U prvih šest mjeseci ove godine hrvatski BDP bio je manji za 13,68 milijardi kuna u odnosu na onaj iz prve polovine prošle godine. Uzme li se u obzir ukupni utjecaj turizma i turističke potrošnje na gospodarske tokove i osobnu potrošnju za očekivati je da će ove godine ukupni BDP biti manji za 40 do 50 milijardi kuna od onoga ostvarenoga u 2019. godini.
U petak je Državni zavod za statistiku (DZS) objavio svoju prvu procjenu BDP-a za drugo tromjesečje ove godine. Prema njoj je hrvatski BDP imao pad od 15,1 % u odnosu na isto razdoblje prošle godine, što je najveći zabilježeni pad od kada se objavljuju takve procjene. Vlada i o njoj ovisni mediji i zavisni analitičari odmah su se požurili kazati kako bi pad bio i veći da nije bilo vladinih mjera te da bismo našim rezultatom trebali biti zadovoljni jer smo se plasirali u prosjek država članica Europske unije.
One koji su zadovoljni što smo barem u nečemu europski prosječni treba podsjetiti da je europski kontinent u ožujku, travnju i prvoj polovini svibnja, znači u vrijeme prvog europskog vrhunca pandemije, bio podijeljen na svoj neuspješni zapad i uspješni istok, te su u tom razdoblju gotovo sve zapadnoeuropske države bilježile broj zaraženih u tisućama, a broj umrlih od komplikacija prouzrokovanih infekcijom koronavirusom u stotinama na milijun stanovnika.
Zemlje istoka, juga i sjevera Europe, sve osim Švedske, uspjele su u samom začetku spriječiti širenje zaraze, ponajviše zbog pravovremenog zatvaranja granica, dosljednog provođenja politike fizičkoga distanciranja i zabrane održavanja većih javnih i privatnih skupova te je broj zaraženih i umrlih u tim zemljama bio deseterostruko manji na isti broj stanovnika. Zbog toga bi svaka usporedba pada gospodarskih aktivnosti među pojedinim europskim državama u drugom tromjesečju trebala polaziti i od stvarne žestine pandemije i posljedično provedenoga „lockdowna“.
Sve usporedive zemlje imaju manji pad BDP-a od Hrvatske
Europske države koje su bile najjače pogođene pandemijom mjereno brojem zaraženih i umrlih na milijun stanovnika bile su Belgija (koja je imala pad BDP-a u drugom tromjesečju od 14,5%) , Španjolska (22,1%), Švedska (8,6 %), Ujedinjena Kraljevina (20,4 %), Italija (17,3 %) i Francuska (19,0 %). Prema Google Mobility Reportu sve te zemlje, osim Švedske, imale su u nekom razdoblju pad odlazaka građana na posao i do 90 % u odnosu na prethodni prosjek, a budući da se hrvatski pad kretao između 30 i 40 %, usporedba pada gospodarskih aktivnosti između Hrvatske i tih država dovodi nas u pogrešnu ulicu.
Sve usporedive države istoka Europe po broju zaraženih i umrlih na milijun stanovnika zabilježile su manji pad BDP-a u drugom tromjesečju od hrvatskog, iako je u većini njih Google Mobility Report pokazivao kako je pad odlazaka na posao bio veći od hrvatskoga. Tako je u Mađarskoj BDP pao za 13,5 % u odnosu na isto razdoblje prošle godine, u Slovačkoj za 12,1 %, Češkoj za 10,7 %, Rumunjskoj 10,5 %, Latviji 9,6 %, Bugarskoj 8,2 %, Poljskoj 7,9 % i Litvi 3,7 %. Premijer Andrej Plenković vrlo često voli novinarima kazati kako „javnost to mora znati“ naravno samo za ono što Vladi ide u prilog, tako da ne možemo očekivati kako će i ova usporedba dobiti tu oznaku.
Razlozi zbog kojih je Hrvatska još jednom najlošija u Europi
Ako se usporede žestina pandemije, ozbiljnost „lockdowna“ i pad BDP-a, javnost bi ipak trebala znati razloge zbog kojih je Hrvatska još jednom najlošija u Europi. Postojeću strukturu i sastavnice hrvatskog BDP-a nije moguće promijeniti u nekom kratkom roku i posve je sigurno da će zbog takve strukture Hrvatska izaći iz pandemije s jednim od najvećih padova BDP-a među europskim zemljama. Ali to ne može i ne smije biti alibi vladi Andreja Plenkovića i njegovim ključnim ministrima u borbi protiv ekonomskog i zdravstvenog sunovrata nacije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U prvih šest mjeseci ove godine hrvatski BDP bio je manji za 13,68 milijardi kuna u odnosu na onaj iz prve polovine prošle godine. Uzme li se u obzir ukupni utjecaj turizma i turističke potrošnje na gospodarske tokove i osobnu potrošnju za očekivati je da će ove godine ukupni BDP biti manji za 40 do 50 milijardi kuna od onoga ostvarenoga u 2019. godini. Prema DZS-u hrvatski BDP prošle je godine dosegao 400 milijardi kuna u tržišnim cijenama te bismo se u slučaju ovakvoga pada vratili u 2016. odnosno još jednom u 2008. godinu.
Ukoliko žestina širenja zaraze zbog mogućih zakašnjelih odluka Vlade, uz poslovičnu neozbiljnost i neukost dijela stanovništva, dovede ove jeseni i zime u opasnost osnovno funkcioniranje zdravstvenoga sustava te time uzrokuje ovaj put puno ozbiljniji „lockdown“, pad BDP-a mogao bi biti veći za još 10 do 15 milijardi kuna, što bi dovelo do ukupnoga pada na godišnjem nivou približno u vrijednosti onoga u drugome tromjesečju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Koja je uloga ministara Zdravka Marića i Vilija Beroša?
Kada je hrvatski BDP 2008. dosegao 346 milijardi kuna u „tržišnim cijenama“, koliko bi ako zanemarimo inflaciju mogao iznositi i ove godine, prihodovna strana državnog proračuna bila je 115,6 milijardi kuna, a ove godine nakon smanjenja iz svibnja prihodi su planirani na 121 milijardu kuna. Kako su rashodi planirani u iznosu od 141,5 milijardi kuna očito je da će biti jako teško mogući dodatni manjak u proračunu pokriti bez dodatnoga zaduživanja, ponajviše u slučaju da se pandemija nekontrolirano razmaše po proljetnome zapadnoeuropskom obrascu. I tako dolazimo do dvije najvažnije karike u vladi Andreja Plenkovića, ministra financija Zdravka Marića i ministra zdravstva Vilija Beroša.
Ministar financija je u proteklih pet godina upravljao državnim financijama u vrijeme stalnoga rasta poreznih prihoda, a sada će morati pokazati sve svoje umijeće u potpuno drugačijim okolnostima. Ministar zdravstva Vili Beroš postao je politička zvijezda stjecajem čudnovatih okolnosti, a do sada se dokazao jedino lijepim i razgovijetnim čitanjem brojeva zaraženih, hospitaliziranih, ozdravljenih i umrlih. Ni njegovi najveći fanovi sigurno se ne mogu sjetiti nekog njegovog ministarskog poteza koji bi opravdao njegov status mega političke zvijezde i ukazao na razloge zbog kojih je on u bilo čemu bolji i uspješniji od svoga nekadašnjeg šefa Milana Kujundžića.
Recentna telefonska epizoda s (pre)ambicioznom zamjenicom ravnatelja KBC-a Sestre milosrdnice, Dijanom Zadravec, kandidatkinjom za mjesto ravnatelja te bolnice, pokazala je da je Vili Beroš postao najslabija karika Vlade jer nije kadar rješavati ni najjednostavnije probleme i slučajeve u svom resoru bez javnog pozivanja na „Andreja“ i stranačke odluke. Bolji poznavatelji prilika nisu nikada povjerovali u dugotrajnost proljetne piarovske bajke „Moj prijatelj Vili“. Ovo ljeto pokazalo je kako stvari zapravo stoje, a premijeru Plenkoviću bilo bi bolje da što prije pronađe nekoga tko će se baviti pandemijom, a ne uživati u svojim savršeno izgovorenim ispraznim rečenicama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sezona naprasno završila zbog Beroševa nerada i bježanja od odluka
U studenome ćemo saznati i konačni rezultat ove turističke sezone koja je naprasno završila upravo zbog nerada i bježanja od odluka ministra zdravstva Vilija Beroša. Hrvatska je došla na crvenu listu čitavoga niza zemalja ne zbog toga što je imala kakvu-takvu turističku sezonu – došla je zbog toga što ministar Vili Beroš nije bio ni voljan ni sposoban nametnuti zdravstvene i epidemiološke kriterije za očuvanje te sezone. On to nije učinio zbog istih onih razloga koje je pobožno spomenuo i u telefonskome razgovoru s Dijanom Zadravec: „Dijana, stranka ti je poslala poruku.“
Tako je ministar Beroš pokazao da je samo još jedan sitni partijski kalkulant čija karijera počiva na pretvaranju vlastite funkcije u zlatnu ribicu onoga tko ga je na tu funkciju postavio i doveo. Na taj se način mogu graditi karijere, ali ne i voditi uspješna borba protiv pandemije, pa sukladno rezultatu gospodinu Berošu treba poslati račun za ovako naglo prekinutu turističku sezonu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Analiza: Zašto se Hrvatska ne treba tješiti time što nam je potop BDP-a u prosjeku članica EU-a
Tek će pad BDP-a u trećem kvartalu pokazati kakvu smo turističku sezonu imali
U prvih šest mjeseci ove godine hrvatski BDP bio je manji za 13,68 milijardi kuna u odnosu na onaj iz prve polovine prošle godine. Uzme li se u obzir ukupni utjecaj turizma i turističke potrošnje na gospodarske tokove i osobnu potrošnju za očekivati je da će ove godine ukupni BDP biti manji za 40 do 50 milijardi kuna od onoga ostvarenoga u 2019. godini.
U petak je Državni zavod za statistiku (DZS) objavio svoju prvu procjenu BDP-a za drugo tromjesečje ove godine. Prema njoj je hrvatski BDP imao pad od 15,1 % u odnosu na isto razdoblje prošle godine, što je najveći zabilježeni pad od kada se objavljuju takve procjene. Vlada i o njoj ovisni mediji i zavisni analitičari odmah su se požurili kazati kako bi pad bio i veći da nije bilo vladinih mjera te da bismo našim rezultatom trebali biti zadovoljni jer smo se plasirali u prosjek država članica Europske unije.
One koji su zadovoljni što smo barem u nečemu europski prosječni treba podsjetiti da je europski kontinent u ožujku, travnju i prvoj polovini svibnja, znači u vrijeme prvog europskog vrhunca pandemije, bio podijeljen na svoj neuspješni zapad i uspješni istok, te su u tom razdoblju gotovo sve zapadnoeuropske države bilježile broj zaraženih u tisućama, a broj umrlih od komplikacija prouzrokovanih infekcijom koronavirusom u stotinama na milijun stanovnika.
Zemlje istoka, juga i sjevera Europe, sve osim Švedske, uspjele su u samom začetku spriječiti širenje zaraze, ponajviše zbog pravovremenog zatvaranja granica, dosljednog provođenja politike fizičkoga distanciranja i zabrane održavanja većih javnih i privatnih skupova te je broj zaraženih i umrlih u tim zemljama bio deseterostruko manji na isti broj stanovnika. Zbog toga bi svaka usporedba pada gospodarskih aktivnosti među pojedinim europskim državama u drugom tromjesečju trebala polaziti i od stvarne žestine pandemije i posljedično provedenoga „lockdowna“.
Sve usporedive zemlje imaju manji pad BDP-a od Hrvatske
Europske države koje su bile najjače pogođene pandemijom mjereno brojem zaraženih i umrlih na milijun stanovnika bile su Belgija (koja je imala pad BDP-a u drugom tromjesečju od 14,5%) , Španjolska (22,1%), Švedska (8,6 %), Ujedinjena Kraljevina (20,4 %), Italija (17,3 %) i Francuska (19,0 %). Prema Google Mobility Reportu sve te zemlje, osim Švedske, imale su u nekom razdoblju pad odlazaka građana na posao i do 90 % u odnosu na prethodni prosjek, a budući da se hrvatski pad kretao između 30 i 40 %, usporedba pada gospodarskih aktivnosti između Hrvatske i tih država dovodi nas u pogrešnu ulicu.
Sve usporedive države istoka Europe po broju zaraženih i umrlih na milijun stanovnika zabilježile su manji pad BDP-a u drugom tromjesečju od hrvatskog, iako je u većini njih Google Mobility Report pokazivao kako je pad odlazaka na posao bio veći od hrvatskoga. Tako je u Mađarskoj BDP pao za 13,5 % u odnosu na isto razdoblje prošle godine, u Slovačkoj za 12,1 %, Češkoj za 10,7 %, Rumunjskoj 10,5 %, Latviji 9,6 %, Bugarskoj 8,2 %, Poljskoj 7,9 % i Litvi 3,7 %. Premijer Andrej Plenković vrlo često voli novinarima kazati kako „javnost to mora znati“ naravno samo za ono što Vladi ide u prilog, tako da ne možemo očekivati kako će i ova usporedba dobiti tu oznaku.
Razlozi zbog kojih je Hrvatska još jednom najlošija u Europi
Ako se usporede žestina pandemije, ozbiljnost „lockdowna“ i pad BDP-a, javnost bi ipak trebala znati razloge zbog kojih je Hrvatska još jednom najlošija u Europi. Postojeću strukturu i sastavnice hrvatskog BDP-a nije moguće promijeniti u nekom kratkom roku i posve je sigurno da će zbog takve strukture Hrvatska izaći iz pandemije s jednim od najvećih padova BDP-a među europskim zemljama. Ali to ne može i ne smije biti alibi vladi Andreja Plenkovića i njegovim ključnim ministrima u borbi protiv ekonomskog i zdravstvenog sunovrata nacije.
U prvih šest mjeseci ove godine hrvatski BDP bio je manji za 13,68 milijardi kuna u odnosu na onaj iz prve polovine prošle godine. Uzme li se u obzir ukupni utjecaj turizma i turističke potrošnje na gospodarske tokove i osobnu potrošnju za očekivati je da će ove godine ukupni BDP biti manji za 40 do 50 milijardi kuna od onoga ostvarenoga u 2019. godini. Prema DZS-u hrvatski BDP prošle je godine dosegao 400 milijardi kuna u tržišnim cijenama te bismo se u slučaju ovakvoga pada vratili u 2016. odnosno još jednom u 2008. godinu.
Ukoliko žestina širenja zaraze zbog mogućih zakašnjelih odluka Vlade, uz poslovičnu neozbiljnost i neukost dijela stanovništva, dovede ove jeseni i zime u opasnost osnovno funkcioniranje zdravstvenoga sustava te time uzrokuje ovaj put puno ozbiljniji „lockdown“, pad BDP-a mogao bi biti veći za još 10 do 15 milijardi kuna, što bi dovelo do ukupnoga pada na godišnjem nivou približno u vrijednosti onoga u drugome tromjesečju.
Koja je uloga ministara Zdravka Marića i Vilija Beroša?
Kada je hrvatski BDP 2008. dosegao 346 milijardi kuna u „tržišnim cijenama“, koliko bi ako zanemarimo inflaciju mogao iznositi i ove godine, prihodovna strana državnog proračuna bila je 115,6 milijardi kuna, a ove godine nakon smanjenja iz svibnja prihodi su planirani na 121 milijardu kuna. Kako su rashodi planirani u iznosu od 141,5 milijardi kuna očito je da će biti jako teško mogući dodatni manjak u proračunu pokriti bez dodatnoga zaduživanja, ponajviše u slučaju da se pandemija nekontrolirano razmaše po proljetnome zapadnoeuropskom obrascu. I tako dolazimo do dvije najvažnije karike u vladi Andreja Plenkovića, ministra financija Zdravka Marića i ministra zdravstva Vilija Beroša.
Ministar financija je u proteklih pet godina upravljao državnim financijama u vrijeme stalnoga rasta poreznih prihoda, a sada će morati pokazati sve svoje umijeće u potpuno drugačijim okolnostima. Ministar zdravstva Vili Beroš postao je politička zvijezda stjecajem čudnovatih okolnosti, a do sada se dokazao jedino lijepim i razgovijetnim čitanjem brojeva zaraženih, hospitaliziranih, ozdravljenih i umrlih. Ni njegovi najveći fanovi sigurno se ne mogu sjetiti nekog njegovog ministarskog poteza koji bi opravdao njegov status mega političke zvijezde i ukazao na razloge zbog kojih je on u bilo čemu bolji i uspješniji od svoga nekadašnjeg šefa Milana Kujundžića.
Recentna telefonska epizoda s (pre)ambicioznom zamjenicom ravnatelja KBC-a Sestre milosrdnice, Dijanom Zadravec, kandidatkinjom za mjesto ravnatelja te bolnice, pokazala je da je Vili Beroš postao najslabija karika Vlade jer nije kadar rješavati ni najjednostavnije probleme i slučajeve u svom resoru bez javnog pozivanja na „Andreja“ i stranačke odluke. Bolji poznavatelji prilika nisu nikada povjerovali u dugotrajnost proljetne piarovske bajke „Moj prijatelj Vili“. Ovo ljeto pokazalo je kako stvari zapravo stoje, a premijeru Plenkoviću bilo bi bolje da što prije pronađe nekoga tko će se baviti pandemijom, a ne uživati u svojim savršeno izgovorenim ispraznim rečenicama.
Sezona naprasno završila zbog Beroševa nerada i bježanja od odluka
U studenome ćemo saznati i konačni rezultat ove turističke sezone koja je naprasno završila upravo zbog nerada i bježanja od odluka ministra zdravstva Vilija Beroša. Hrvatska je došla na crvenu listu čitavoga niza zemalja ne zbog toga što je imala kakvu-takvu turističku sezonu – došla je zbog toga što ministar Vili Beroš nije bio ni voljan ni sposoban nametnuti zdravstvene i epidemiološke kriterije za očuvanje te sezone. On to nije učinio zbog istih onih razloga koje je pobožno spomenuo i u telefonskome razgovoru s Dijanom Zadravec: „Dijana, stranka ti je poslala poruku.“
Tako je ministar Beroš pokazao da je samo još jedan sitni partijski kalkulant čija karijera počiva na pretvaranju vlastite funkcije u zlatnu ribicu onoga tko ga je na tu funkciju postavio i doveo. Na taj se način mogu graditi karijere, ali ne i voditi uspješna borba protiv pandemije, pa sukladno rezultatu gospodinu Berošu treba poslati račun za ovako naglo prekinutu turističku sezonu.