Novi parlamentarni izbori mogli bi donijeti barem simboličko pročišćavanje hrvatske političke scene, na kojoj u zadnjih nekoliko godina uspijevaju opstajati stari, poznati stranački brandovi bez ikakva uporišta u biračkom tijelu.
Najave li zaista kraj političkog djelovanja stranaka koje su jednom bile važne, da bi se u međuvremenu preduboko kompromitirale ili postale naprosto suvišne, novi bi izbori mogli odigrati bar donekle pozitivnu ulogu u hrvatskoj politici, neovisno od apsolutnog ili relativnog pobjednika.
Evo kratke liste stranaka koje bi predstojeći izbori mogli uništiti.
1. Hrvatska narodna stranka
HNS je ulaskom u koaliciju s HDZ-om i održavanjem Plenkovićeve Vlade na životu napravio najdrastičnijii kopernikanski zaokret u hrvatskoj politici unatrag dvadesetak godina, što Hrvatskoj narodnoj stranci, dotad tradicionalno protuhadezeovski orijentiranoj, birači ne kane oprostiti.
Sva istraživanja javnog mišljenja pokazuju da HNS više ne postoji kao politička činjenica.
HNS nema s kime u koaliciju. Andrej Penković previše bi iziritirao vlastite birače, kad bi izašao na izbore u bilo kakvom obliku koalicije ili suradnje s Hrvatskom narodnom strankom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
SDP bi, pak, poništio sve svoje izborne šanse, ako bi se samo približio predizbornoj suradnji s HNS-om. SDP može surađivati s nehadezeovskom frakcijom HNS-a, dakle s Glasom Anke Mrak Taritaš.
HNS je po svemu sudeći, stranka koja neće preživjeti iduće parlamentarne izbore, što bi bilo logično, zasluženo i pravedno.
2. Hrvatska socijalno-liberalna stranka
HSLS, najstarija hrvatska stranka bez komunističkog porijekla, utemeljena u veljači 1989. godine, već dugo više nikome ne treba. Ona naprosto nema nikakvu vrijednost na političkoj sceni, što su pokazali i nedavni predsjednički izbori na kojima je njihov predstavnik Dejan Kovač osvojio točno 0,95 posto glasova, plasiravši se među tri posljednja kandidata.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HSLS možda može nastaviti funkcionirati na pojedinim lokalnim razinama, no njegova kvaziliberalna opcija, bez bilo kakve relevantne društvene i vrijednosne agende, već je odavno iscrpljena.
3. BM 365
Milan Bandić je čovjek kojeg se u ovom trenutku svi žele riješiti. Zagrepčani su ga se definitivno odrekli poslije potresa, a HDZ mu ne želi ni blizu, jer je razina Bandićeve kompromitiranosti postala upravo toksična. Barem u vrijeme nacionalne izborne kampanje.
Stoga je logično da se HDZ i gradonačelnik Bandić ovih dana žestoko svađaju. Andreju Plenkoviću savršeno je jasno da se uoči izbora mora što vidljivije distancirati od zagrebačkog gradonačelnika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A samostalni izlazak na izbore Bandićevu bi stranku, prema rezultatima baš svih istraživanja, trebao zadržati vrlo daleko od novog saziva Sabora. Što, međutim, ne znači da se radi o stvarnom Bandićevu političkom kraju.
Prvo, za gospodina Bandića na nacionalnim se izborima ionako nikad nije osobito masovno glasalo, ali je Bandić zato redovito pobjeđivao na zagrebačkim izborima. Pobjednik zagrebačkih izbora nužno ima veliku nacionalnu političku težinu i snažan pregovaračko koalicijski potencijal.
Drugo, tko nam jamči da Milan Bandić, i ako ga ovogodišnji izbori ostave jako daleko do parlamenta, odmah neće krenuti u kupnju pokojeg novog saborskog zastupnika?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nitko razborit nema pravo očekivati da će novi saziv Sabora biti moralno čvršći od sadašnjeg. Budimo realni, Hrvatska će se trajno riješiti Milana Bandića, tek ako Bandić izgubi gradske izbore.
Analiza: Tri političke stranke koje bi mogle nestati nakon ovih parlamentarnih izbora
Novi izbori mogli bi označiti simboličku ili stvarnu smrt nekih starih stranaka
Nitko razborit nema pravo očekivati da će novi saziv Sabora biti moralno čvršći od sadašnjeg. Budimo realni, Hrvatska će se trajno riješiti Milana Bandića, tek ako Bandić izgubi gradske izbore.
Novi parlamentarni izbori mogli bi donijeti barem simboličko pročišćavanje hrvatske političke scene, na kojoj u zadnjih nekoliko godina uspijevaju opstajati stari, poznati stranački brandovi bez ikakva uporišta u biračkom tijelu.
Najave li zaista kraj političkog djelovanja stranaka koje su jednom bile važne, da bi se u međuvremenu preduboko kompromitirale ili postale naprosto suvišne, novi bi izbori mogli odigrati bar donekle pozitivnu ulogu u hrvatskoj politici, neovisno od apsolutnog ili relativnog pobjednika.
Evo kratke liste stranaka koje bi predstojeći izbori mogli uništiti.
1. Hrvatska narodna stranka
HNS je ulaskom u koaliciju s HDZ-om i održavanjem Plenkovićeve Vlade na životu napravio najdrastičnijii kopernikanski zaokret u hrvatskoj politici unatrag dvadesetak godina, što Hrvatskoj narodnoj stranci, dotad tradicionalno protuhadezeovski orijentiranoj, birači ne kane oprostiti.
Sva istraživanja javnog mišljenja pokazuju da HNS više ne postoji kao politička činjenica.
HNS nema s kime u koaliciju. Andrej Penković previše bi iziritirao vlastite birače, kad bi izašao na izbore u bilo kakvom obliku koalicije ili suradnje s Hrvatskom narodnom strankom.
SDP bi, pak, poništio sve svoje izborne šanse, ako bi se samo približio predizbornoj suradnji s HNS-om. SDP može surađivati s nehadezeovskom frakcijom HNS-a, dakle s Glasom Anke Mrak Taritaš.
HNS je po svemu sudeći, stranka koja neće preživjeti iduće parlamentarne izbore, što bi bilo logično, zasluženo i pravedno.
2. Hrvatska socijalno-liberalna stranka
HSLS, najstarija hrvatska stranka bez komunističkog porijekla, utemeljena u veljači 1989. godine, već dugo više nikome ne treba. Ona naprosto nema nikakvu vrijednost na političkoj sceni, što su pokazali i nedavni predsjednički izbori na kojima je njihov predstavnik Dejan Kovač osvojio točno 0,95 posto glasova, plasiravši se među tri posljednja kandidata.
HSLS možda može nastaviti funkcionirati na pojedinim lokalnim razinama, no njegova kvaziliberalna opcija, bez bilo kakve relevantne društvene i vrijednosne agende, već je odavno iscrpljena.
3. BM 365
Milan Bandić je čovjek kojeg se u ovom trenutku svi žele riješiti. Zagrepčani su ga se definitivno odrekli poslije potresa, a HDZ mu ne želi ni blizu, jer je razina Bandićeve kompromitiranosti postala upravo toksična. Barem u vrijeme nacionalne izborne kampanje.
Stoga je logično da se HDZ i gradonačelnik Bandić ovih dana žestoko svađaju. Andreju Plenkoviću savršeno je jasno da se uoči izbora mora što vidljivije distancirati od zagrebačkog gradonačelnika.
A samostalni izlazak na izbore Bandićevu bi stranku, prema rezultatima baš svih istraživanja, trebao zadržati vrlo daleko od novog saziva Sabora. Što, međutim, ne znači da se radi o stvarnom Bandićevu političkom kraju.
Prvo, za gospodina Bandića na nacionalnim se izborima ionako nikad nije osobito masovno glasalo, ali je Bandić zato redovito pobjeđivao na zagrebačkim izborima. Pobjednik zagrebačkih izbora nužno ima veliku nacionalnu političku težinu i snažan pregovaračko koalicijski potencijal.
Drugo, tko nam jamči da Milan Bandić, i ako ga ovogodišnji izbori ostave jako daleko do parlamenta, odmah neće krenuti u kupnju pokojeg novog saborskog zastupnika?
Nitko razborit nema pravo očekivati da će novi saziv Sabora biti moralno čvršći od sadašnjeg. Budimo realni, Hrvatska će se trajno riješiti Milana Bandića, tek ako Bandić izgubi gradske izbore.