Analiza: Zašto zemlje guraju različite teze o testiranju i nošenju zaštitnih maski, bez obzira na posljedice

Dio država je donio političke odluke za očuvanje gospodarstva, a dio se borio s tržištem opreme

06.04.2020., Zagreb - Gradjani s maskama na ulici. Photo: Emica Elvedji/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

U velikoj većini država zdravstvene su vlasti svjesne posljedica premalog broja testiranja i rizika koji predstavljaju zaražene osobe izvan karantene i izolacije. Ali situacija u svijetu s testovima je ista kao i situacija sa zaštitnim maskama i odjećom, jednostavno ih nema dovoljno za provođenje preporuka Svjetske zdravstvene organizacije.

Kina je u posljednjem tjednu siječnja započela s cijelim nizom mjera bez presedana kojima je željela usporiti širenje epidemije novoga koronavirusa. Tada započete blokade kretanja stanovništva u gradovima i cijelim pokrajinama pogođenim širenjem zaraze za ostatak svijeta izgledale su potpuno nestvarno i jednostavno neprimjenjivo, ponajviše zbog drugačijega shvaćanja ljudskih prava i sloboda.

Društvene mreže bile su preplavljene tisućama video snimaka koji su prikazivali represivne metode vlasti prema onima koji su kršili odredbe o ograničenom kretanju ili druženju s drugim osobama. Scene u kojima je policija među ostalim koristila i dronove putem kojih je snimala prekršitelje ili upozoravala rijetke prolaznike na obavezu nošenja zaštitnih maski izgledale su zapadnjacima orvelovski zastrašujuće.

Nošenje maski kao stvar kulture

Građani Kine, Japana, Koreje, Hong Konga, Tajvana i Singapura nose zaštitne maske na ulici, u javnom prijevozu ili u trgovinama i kada su samo prehlađeni iz puke pristojnosti i poštovanja prema drugima.

Kada je započela epidemija novoga koronavirusa zdravstvene vlasti u tim državama nisu javno lamentirale o potrebi nošenja zaštitnih maski, a građani su ih od pojave prvih slučajeva počeli samoinicijativno i disciplinirano nositi.

Preporuke se promijenile i na Zapadu

Nakon što se epidemija proširila na države Europe i obje Amerike, u kojima zaštitne maske nosi samo zubari i osoblje na hitnim bolničkim odjelima, državne i zdravstvene vlasti počele su davati kontradiktorne savjete o potrebi nošenja maski. Neke države mijenjale su preporuke sukladno količinama građanima dostupnih zaliha.

U međuvremenu su i Svjetska zdravstvena organizacija i američki CDC javno preporučili nošenje zaštitnih maski, ponajviše zbog toga što milijuni onih koji prenose zarazu iako sami nemaju simptoma bolesti, nisu izolirani ni stavljeni u karantenu.

Kontradiktorne preporuke zbog nestašice na tržištu

Naravno da je ta preporuka dovela u nepriliku vlasti u mnogim zemljama koje jednostavno nisu mogle preporučiti nošenje zaštitnih maski svojim građanima kada ih oni nemaju gdje kupiti. Budući da u većini država nema dovoljno odgovarajućih zaštitnih maski, naočala, odijela i rukavica ni za svo bolničko i medicinsko osoblje bilo je za očekivati kako će javnost uglavnom biti pošteđena loših vijesti o manjkavim i nedostatnim zalihama.

Zbog toga smo sada u fazi kontradiktornih preporuka ili izostanka bilo kakvoga stava vlasti, ovisno o stanju zaliha i slobode govora u pojedinim državama.

Bitka na tržištu

Koliko je ozbiljna nestašica maski govori i to da je američki CDC prije dva dana preporučio nošenje bilo kakve zaštite za lice, da su još u prvoj polovici ožujka Njemačka i Češka zabranile njihov izvoz i u druge države Europske unije, da je Italija je uz maske na listu posebnih eksportnih dozvola stavila i svu ostalu zaštitnu opremu, da je Francuska prije nekoliko dana optužila SAD za preotimanje već utovarenih količina maski u avion na šangajskom aerodromu, a da je ona sama rekvirirala svu sadašnju i buduću proizvodnju maski i zaštitne opreme unutar vlastitih granica sve do kraja svibnja.

Slovencu Janezu Lenarčiću, povjereniku Europske komisije za upravljanje kriznim situacijama, samo je preostalo da trpko zaključi kako su zabrane izvoza maski onemogućile zajedničko djelovanje članica Europske unije u rješavanju ove zdravstvene krize.

Testiranje na koronavirus

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) objavila je 21. ožujka svoje preporuke za testiranje na koronavirus. Preporuke se odnose na četiri moguća scenarija: 1. države bez slučajeva zaraze, 2.države s uvezenim slučajevima i sporadičnim širenjem zaraze, 3. države s utvrđenim klasterima, 4. države u kojima se zaraza konstantno i u većem broju širi u pojedinim lokalnim zajednicama.

SZO za države s uvezenim slučajevima i sporadičnim širenjem zaraze u pojedinim područjima preporuča testiranje svih osoba koje spadaju u visokorizične, a koje će u slučaju zaraze trebati bolničko liječenje, zatim svog medicinskog osoblja bez obzira dolazi li ono u kontakt sa zaraženima te svih osoba s prvim simptomima bolesti, ako je za njih postojala i najmanja mogućnost da su bili u kontaktu s već potvrđenim pozitivnim slučajem.

Države s utvrđenim klasterima

U državama s utvrđenim klasterima osim ovih preporuka SZO savjetuje i testiranje svih sumnjivih slučajeva samo temeljem njihove kliničke slike.

Do ove subote u više od osamdeset država i teritorija bilo je zabilježeno barem 500 slučajeva zaraze novim koronavirusom. Sve te zemlje, osim Kine i republike Koreje, možemo svrstati u 3. ili 4. skupinu država, što znači da sve one imaju utvrđene klastere ili se zaraza konstantno i u većem broju širi u pojedinim lokalnim zajednicama.

Nesrazmjer u provođenju testiranja

Iz priložene tabele vidljiv je ogroman nerazmjer između pojedinih država u provođenju testiranja. Prema podacima koji su bili javno dostupni u subotu u 20 sati najveći broj testova na milijun stanovnika proveo je Island, čak njih 69 726. Na vrhu ljestvice su države s malim brojem stanovnika i debelim lisnicama.

Zasad je tajna kako su se u to društvo uspjele ukrcati Estonija i Slovenija. Hrvatska i Estonija imaju približno podjednak broj slučajeva i preminulih, ali iako Estonija ima tri puta manje stanovnika do subote je napravila dva puta više testova od Hrvatske. Tako je udio pozitivnih slučajeva u odnosu na sve testirane u Estoniji bio samo 5,44 %, a u Hrvatskoj je on iznosio 11,45 %.

Eksplozija novozaraženih zbog neprovođenja testiranja

UAE imaju svega 0,68 % pozitivnih od svih testiranih slučajeva, Hong Kong 0,96 %,a najveće udjele pozitivnih zabilježile su države koje su sada žarišta pandemije: Francuska 36,64 %, Španjolska 35,14 %, Iran 29,97 %, Belgija 29,32 % i UK 22,87 %.

Kako sve navedene države trenutno imaju i previsoke stope smrtnosti, od 6,18 % (Iran)do 10,32 % (UK) više je nego razvidno da je i zbog neprovođenja testiranja prema smjernicama SZO-a došlo do ovakve eksplozije broja novih slučajeva.

Stopa smrtnosti ovisi o testiranju

Važno je primijetiti da Njemačka i Francuska primjenjuju potpuno različite protokole testiranja. Njemačka je do subote uspjela napraviti 10 962 testiranja na milijun stanovnika, a Francuska čak tri puta manje.

Očito je da Njemačka slijedi preporuke SZO-a, a da Francuskom šeće nekoliko puta više zaraženih od broja koji je zabilježila službena statistika. Zbog toga je i stopa smrtnosti u Francuskoj službeno čak pet puta veća od one u Njemačkoj.

Krive odluke na uštrb zdravlja

Razlozi za premali broj testiranja su dvojaki, u nekim državama to je bila svjesna i planirana politička odluka kako bi se što dulje očuvala potpuna gospodarska aktivnost i raširila zaraza među mlađim dobnim skupinama koje su trebale stvoriti „imunitet krda“.

To je bio i prvotni plan britanskog premijera Borisa Johnsona, o tome se tjednima raspravljalo u Bijeloj kući kada je američki predsjednik Donald Trump svakodnevnim izjavama i tvitovima zbunjivao javnost, tako još uvijek izgleda riskantna politika brazilskog predsjednika Jaira Bolsonara koji se doslovno igra s desetinama tisuća života svojih sugrađana. Kategorija za sebe su države poput DR Koreje ili Turkmenistana gdje je pojava novog koronavirusa bila spriječena premudrim odlukama i odlučnom politikom njihovih vođa.

Tržište je učinilo svoje

U velikoj većini država zdravstvene su vlasti svjesne posljedica premaloga broja testiranja i rizika koji predstavljaju zaražene osobe izvan karantene i izolacije. Ali situacija u svijetu s testovima je ista kao i situacija sa zaštitnim maskama i odjećom, jednostavno ih nema dovoljno za provođenje preporuka SZO-a.

Ako i ima posebnih štapića za uzimanje brisa iz nosa ili grla, nema dovoljno reagensa bez kojega nije moguće napraviti PCR (polymerasechainreaction) test. Budući da je tržište učinilo svoje ne treba čuditi što se na vrhu priložene tabele, uz iznimku Slovenije i Estonije, nalaze države s izdašnim proračunima, a pri njenom kraju europska sirotinja.

Kina ne otkriva broj testiranih

Posebno je zabrinjavajuće da Kina nikada nije objavila podatke o broju ukupno provedenih testiranja, da su te podatke uskratile i neke Kini susjedne države poput Mongolije i Mynamara, te da su Japan, Indija, Pakistan, Afganistan, Bangladeš, Indonezija, Filipini, Tajland, Nepal i Laos, svaki prema svom broju stanovnika i stupnju razvijenosti, proveli nedovoljan broj testiranja.

Još je lošija situacija na afričkom kontinentu gdje osim Južnoafričke Republike i Tunisa nema ni jedne države koja je napravila više od 500 testova na milijun stanovnika. Na žalost, i najmnogoljudnije države Južne i Srednje Amerike, Brazil, Meksiko, Kolumbija, Venezuela i Argentina, zbog ovih ili onih razloga, ostvarile su isti rezultat.

Veliki izazovi za siromašne zemlje

Svjetska zdravstvena organizacija još je početkom veljače upozorila kako će moguće širenje zaraze na Europu i Sjevernu Ameriku njihovi zdravstveni sustavi, uz mnogo napora, patnje i žrtava, ipak nekako na kraju samostalno prevladati, ali da će to biti puno veći izazov za siromašne i nerazvijene države.

To „prevladavanje“ prvog vala pandemije upravo je u tijeku, ali sve što nam slijedi prije pronalaska i upotrebe cjepiva, u mnogočemu ovisi o tome što ćemo kao svijet svi zajedno napraviti. Ako COVID-19, radom zdravstvenih sustava i disciplinom građana, bude i eliminiran iz pojedine države, njene će granice i dalje morati ostati zatvorene sve dok on postoji negdje drugdje, u bližem ili daljem susjedstvu.

Singapur kao primjer

Singapur, koji je prema svim pokazateljima „zlatni standard“ u borbi protiv zaraznih bolesti i koji je svoj prvi slučaj zabilježio 24. siječnja, u nedjelju je imao 120 novih slučajeva, što je bio najveći dnevni porast od početka širenja zaraze.

U prvih pet tjedana nakon „uvoza“ prvog slučaja iz Wuhana Singapur je evidentirao 110 slučajeva, ali od početka ožujka do ove subote broj zaraženih povećan je na 1309. To je najbolji primjer za sve one koji odlučuju o produženju ili ublažavanju postojećih mjera suzbijanja širenja zaraze.