisu posljedica kartelske pozicije i „dogovorne ekonomije.“
Članak se nastavlja ispod oglasa
Po potrošnji u zdravstvu na repu EU
Ukupna je hrvatska zdravstvena potrošnja po stanovniku među najmanjima u Europskoj uniji. Od nas neznatno manje troše samo Bugari te Latvijci i Rumunji. Slovenija i Češka imale su prošle godine ukupnu zdravstvenu potrošnju po stanovniku veću za 60 odnosno 70 % od Hrvatske.
Ako ih želimo u kratkome roku sustići treba nam novih 30 do 36 milijardi kuna javne i privatne zdravstvene potrošnje godišnje. Preduvjet za to sustizanje sigurno nije kupnja borbenih aviona, nego konačno zatvaranje poglavlja zakašnjeloga i za sudionike vrlo lukrativnoga načina plaćanja računa u zdravstvu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
S avionima do ekskluzivnog Trumpovog kluba
Kupnja borbenih aviona financirana u razdoblju od deset godina povećala bi hrvatsku potrošnju na obranu s 229 američkih dolara po stanovniku iz 2018. na 270 do 300 dolara, što je više nego što na obranu po stanovniku troše Španjolska, Češka, Slovenija i Bugarska, te približno jednako poljskoj potrošnji.
SAD godinama pritišće ostale članice NATO-a da potrošnja za obranu treba iznositi barem 2 % BDP. U prošloj godini SAD je na obranu potrošio 3,42 % BDP-a, a među ostalim članicama NATO-a tome iznosu, zahvaljujući kupnji osam F-16 vrijednih 1,67 milijardi dolara, primakla se Bugarska s 3,25 % BDP-a.
Još je sedam članica Saveza potrošilo barem 2 % svoga BDP-a na obrambene troškove (Grčka, UK, Estonija, Rumunjska, Litva, Latvija i Poljska), a Hrvatska s prošlogodišnjom potrošnjom od 1,68 % BDP-a, planiranom kupnjom aviona u godinama gospodarskoga pada ili u najboljem slučaju stagnacije, ima sve šanse da u vrlo kratkome vremenu dođe na čelo tog ekskluzivnog kluba zemalja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Siromašni, ali sigurni
Uz određeni dodatni napor ni Bugarska, kao vjerni drug na repu Europe, ne bi trebala biti nedohvatna. Nabava borbenih zrakoplova neće biti samo fiskalno neodgovorna odluka, ona neće samo umanjiti šanse za financijsku konsolidaciju i budući razvoj javnoga zdravstva, ona će u bitnome ugroziti i modernizaciju drugih rodova Hrvatske vojske.
Ako Hrvatska na ovaj ili onaj način kopira prošlogodišnju bugarsku narudžbu novih američkih aviona F-16 Block 70 ili potroši istu količinu novca kod francuskih ili švedskih konkurenata, dvije će najsiromašnije članice Europske unije biti istovremeno i europski prvaci u relativnim troškovima obrane.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zahvaljujući takvoj mudroj politici Hrvatskoj i Bugarskoj osigurano je mjesto na gospodarskom dnu Europske unije i u narednom desetljeću. Ostat će siromašne, ali bit će sigurne. I to je nešto.
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Analiza: Treba li Hrvatska dati milijarde za dugove u zdravstvu ili za borbene avione?
Ako RH ne može istovremeno kupovati i održavati avione odnosno plaćati zdravstvene dugove, onda bi bilo poželjno javno raspraviti što je u ovome trenutku važnije
Ako Hrvatska na ovaj ili onaj način kopira prošlogodišnju bugarsku narudžbu novih američkih aviona F-16 Block 70 ili potroši istu količinu novca kod francuskih ili švedskih konkurenata, dvije će najsiromašnije članice Europske unije biti istovremeno i europski prvaci u relativnim troškovima obrane. Zahvaljujući takvoj mudroj politici Hrvatskoj i Bugarskoj osigurano je mjesto na gospodarskom dnu Europske unije i u narednom desetljeću. Ostat će siromašne, ali bit će sigurne. I to je nešto
U jeku najveće svjetske zdravstvene krize u posljednjih stotinu godina i posljedično najvećega ikada zabilježenoga pada gospodarskih aktivnosti u velikome broju zemalja hrvatska Vlada našla je za shodno nabavljati višenamjenske borbene zrakoplove.
Kako je na vlasti stranka koja je i u proteklih trideset godina znala pokazati svoj istančan smisao za „tajming“, sjetimo se pretvorbe i privatizacije društvenoga vlasništva u vrijeme kada je trećina teritorija Hrvatske bila okupirana ili zahvaćena ratnim sukobima, ne treba čuditi ni kupovina aviona vrijednih više od milijarde eura usprkos pandemiji i gospodarskoj krizi.
Kao da sjedimo na gomili novca
Ono što privlači pažnju je potpuno odsustvo bilo kakvoga javnog propitkivanja smislenosti i financijske održivosti nabave borbenih aviona. Umjesto toga rasprava se vodi o tome treba li kupiti američki F -16 ili francuski Rafale, kao da je Hrvatska jedna od arapskih zaljevskih država pa sjedi na gomili para koje ne zna kako ni na što potrošiti.
Prema Programu konvergencije Republike Hrvatske koji je Vlada usvojila 30. travnja ove godine hrvatski javni dug na kraju 2021. godine iznosit će 323,7 milijardi kuna ili 83,2 % BDP a. Inače, ovo potonje ostvarivo je jedino pod uvjetom da u narednoj godini gospodarski rast nadoknadi dvije trećine ovogodišnjega pada. Za usporedbu, Andrej Plenković formirao je svoju prvu vladu 2016. kada je javni dug bio za 40 milijardi kuna manji i kada je iznosio 80,8 % BDP a.
Vlada i Ministarstvo financija nisu ni tada ni sada u ukupni javni dug uključili dugove u zdravstvu. Prema neslužbenim informacijama dospjeli dug bolnica dobavljačima dosegnuo je 9 milijardi kuna, od čega se 4,8 milijardi kuna odnosi na dug za lijekove veledrogerijama, što je povećanje od 60 % u odnosu na konac prošle godine. Tome treba pridodati i dug od 1,5 milijardi kuna prema zaposlenima u zdravstvu nastao zbog neplaćanja prekovremenih sati.
Što je važnije – avioni ili zdravstvo?
Ako Hrvatska u narednim godinama sebi može priuštiti trošak od najmanje devet milijardi kuna za nabavu i održavanje aviona, onda bi trebala pronaći barem isto toliko kuna za plaćanje dospjelih dugova u zdravstvu. Ako ne može istovremeno kupovati i održavati avione odnosno plaćati zdravstvene dugove, onda bi bilo poželjno javno raspraviti što je u ovome trenutku važnije.
Takva na kvalitetu i standard života svih građana odluka je primarno politička, ona će bitno utjecati pa bi bilo red da se u Saboru provede rasprava o budućim proračunskim izdacima za obranu i zdravstvo. Kupovati avione prije plaćanja dugova u zdravstvu usporedivo je s kućanstvom koje nije platilo račune za struju u zadnjih šest mjeseci, i onda se umjesto uzimanja pozajmice za plaćanje tih računa, odlučilo kupiti protuprovalni alarm na 12 mjesečnih rata.
Rješavanje dugova novim zaduženjem
Ministar zdravstva Vili Beroš naravno nema nikakav plan plaćanja dugova u svome resoru. Istini za volju to od njega nitko ni ne očekuje. Gospodin Beroš zna vrlo lijepo obavještavati javnost o dnevnom broju novih slučajeva zaraze, ali dugove u zdravstvu morat će rješavati ministar financija Zdravko Marić i premijer Andrej Plenković. Njima je odavno jasno da ti dugovi mogu biti plaćeni u nekom razumnom roku jedino uz dodatno zaduživanje na financijskim tržištima.
To bi povećalo ukupni javni dug na kraju naredne godine s planiranih 323.7 milijardi na 330-333 milijarde kuna odnosno na 84,8-85,6 % BDP-a umjesto planiranih 83,2 %. Budući da je Ministarstvo financija u spomenutom dokumentu planiralo javni dug na kraju ove godine u iznosu od 86,7 % BDP-a, odavno nije bilo bolje prigode da se napokon dug u zdravstvu skine s dnevnoga reda.
Tržište lijekova kao niša ‘dogovorene ekonomije’
Drugo je pitanje postoji li uopće volja za rješavanje dugova bolnica i potraživanja veledrogerija. U uvjetima neurednih i nepravovremenih plaćanja i minimalne cijene kapitala kartel veledrogerija je u prilici zarađivati realno više nego u slučaju redovnih plaćanja računa. Tržište lijekova je zahvaljujući ovakvom načinu rada praktički suspendirano i pretvoreno u još jednu nišu „dogovorne ekonomije“ u kojoj mogu uživati samo oni koji su već stekli poziciju „dogovaranja“.
U Hrvatskoj 20,7 % ukupne zdravstvene potrošnje odlazi na lijekove, u Nizozemskoj 7,5 % , Norveškoj 7,1 %, a u Danskoj 6,4 %. Prema OECD-u Hrvatska je u prošloj godini imala ukupnu potrošnju u zdravstvu 2008 američkih dolara po stanovniku, u Danskoj je potrošnja iznosila 5568 dolara, ali usprkos dva i pol puta većoj ukupnoj potrošnji Danci su na lijekove potrošili 339 dolara po stanovniku, a Hrvati 388.
Razloge za taj paradoks treba tražiti i u tome što u Danskoj veledrogerije uredno naplaćuju svoje račune pa su i njihove marže rezultat tržišta, a nisu posljedica kartelske pozicije i „dogovorne ekonomije.“
Po potrošnji u zdravstvu na repu EU
Ukupna je hrvatska zdravstvena potrošnja po stanovniku među najmanjima u Europskoj uniji. Od nas neznatno manje troše samo Bugari te Latvijci i Rumunji. Slovenija i Češka imale su prošle godine ukupnu zdravstvenu potrošnju po stanovniku veću za 60 odnosno 70 % od Hrvatske.
Ako ih želimo u kratkome roku sustići treba nam novih 30 do 36 milijardi kuna javne i privatne zdravstvene potrošnje godišnje. Preduvjet za to sustizanje sigurno nije kupnja borbenih aviona, nego konačno zatvaranje poglavlja zakašnjeloga i za sudionike vrlo lukrativnoga načina plaćanja računa u zdravstvu.
S avionima do ekskluzivnog Trumpovog kluba
Kupnja borbenih aviona financirana u razdoblju od deset godina povećala bi hrvatsku potrošnju na obranu s 229 američkih dolara po stanovniku iz 2018. na 270 do 300 dolara, što je više nego što na obranu po stanovniku troše Španjolska, Češka, Slovenija i Bugarska, te približno jednako poljskoj potrošnji.
SAD godinama pritišće ostale članice NATO-a da potrošnja za obranu treba iznositi barem 2 % BDP. U prošloj godini SAD je na obranu potrošio 3,42 % BDP-a, a među ostalim članicama NATO-a tome iznosu, zahvaljujući kupnji osam F-16 vrijednih 1,67 milijardi dolara, primakla se Bugarska s 3,25 % BDP-a.
Još je sedam članica Saveza potrošilo barem 2 % svoga BDP-a na obrambene troškove (Grčka, UK, Estonija, Rumunjska, Litva, Latvija i Poljska), a Hrvatska s prošlogodišnjom potrošnjom od 1,68 % BDP-a, planiranom kupnjom aviona u godinama gospodarskoga pada ili u najboljem slučaju stagnacije, ima sve šanse da u vrlo kratkome vremenu dođe na čelo tog ekskluzivnog kluba zemalja.
Siromašni, ali sigurni
Uz određeni dodatni napor ni Bugarska, kao vjerni drug na repu Europe, ne bi trebala biti nedohvatna. Nabava borbenih zrakoplova neće biti samo fiskalno neodgovorna odluka, ona neće samo umanjiti šanse za financijsku konsolidaciju i budući razvoj javnoga zdravstva, ona će u bitnome ugroziti i modernizaciju drugih rodova Hrvatske vojske.
Ako Hrvatska na ovaj ili onaj način kopira prošlogodišnju bugarsku narudžbu novih američkih aviona F-16 Block 70 ili potroši istu količinu novca kod francuskih ili švedskih konkurenata, dvije će najsiromašnije članice Europske unije biti istovremeno i europski prvaci u relativnim troškovima obrane.
Zahvaljujući takvoj mudroj politici Hrvatskoj i Bugarskoj osigurano je mjesto na gospodarskom dnu Europske unije i u narednom desetljeću. Ostat će siromašne, ali bit će sigurne. I to je nešto.