Policija je izvrsno reagirala u slučaju onog ljudožderskog transparenta iz Kustošije, pa je odmah pohapsila šestero idiota koji su to napisali i koji nisu samo besprizorno zli, nego i nevjerojatno glupi, pa su pozirali kraj transparenta.
Prošle je godine lokalna policija propustila istražiti napade na srpske kafiće u Dalmaciji, pa je Davor Božinović morao poslati ekipu iz Zagreba da privodi lokalne proustaške nasilnike.
Vlada je s određenim zakašnjenjem osudila i taj ispad. Andreju Plenkoviću, njegovoj Vladi i sadašnjem vodstvu HDZ-a (ovom bez Brkića), svakako se mora priznati politička korektnost.
Politička korektnost zbog koje bi mogao izgubiti izbore
Plenkovića možemo optuživati za toleriranje materijalne korupcije, za poticanje političke korupcije, za davanje lažnih obećanja i za katkad zapanjujuću nekompetentnost njegovih ministara, no predsjedniku Hrvatske demokratske zajednice moramo priznati političku korektnost.
Kad je riječ o srpskom pitanju, koje je u Hrvatskoj politički najosjetljivije, ali i kad se radi o načelnom odnosu prema ljudskim pravima (problem katkad brutalnog odnosa hrvatske policije prema ilegalnim migrantima nije problem Plenkovićeve Vlade, nego Europske Unije, što je gotovo jasno rekla sama Angela Merkel): kad je, dakle, riječ o skupini vrijednosti koja se tiče političke korektnosti, Andrej Plenković moderni je liberalno konzervativni državnik.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U ovom pitanjima, zapravo, ne postoji nikakva bitna razlika između predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića. Osim što je Milanović zbog takvih svojih stavova pobijedio na predsjedničkim izborima, dok bi Andrej Plenković, koji se obraća drukčijem biračkom tijelu, radi političke korektnosti i zalaganja za prava nacionalnih manjina, mogao izgubiti parlamentarne izbore.
Slučaj Georgea W. Busha
I ovdje možemo povući međunarodnu paralelu. George W. Bush bio je izrazito procrnački orijentiran: Bush je u sam vrh američke administracije gurnuo dvoje crnaca, Condoleezzu Rice i Colina Powella. Bilo je to prvi put u povijesti, da dva od četiri ili pet najvažnijih mjesta u administraciji zauzimaju crnci.
Bush je podigao suradnju Sjedinjenih Država sa zemljama crne Afrike na najvišu povijesnu razinu, što mu je u jednom briljantnom uvodniku priznao čak i njegov medijski arhineprijatelj Graydon Carter, bivši glavni urednik Vanity Faira.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Predsjednik Bush imao je krajnje blagonaklon odnos prema meksičkim imigrantima. Zbog njegovih integralističkih (“inkluzivnih” kazao bi Plenković) stavova prema rasnom i imigrantskom pitanju, Bush je unatrag sedam ili osam godina nekoliko puta zajednički javno istupao s Barackom Obamom.
Gubitak biračke baze
Republikanski i demokratski predsjednici vjerojatno nikad poslije Drugog svjetskog rata nisu toliko napadno dijelili važne strateške političke stavove. I što se dogodilo, kao posljedica Bushove političke korektnosti? Republikansku stranku preuzeli su radikalni Tea Party i kriminalni populist Donald Trump.
Republikanska je stranka u onom konvencionalnom, mainstream smislu, gotovo pa nestala. Konvencionalna Republikanska stranka nestala je zato što je izgubila bazu: njena su baza bijelci srednje i donekle niže klase, koji ne žele živjeti skupa s crncima, i koji se panično boje imigranata.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Onaj čas kad je Republikanska stranka postala politički korektna skoro jednako kao Barack Obama i Hillary Clinton, ona se identitetski samoukinula, a njeno su mjesto zauzeli Trump i Tea Party, pa danas imamo ovu traumatičnu, raspadajuću Ameriku.
Katastrofa izazvana dobrim namjerama
Riječ je o tipičnom primjeru političke katastrofe izazvane dobrim namjerama. Nešto slično upravo se događa Andreju Plenkoviću.
Velik dio HDZ-ove izborne baze, barem njih petnaestak do dvadeset posto, ne želi da se Bad Blue Boysi hapse zbog protusrpskih transparenata. Velik dio prirodne HDZ-ove izborne baze ne želi da Milorad Pupovac bude jedan od bliskih suradnika predsjednika HDZ-a.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Velik dio HDZ-ove prirodne izborne baze ne želi da Vlada relativno redovito i uporno osuđuje hrvatske nacionalističke ispade.
Udaljavanje HDZ-ovih birača
Velik dio HDZ-ova izbornog tijela ne želi da se Zoran Milanović i Andrej Plenković, koliko god da se svađaju oko datuma blagdana i drugih marginalnih pitanja, zapravo slažu u brojnim aspektima državne politike, osobito kad je riječ o onim bitnim vrijednosnim aspektima: nacionalnim i ljudskim pravima.
Plenkovićeva politička korektnost, kao i giljotina korupcije, koja konstantno visi nad HDZ-om, glavni su razlozi udaljavanja velikog dijela inače fiksnih HDZ-ovih birača od najveće hrvatske desne stranke. Politička i nacionalna korektnost, udružena sa stigmom korupcije, mogla bi postati glavni uzrok eventualnog Plenkovićeva poraza na srpanjskim izborima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sretna je okolnost, za Plenkovića i HDZ, što njegov glavni konkurent na desnici, Domovinski pokret Miroslava Škore, nije nikakva politička stranka nego politikantski cirkus najnižeg stila. Kad bi radikalna desnica imala snažnog , kompetentnog i karizmatičnog političkog lidera, Plenković i HDZ na ovim izborima ne bi imali puno šanse da zadrže vlast.
Analiza: Zašto bi se Plenkoviću i HDZ-u mogao dogoditi isti scenarij kao Bushu i republikancima
Jesu li Andrej Plenković i HDZ trajno izgubili bazu?
Plenkovićeva politička korektnost, kao i giljotina korupcije, koja konstantno visi nad HDZ-om, glavni su razlozi udaljavanja velikog dijela inače fiksnih HDZ-ovih birača od najveće hrvatske desne stranke. Politička i nacionalna korektnost, udružena sa stigmom korupcije, mogla bi postati glavni uzrok eventualnog Plenkovićeva poraza na srpanjskim izborima
Policija je izvrsno reagirala u slučaju onog ljudožderskog transparenta iz Kustošije, pa je odmah pohapsila šestero idiota koji su to napisali i koji nisu samo besprizorno zli, nego i nevjerojatno glupi, pa su pozirali kraj transparenta.
Andrej Plenković odmah je osudio taj divljački ispad.
Prošle je godine lokalna policija propustila istražiti napade na srpske kafiće u Dalmaciji, pa je Davor Božinović morao poslati ekipu iz Zagreba da privodi lokalne proustaške nasilnike.
Vlada je s određenim zakašnjenjem osudila i taj ispad. Andreju Plenkoviću, njegovoj Vladi i sadašnjem vodstvu HDZ-a (ovom bez Brkića), svakako se mora priznati politička korektnost.
Politička korektnost zbog koje bi mogao izgubiti izbore
Plenkovića možemo optuživati za toleriranje materijalne korupcije, za poticanje političke korupcije, za davanje lažnih obećanja i za katkad zapanjujuću nekompetentnost njegovih ministara, no predsjedniku Hrvatske demokratske zajednice moramo priznati političku korektnost.
Kad je riječ o srpskom pitanju, koje je u Hrvatskoj politički najosjetljivije, ali i kad se radi o načelnom odnosu prema ljudskim pravima (problem katkad brutalnog odnosa hrvatske policije prema ilegalnim migrantima nije problem Plenkovićeve Vlade, nego Europske Unije, što je gotovo jasno rekla sama Angela Merkel): kad je, dakle, riječ o skupini vrijednosti koja se tiče političke korektnosti, Andrej Plenković moderni je liberalno konzervativni državnik.
U ovom pitanjima, zapravo, ne postoji nikakva bitna razlika između predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića. Osim što je Milanović zbog takvih svojih stavova pobijedio na predsjedničkim izborima, dok bi Andrej Plenković, koji se obraća drukčijem biračkom tijelu, radi političke korektnosti i zalaganja za prava nacionalnih manjina, mogao izgubiti parlamentarne izbore.
Slučaj Georgea W. Busha
I ovdje možemo povući međunarodnu paralelu. George W. Bush bio je izrazito procrnački orijentiran: Bush je u sam vrh američke administracije gurnuo dvoje crnaca, Condoleezzu Rice i Colina Powella. Bilo je to prvi put u povijesti, da dva od četiri ili pet najvažnijih mjesta u administraciji zauzimaju crnci.
Bush je podigao suradnju Sjedinjenih Država sa zemljama crne Afrike na najvišu povijesnu razinu, što mu je u jednom briljantnom uvodniku priznao čak i njegov medijski arhineprijatelj Graydon Carter, bivši glavni urednik Vanity Faira.
Predsjednik Bush imao je krajnje blagonaklon odnos prema meksičkim imigrantima. Zbog njegovih integralističkih (“inkluzivnih” kazao bi Plenković) stavova prema rasnom i imigrantskom pitanju, Bush je unatrag sedam ili osam godina nekoliko puta zajednički javno istupao s Barackom Obamom.
Gubitak biračke baze
Republikanski i demokratski predsjednici vjerojatno nikad poslije Drugog svjetskog rata nisu toliko napadno dijelili važne strateške političke stavove. I što se dogodilo, kao posljedica Bushove političke korektnosti? Republikansku stranku preuzeli su radikalni Tea Party i kriminalni populist Donald Trump.
Republikanska je stranka u onom konvencionalnom, mainstream smislu, gotovo pa nestala. Konvencionalna Republikanska stranka nestala je zato što je izgubila bazu: njena su baza bijelci srednje i donekle niže klase, koji ne žele živjeti skupa s crncima, i koji se panično boje imigranata.
Onaj čas kad je Republikanska stranka postala politički korektna skoro jednako kao Barack Obama i Hillary Clinton, ona se identitetski samoukinula, a njeno su mjesto zauzeli Trump i Tea Party, pa danas imamo ovu traumatičnu, raspadajuću Ameriku.
Katastrofa izazvana dobrim namjerama
Riječ je o tipičnom primjeru političke katastrofe izazvane dobrim namjerama. Nešto slično upravo se događa Andreju Plenkoviću.
Velik dio HDZ-ove izborne baze, barem njih petnaestak do dvadeset posto, ne želi da se Bad Blue Boysi hapse zbog protusrpskih transparenata. Velik dio prirodne HDZ-ove izborne baze ne želi da Milorad Pupovac bude jedan od bliskih suradnika predsjednika HDZ-a.
Velik dio HDZ-ove prirodne izborne baze ne želi da Vlada relativno redovito i uporno osuđuje hrvatske nacionalističke ispade.
Udaljavanje HDZ-ovih birača
Velik dio HDZ-ova izbornog tijela ne želi da se Zoran Milanović i Andrej Plenković, koliko god da se svađaju oko datuma blagdana i drugih marginalnih pitanja, zapravo slažu u brojnim aspektima državne politike, osobito kad je riječ o onim bitnim vrijednosnim aspektima: nacionalnim i ljudskim pravima.
Plenkovićeva politička korektnost, kao i giljotina korupcije, koja konstantno visi nad HDZ-om, glavni su razlozi udaljavanja velikog dijela inače fiksnih HDZ-ovih birača od najveće hrvatske desne stranke. Politička i nacionalna korektnost, udružena sa stigmom korupcije, mogla bi postati glavni uzrok eventualnog Plenkovićeva poraza na srpanjskim izborima.
Sretna je okolnost, za Plenkovića i HDZ, što njegov glavni konkurent na desnici, Domovinski pokret Miroslava Škore, nije nikakva politička stranka nego politikantski cirkus najnižeg stila. Kad bi radikalna desnica imala snažnog , kompetentnog i karizmatičnog političkog lidera, Plenković i HDZ na ovim izborima ne bi imali puno šanse da zadrže vlast.